Spojite se s nama

Bok, što tražiš?

SheShe

Anja može sve

Inkluzije u društvu i dalje nema

Činjenica je koja predstavlja mnogobrojne probleme na više razina, ali ja bih razgovarala o dva ključna problema. Institucijama u obrazovanju i inkluziji osoba s invaliditetom.

Oko 66% osoba s invaliditetom, prema dostupnim podacima o obrazovanju, nema završenu osnovnu školu ili ima samo osnovnoškolsko obrazovanje.

Činjenica je koja predstavlja mnogobrojne probleme na više razina, ali ja bih razgovarala o dva ključna problema. Institucijama u obrazovanju i inkluziji osoba s invaliditetom. Inkluzije u društvu i dalje nema, barem ne onakve kakva bi zaista trebala postojati.

Znam kako mnogi ljudi i dalje skrivaju svoju djecu koja imaju invaliditet, odrasli se zatvaraju u kuće i sami sebe isključuju iz sudjelovanja u svakodnevnom životu i socijalizaciji. Ponekad krivimo same OSI, međutim nameće se pitanje zašto se to događa? Odgovor je jednostavan – jer društvo u kojem živimo nije niti približno inkluzivno koliko bi trebalo biti.

Upravo tu krećemo od samog obrazovanja gdje se djecu već od predškolske dobi ne uči niti upoznaje s osobama koje imaju invaliditet. No, nećemo samo upirati prstom u obrazovni sustav, upirat ćemo prstom i u roditelje koji su još više odgovorni za ponašanje svoje djece. Odgoj dolazi od doma i onako kako roditelji nauče svoju djecu jesti, govoriti, određenim manirima, pravilima koje moraju poštovati doma i vani, isto tako imaju obavezu objasniti djeci da nisu jedini na svijetu i da postoje drugačija djeca (i odrasli) koja nisu potpuno zdrava.

Okretanje glave, upiranje prstom, ušutkavanje djece kada dječja znatiželja proradi u susretu s OSI nije način odgoja. Tu nastaje ključan problem jer upravo ta djeca odrastaju s neznanjem i mišlju kako to nije OK, izrugujući se drugima, a u odraslom životu ih ignoriraju, oduzimaju prava, ponekad i vrijeđaju te nemaju niti malo razumijevanja prema nekome tko nije zdrav poput njih.

Tu se vraćamo na obrazovanje u školstvu jer mnogi od takvih ljudi rade u obrazovnim institucijama. Nadalje, edukacije onih koji rade u obrazovanju skoro pa ne postoje. Kako pristupiti osobama s invaliditetom, prilagoditi svoj program njima, prilagoditi učionicu, što učiniti da im se olakša, na sva ta i još brojna pitanja ne može se doći do odgovora.

Osobe s invaliditetom su najveća manjinska skupina na svijetu, a istovremeno najmanje zastupljene, najnezadovoljnije te imaju najmanje potpore i mogućnosti za išta postići u životu. Brojka koja stoji na početku teksta je poražavajuća, ako i sve druge vezane za OSI. Ne samo da inkluzija i obrazovanje nije omogućeno OSI, već ih zakida za sve što slijedi u životu, jednostavno rečeno zakida ih se za dostojanstveni život. Posao, vlastiti novci, hobiji, druženja, putovanja, oni to ništa ne mogu ako nemaju prvenstveno obrazovanje kao bi se mogli zaposliti i zaraditi svoju plaću.

Oni žive na račun države koja sve manje i manje daje za OSI, a sve više i više uzima od njih. Žive na račun roditelja, skrbnika, obitelji, ali neće oni zauvijek biti tu. Pravo svake osobe pa tako i osobe s invaliditetom jest da im se omogući dostojanstveni život i prava koja imaju svi.

Nije lako biti jak, praviti se da te ništa ne povrijedi, boriti se svakodnevno s institucijama i za prava (koja IMAŠ!). Nemaju svi roditelji potporu kao što je moja mama imala, ali i ja. Nemaju svi taj luksuz.

Više

Zanimljivosti

Kako tomu doskočiti zna magistra edukacije Angela Bralić, vlasnica obrta za edukaciju i savjetovanje Clio's dreams koja se bavi problemima s učenjem i općenito...

Dobar posao

Već tri godine zaredom Centar za razvoj vrijednosti provodi projekt „Inkluzivna drugačija strana poduzetništva“ .

Anja može sve

Opet čitamo o diskriminaciji djeteta s teškoćama u razvoju, pokušaju micanja iz škole, ne dopuštajući djetetu da pohađa redovnu školu i nastavu usprkos svim...

Anja može sve

Inspiracija. Što prvo pomislite kada to čujete? Je li vama netko ikada rekao da ste inspirativni?

Advertisement

Impressum


Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.