S posebnim guštom, ovih dana vratila sam se pisanju. Iako će prijepis moje još nedovršene knjige malo pričekati, nastojim pisati češće nego inače te na ovaj način dati svoj doprinos koji ipak, mnogo snažnije, uspijevam dati u četiri zida moje dvorane.
S kolegicom psihoterapeuticom Jane Kramar, svake subote u 18 h na mom Instagram profilu održavam Body Empathy live radionice te vam tako zajedno dajemo podršku kako bi se što bolje nosile sa emocijama koje, nadam se, još uvijek ne upravljaju vama.
#promijeniperspektivu
Do sada smo vam pokušale približiti emociju straha i ljutnje te vam pojasniti kakve posljedice one imaju na naše tijelo ako ih potiskujemo ili pak negiramo. Iako se o radu na sebi danas puno više piše i govori se da život bez promjene, one unutarnje, više neće biti moguć, je li baš ovaj trenutak onaj pravi?
Je li ovo, što nam se događa sada, u ovom trenutku, pravi tajming za prvi pravi iskorak prema povratku sebi!? Česta tema rasprava ovih dana je i moja tema o kojoj ću malo pisati. S jedne strane, samo ovakve životne situacije, padovi, rastave, bolesti, samo bolna i neugodna iskustva prilika su za promjenu. Jer svaki pad, promjenom perspektive itekako je prilika za rast. No, kako kaže moja kolegica, nije sve baš samo tako jednostavno kako to često čitamo u životnim aforizmima i mudrim mislima.
„Ulaskom u ove posebne okolnosti naglo promijenjene svakodnevice, karantenu, ograničeno kretanje, nailazim često na motivacijske poruke, u stilu “sada kada imate vremena” učinite nešto superturbo produktivno – radite na sebi, steknite samopouzdanje, vježbajte, učite nove vještine, otvorite novi posao…“, pojašnjava Jane.
„Dakle, mogućnosti su beskonačne, prilično maštovite i vrlo poticajne, moram priznati. Ipak, događa se “samo” smrtonosna globalna pandemija, ekonomska kriza još nepoznatih razmjera i sve ono što nosi sa sobom, to je samo sitna smetnja, sad imamo vremena, kao da vrište poruke s društvenih mreža.
Poruka koju čujem je natjecanje u produktivnosti koju smo do jučer svesrdno i sa žarom pokušavali živjeti uz ogromne količine stresa. Eto, a tek sad, kada imamo vremena…
Jedino što nedostaje jedna sitnica. Najbitniji dodatak. Neizostavna supstanca. Mi, Ja, Vi !A kako li smo? Što li nam prolazi kroz misli, kakvi nam se osjećaji podižu, kako je biti u vlastitoj koži, u ovom trenutku, sada?Ljudi se teško nose s toliko prisutnom nesigurnošću, bolesti, restrikcijama, djecom i njihovim potrebama u ovim okolnostima, s poslom koji se ruši naočigled ili pak stresnim okolnostima i povećanjem posla, svojom mentalnom (ne)ravnotežom koje izaziva ova situacija. Živčani sustav nam je ekstra pobuđen, s čime se teško nositi. Strah, anksioznost, nemir, pa frustracija i ljutnja na sve što nas sputava, ograničava ili na onoga tko se nađe na putu. Nemoć, preplavljujući valovi nelagodnih i uznemirujućih osjećaja. I to se događa i to je dio realnosti. Naše osobne realnosti, našeg unutarnjeg svijeta. Postoji i druga varijanta, naočigled bolja, isto s posljedicama. Odvojiti se, zamrznuti i isključiti od osjećaja.
Preskakujući nepoštivajući sebe, svoj tok misli, svoja emotivna stanja, prisutne senzacije ne pridonosimo sebi već nažalost gubimo. Ali što sa svime time i kako?
Sada smo najpotrebniji sami sebi. Da nježno, s poštovanjem i prihvaćanjem zagrlimo sebe. Svoje trenutne potrebe, svoj osjećaj, svoje stanje, svoje trenutne mogućnosti, svoj specifični ritam, onaj koji paše nama, sada, u ovom trenutku našem tijelu. Dan po dan, korak po korak.Prisutnost. Prihvaćanje. Poštovanje. Ljubav prema sebi.Sada nam je neophodna stabilnost i sigurnost u nestabilnom i nesigurnom vremenu. Jedini način je da se pobrinemo za sebe, poštujući i prateći svoje potrebe.Ipak, možda i je ovo rad na sebi. Onaj bazičan i najsuptilniji, ujedno i najsnažniji“, priča mi Jane.
Osobno sam classa optimist i onaj jednorog “jednorog” iz Wonderlanda, no sama sam itekako svjesna da je život puno više afirmiranja te da je nemoguće, eto tek tako, na pucketanje prsta, promijeniti i napustiti životne obrasce koji nam više ne trebaju. Budite svjesni da obrazac ne možemo napustiti kao nekretninu iz koje se iselimo, ili partnera kojeg napuštamo. On će vrlo vjerojatno ići s nama do sljedeće prilike i tek tada ćemo osvijestiti jesmo li ga doista napustili ili je u kovčegu putovao s nama na drugu destinaciju.
Ipak možemo i trebali bismo, koliko god je to moguće, mijenjati perspektivu i sagledati pozitivne strane, ostati u trenutku, ne razmišljajući o sutra, jer možemo li išta promijeniti?! Ne mogu znati što će biti s mojim studijem, ali da, mogu dati podršku svojim klijenticama i to bez da im naplatim, jer moja “moralna” načela rezoniraju s time, a sigurna sam se da troškove mog studija nikakav online trening ne bi pokrio.
Ono što još mogu je svakodnevno ulaziti u sebe, biti bliže svom takozvanom Inner Selfu, onoj pravoj meni, mogu činiti dobro, zbog sebe same i drugih, mogu biti sretna i zahvalna na svemu što imam. Imam i vremena da više budem s djetetom, ali i da se odmorim, jer to u svojoj realnosti nisam na dnevnoj bazi imala mogućnosti. Možda možete i isto probati i vi, ali nemojte misliti da ne osjećam negativne emocije, drage moje itekako, još možda više nego mnoge koje nisu navikle na redovitu tjelesnu aktivnost. Većina vas zna da je meni trening terapija za psihu i tijelo i da mi ovi trenuci karantene ne padaju nimalo lako, ali sretna sam i bez straha jer znam da upravo o tome ovisi moje sutra.
Završit ću jednim divnim tekstom, koji me neki dan inspirirao, jer svi smo mi u životu doživjeli lijepe i ružne trenutke, uspone i padove, a padovi su uvijek bili ti koji su nas ponovo rađali. Za neke će doista ovo biti trenutak za rad na sebi, za neke neće nikad i to je ok. No kako god bilo, uvažite i prihvatite svaki svoj osjećaj i svaku emociju koju proživljavate, tek tada duboko udahnite i kad ste spremni polako krenite prema naprijed.
“Ako vam se posreći, doživjet ćete bol, a tada iz najveće patnje pronaći način da promijenite sebe. Doživjet ćete tu unutrašnju alkemiju, koja od boli stvara ljepotu. Od bijesa smirenje. Od straha ostvarenje. A od radosti inspiraciju. Krivicu i sram počistit ćete iz duše kao što čistač mete staro smeće. A ožiljke ćete preobraziti u izlaze.”
