Većina je upoznata s ovisnostima o alkoholu, seksu, poslu i Internetu. Međutim, najmanje pažnje pridaje se ovisnosti o drami koja se manifestira u velikom broju odnosa. Iako je drama jedna od kategorija filmske produkcije i kazališta, u odnosima se odnosi na ponavljajuću, nefunkcionalnu potrebu koja uključuje ponašanje s iznimno jakim nepoželjnim emocijama, najčešće bezrazložno.
Često ljudi miješaju dramu s ljubavi. Mnogi, nažalost, smatraju da su intenzivni konflikti ispunjeni s deranjem, vrištanjem i bacanjem stvari, učestali dramatični prekidi i strastveno obnavljanje veze, špijuniranje partnera/-ice, ne postavljanje osobnih granica u odnosu i konstantan roller coaster u emocijama izraz velike i duboke ljubavi. No, to je jedna velika zabluda.
Ovisnost o drami se toliko podržava i cijeni u medijima, da je drama postala sinonim za ljubav velikom broju ljudi. Portreti odnosa u filmovima i sapunicama najčešće uključuju laganje, preljube, konflikte i općenito veći stupanj nefunkcionalnosti nego što on postoji u stvarnom životu. Takav prikaz 'ljubavi' ljude povezuje s destruktivnim obrascem – dramatičnim ponašanjem – koje postaje njihova stvarnost.
Budući da živimo u svijetu u kojem nas okružuje beskonačan broj obrazaca ponašanja, konstruktivnih i destruktivnih, na nama je koje ćemo od tih obrazaca prihvatiti kao vlastite i unijeti ih u svoje odnose. Dramatiziranje je destruktivan obrazac ponašanja koji dugoročno gledano može dovesti do prekida odnosa.
Pogledajmo to iz ovog kuta. Odnos predstavlja svojevrsno živo biće. Primjerice, usporedimo odnos s biljkom. Ukoliko biljku ne zalijevamo redovito, ne dajemo joj dovoljno svijetla i hranjivih tvari, ona će s vremenom uginuti. Ista stvar je i s odnosima. Ukoliko u odnos konstantno unosimo strah, tugu, bijes, konflikte i svađe, takvim ga ponašanjem zagađujemo i gušimo. Dugoročno, odnos neće moći izdržati taj pritisak kojeg unosimo u njega i tada će doći do onoga što nazivamo prekid.
Dramatiziranje u odnosima izraz je nepoznavanja određenih životnih postavki. Prije svega, dramatiziranje je odraz nesvjesnosti pravog uzroka takvog ponašanja i projiciranja tog uzroka na svog partnera/-icu. Najčešće, partneri jedan drugome predstavljaju samo okidače za bolne i neprerađene rane iz prošlosti, najčešće iz djetinjstva, koje projiciraju prema van.
Kad bi partneri bili svjesni svog ponašanja i njihovog uzroka, tada bi umjesto produbljivanja neriješenih konflikta dobili priliku da se zajedno razvijaju i nadvladavaju svoje slabe strane. Jer odnosi nam služe da brže rastemo i brže skidamo iluzorne slojeve osobnosti koji stoje na putu našeg spoznavanja sebe.
Bitno je razumjeti razliku između drame i ljubavi. Istinska ljubav nije konstantan 'nabijen' osjećaj, već niz ponavljajućih akcija razumijevanja, prihvaćanja i promjene (ukoliko je potrebno!). Posljedica toga je snažna, duboka i recipročna konekcija u kojoj uistinu možete dati i primiti ljubav kojoj dubinski težite. Jeste li vi ili vaš partner ovisni o drami? Ukoliko jeste, što prije prihvatite tu činjenicu, prije možete promijeniti okolnosti u odnosu i u drugoj osobi, koja predstavlja vaše ogledalo, vidjeti tko ne želite biti i tko uistinu jeste.
Znano.st
Često ljudi miješaju dramu s ljubavi. Mnogi, nažalost, smatraju da su intenzivni konflikti ispunjeni s deranjem, vrištanjem i bacanjem stvari, učestali dramatični prekidi i strastveno obnavljanje veze, špijuniranje partnera/-ice, ne postavljanje osobnih granica u odnosu i konstantan roller coaster u emocijama izraz velike i duboke ljubavi. No, to je jedna velika zabluda.
Ovisnost o drami se toliko podržava i cijeni u medijima, da je drama postala sinonim za ljubav velikom broju ljudi. Portreti odnosa u filmovima i sapunicama najčešće uključuju laganje, preljube, konflikte i općenito veći stupanj nefunkcionalnosti nego što on postoji u stvarnom životu. Takav prikaz 'ljubavi' ljude povezuje s destruktivnim obrascem – dramatičnim ponašanjem – koje postaje njihova stvarnost.
Budući da živimo u svijetu u kojem nas okružuje beskonačan broj obrazaca ponašanja, konstruktivnih i destruktivnih, na nama je koje ćemo od tih obrazaca prihvatiti kao vlastite i unijeti ih u svoje odnose. Dramatiziranje je destruktivan obrazac ponašanja koji dugoročno gledano može dovesti do prekida odnosa.
Pogledajmo to iz ovog kuta. Odnos predstavlja svojevrsno živo biće. Primjerice, usporedimo odnos s biljkom. Ukoliko biljku ne zalijevamo redovito, ne dajemo joj dovoljno svijetla i hranjivih tvari, ona će s vremenom uginuti. Ista stvar je i s odnosima. Ukoliko u odnos konstantno unosimo strah, tugu, bijes, konflikte i svađe, takvim ga ponašanjem zagađujemo i gušimo. Dugoročno, odnos neće moći izdržati taj pritisak kojeg unosimo u njega i tada će doći do onoga što nazivamo prekid.
Dramatiziranje u odnosima izraz je nepoznavanja određenih životnih postavki. Prije svega, dramatiziranje je odraz nesvjesnosti pravog uzroka takvog ponašanja i projiciranja tog uzroka na svog partnera/-icu. Najčešće, partneri jedan drugome predstavljaju samo okidače za bolne i neprerađene rane iz prošlosti, najčešće iz djetinjstva, koje projiciraju prema van.
Kad bi partneri bili svjesni svog ponašanja i njihovog uzroka, tada bi umjesto produbljivanja neriješenih konflikta dobili priliku da se zajedno razvijaju i nadvladavaju svoje slabe strane. Jer odnosi nam služe da brže rastemo i brže skidamo iluzorne slojeve osobnosti koji stoje na putu našeg spoznavanja sebe.
Bitno je razumjeti razliku između drame i ljubavi. Istinska ljubav nije konstantan 'nabijen' osjećaj, već niz ponavljajućih akcija razumijevanja, prihvaćanja i promjene (ukoliko je potrebno!). Posljedica toga je snažna, duboka i recipročna konekcija u kojoj uistinu možete dati i primiti ljubav kojoj dubinski težite. Jeste li vi ili vaš partner ovisni o drami? Ukoliko jeste, što prije prihvatite tu činjenicu, prije možete promijeniti okolnosti u odnosu i u drugoj osobi, koja predstavlja vaše ogledalo, vidjeti tko ne želite biti i tko uistinu jeste.
Znano.st
You must be logged in to post a comment Login