Ovaj je tekst inspiriran pitanjem jedne od mojih prijateljica jesu li muškarci uopće svjesni u što se upuštaju kada su u pitanju brak i djeca te svih odgovornosti koja ta zajednica nosi.
Nemoguće je da, primjerice, osoba koja uredno upravlja traktorom ili nekim drugim radnim strojem, ili vodi odjel u kojemu je tridesetak ljudi, ne zna upaliti perilicu.
Ana Miletić, psiholog i geštalt psihoterapeut, odgovorit će nam na par zanimljivih pitanja.
Koji je problem u srži muškarca i braka, i kakve to veze ima s odgojem?
S obzirom na opadanje ukupnog broja brakova i povećanje broja rastava i muškarci i žene imaju problem s brakom. Ljudi imaju istovremeno potrebu i pripadati i biti neovisni i često se muče kako izbalansirati te dvije strane.
S jedne strane i muškarce i žene se većinom odgaja da je brak jedno od važnih postignuća odraslosti i da smo manjkavi ako ga ne realiziramo. Pojačan pritisak može onda rezultirati time da se ili zaletimo u brak ili pružamo otpor. Istovremeno, u zapadnim društvima raste naglasak na slobodi i neovisnosti koja može biti u sukobu sa stupanjem u brak ili održavanjem braka. Stoga je i slika braka često da je to gubitak slobode, a zanemari se da je istovremeno to i pripadanje i stvaranje nove obitelji.
Smatra li se muškarac zanemarenim kad dođu djeca?
Dolazak djeteta u obitelj svakako snažno utječe i na svakog roditelja i na njihovu međusobnu dinamiku. Postoje razni scenariji kako dolazak djeteta može utjecati na partnerski odnos i jedan od njih je da se primjerice majka jako usmjeri na odnos s djetetom i da u toj uronjenosti zanemari odnos s partnerom.
No to može ići i u suprotnom smjeru i imam iskustva rada sa ženama kojima je bilo teško jer je otac svu nježnost usmjerio prema djetetu. Kada se dogodi taj scenarij, razumljivo je da će se partner osjećati zanemareno i dalja dinamika onda ovisi o tome kako će se nositi s tom situacijom. Neki će se zbog toga ljutiti i biti ljubomorni, drugi će pokušati razgovarati s partnerom/partnericom o tome kako da zadrže fokus i na odnos, treći će se distancirati i zahladiti odnos, četvrti će se upustiti u afere, peti će uroniti u svoj odnos s djetetom, šesti će se fokusirati na posao i druge aspekte života.
Jesu li svjesni što brak i djeca nose?
Iz iskustva psihoterapijskog rada i sa ženama i s muškarcima, nitko do kraja ne zna u što se upušta s brakom i roditeljstvom. Kako je svaki brak i svako roditeljstvo specifično, prije nego ga proživimo imamo ideju i očekivanja na temelju onoga što smo vidjeli oko sebe i na temelju naših zamišljanja. Tek kad se upustimo u to, vidimo što taj specifičan brak i obitelj znači za nas.
Ono što nam kroz to može pomoći je ako smo imali pozitivne primjere oko sebe, ako njegujemo komunikaciju s partnerom / partnericom, ako nastojimo biti što svjesniji kroz to cijelo iskustvo i ako potražimo pomoć i podršku kad nam je potrebna.
Jesu li djeca još jedna kvačica u odrađivanju životnih postignuća? Žena će brinuti za sve?
Slično kao i za brak, postoji očekivanje društva da imamo djecu, što ponovno može dovesti do toga da se ili zaletimo s odlukom ili pružamo otpor. Tradicionalna uloga muškarca je bila osigurati financijsku i svakakvu drugu sigurnost obitelji i imati ulogu u disciplini i usmjeravanju djece, dok je uloga majke bila svakodnevna njega.
Uloge muškaraca i žena u društvu pa tako i u obitelji se mijenjaju i puno se ljudi muči s redefiniranjem tih tradicionalnih uloga. Problem se javlja tamo gdje nastaje veliki nesrazmjer između toga da na jednog partnera „padne” većina uloga, a drugi partner ne preuzima odgovornost za svoj dio.
Stupaju li muškarci u roditeljstvo emotivno nezreli?
Roditeljstvo je velika promjena u životu i neprilagođene reakcije koje imamo kao roditelji mogu doći i od toga da smo nespremni stupili u tu ulogu, ali i iz toga da su nam se s roditeljstvom aktivirale neke nove emocije i ponašanja koje prije nismo imali jer nikad prije nismo bili roditelj.
Bit odraslosti je da imamo puno više izbora ali i odgovornosti za posljedice. Što više njegujemo tu našu „odraslost” bolje ćemo se pobrinuti za sebe, ali i imati kvalitetnije odnose.
Nakon završenog Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, desetak godina je radila u građevinskom i sektoru energetike. Odlučila je sve promijeniti i vratiti se svojoj tajnoj ljubavi – medijima i pisanju. Bavi se i društveno odgovornim poslovanjem te je članica udruge Mogu sve čiji je cilj promicanje i inkluzije osoba s invaliditetom u društvo. Autorica zbirke kolumni 'Kobile trče počasni krug'.