Kamenice se još od Rimljana smatraju delikatesom. Njihovo meso smješteno u dvije nesimetrične ljušture prepuno je bjelančevina, ugljikohidrata i vitamina, a Francuzi su u njima već odavno prepoznali gastronomski potencijal. Francuska je danas najveći europski proizvođač, a ujedno i potrošač školjke koja se smatra moćnim afrodizijakom. Prosječno se u godini izlovi oko 150 tisuća tona kamenica, a najveća uzgajališta se nalaze u francuskim regijama Normandiji i Bretanji.
Kroz godine su kamenice postale prepoznatljiv simbol francuske kuhinje, a najčešće se poslužuju uz čašu ukusnog šampanjca. Tako se u restoranima diljem Francuske uz ovu deliciju poslužuju šampanjaci domaće proizvodnje, oni iz pokrajine Champagne. Poznavatelji kamenica su razvili svoje znanje do te razine da uz svaku vrstu šampanjca ovisno o regiji, sorti i teksturi predlažu odgovarajuću vrstu kamenica – ovisno o njezinu porijeklu, veličini, estuariju te okusu.
Kamenice se jedu sirove, tek izvađene iz mora, s nekoliko kapi limunovog soka. Veličina ovih ukusnih školjki je jako bitna jer upravo o njoj ovisi intenzitet okusa, ali i cijena. Raspon se kreće od 0 do 6 s time da su 6-ice najmanje školjke.
Iako ih neki pripremaju kuhanjem, njihova je nutritivna vrijednost u tom slučaju znatno smanjena. Serviraju se na pladnju po 6 do 12 komada, za što je u restoranu potrebno izdvojiti do 30 eura. Bogate su cinkom, a upravo taj mineral često nedostaje u prehrani čovjeka. Konzumacijom kamenica popravlja se nutritivni i zdravstveni status, ali i spolni nagon. Naime, cink se obilato izlučuje iz organizma prilikom ejakulacije, a potreban je i pri sintezi testosterona – muškog spolnog hormona.
Francuze se često spominje u kontekstu najvećih svjetskih ljubavnika pa stoga niti ne čudi njihova predanost uzgoju i konzumiranju kamenica. Kako ovaj narod zanima sve vezano uz afrodizijačke moći, otvorili su i Muzej kamenica u kojem se njeguje dugogodišnja tradicija.
Kroz godine su kamenice postale prepoznatljiv simbol francuske kuhinje, a najčešće se poslužuju uz čašu ukusnog šampanjca. Tako se u restoranima diljem Francuske uz ovu deliciju poslužuju šampanjaci domaće proizvodnje, oni iz pokrajine Champagne. Poznavatelji kamenica su razvili svoje znanje do te razine da uz svaku vrstu šampanjca ovisno o regiji, sorti i teksturi predlažu odgovarajuću vrstu kamenica – ovisno o njezinu porijeklu, veličini, estuariju te okusu.
Kamenice se jedu sirove, tek izvađene iz mora, s nekoliko kapi limunovog soka. Veličina ovih ukusnih školjki je jako bitna jer upravo o njoj ovisi intenzitet okusa, ali i cijena. Raspon se kreće od 0 do 6 s time da su 6-ice najmanje školjke.
Iako ih neki pripremaju kuhanjem, njihova je nutritivna vrijednost u tom slučaju znatno smanjena. Serviraju se na pladnju po 6 do 12 komada, za što je u restoranu potrebno izdvojiti do 30 eura. Bogate su cinkom, a upravo taj mineral često nedostaje u prehrani čovjeka. Konzumacijom kamenica popravlja se nutritivni i zdravstveni status, ali i spolni nagon. Naime, cink se obilato izlučuje iz organizma prilikom ejakulacije, a potreban je i pri sintezi testosterona – muškog spolnog hormona.
Francuze se često spominje u kontekstu najvećih svjetskih ljubavnika pa stoga niti ne čudi njihova predanost uzgoju i konzumiranju kamenica. Kako ovaj narod zanima sve vezano uz afrodizijačke moći, otvorili su i Muzej kamenica u kojem se njeguje dugogodišnja tradicija.
You must be logged in to post a comment Login