Jedna od postavki s kojima sam odrasla i s kojima mi je još od ranog djetinjstva „ispran mozak“ je to da novac kvari ljude, da je novac loš, prljav, da puno novaca nosi prokletstvo u kuću…
Međutim, kad počneš živjeti svjesno i svoj život promatrati širom otvorenih očiju, tada shvatiš da sve ono što su te učili roditelji u najboljoj namjeri često ne drži vodu.
Novac (ne)kvari ljude
Tako ni pretpostavka kako puno novaca kvari ljudi ne drži vodu.
Bogatstvo, puno novaca samo pokazuje ustvari kakva je tko osoba, kakav je čovjek.
Svi znamo da puno novaca daje određenu moć i tada često ispliva ono naše pravo i istinsko ja.
Nemali broj ljudi koje poznajem i koji su dobili poveći novac, preko noći, nakon vrlo kratkog vremena, postali su neki sasvim drugi ljudi. Kao da to više nisu osobe koje sam od prije poznavala. Drčni, bahati, velevažni, samoživi, bez trunka empatije, rekla bih, pa čak i vrlo sebični.
S vremenom, što su više novaca imali, to su više gledali na njega, više ga cijenili, okretali i preračunavali. Strašljivo su pazili na što će ga potrošiti ,a na što ne. Postali su nekako gnjusno škrti. Gramzivi.
Škrto i gramzivo?
Znala me fascinirati činjenica da se pojedinci, bez obzira na zavidnu količinu novaca na račun, doslovce tresu jer svoj novac moraju dati, moraju platiti izvršenu uslugu. Ali – doslovce.
Nevjerojatno mi je bilo i to da ti pojedinci uvijek onog drugog propituju koliko je nešto platio, na koliko rata, koja je kamata, koji auto vozi – do toga da su do jučer jeli u nekim uličnim fast foodovima a sada to više nije opcija ni za živu glavu. Ima još na stotine primjera gdje se ljudi preko noći promijene… Wtf…
Nevjerojatno je koliko novac, koji je samo jedan papirić ,može iz čovjeka izvući ono najbolje ili ono najgore.
Nevjerojatna mi je ta ljudska transformacija, od momenta kad nemaš novaca ili imaš taman koliko ti treba za normalan život, do momenta kad dobiješ bogatstvo.
Druga strana medalje
Međutim, postoji i ona druga sorta ljudi u mom životu, koji su sami teško zaradili svoj novac, ulagali, investirali, riskirali, propadali, dizali se i na koncu uspjeli. To su ljudi koji imaju tolike nule na bankovnim računima da te glava zaboli, a usprkos tome vrlo su jednostavni, tako neprimjetni, samo su tu i postoje… I prije svega ostali su ljudi, prijatelji i nisu si dozvolili da im novac pomuti pamet.
Znam tako pomisliti da nije do novca. Mislim da je novac samo okidač da iz nas ispliva ona svjetla ili mračna strana istinskog i pravog ja…
Novac je samo sredstvo da stvarno, budemo ono što i tko zapravo jesmo. Naravno, uz često zaboravljenu činjenicu da je sve u životu prolazno. Sve danas imaš, a sutra već ne moraš imati – tako je i s novcem.
Međutim, ono ljudsko u nama je nešto što bi trebali njegovati i raditi na tome. To je ono jedino što nam nitko ne može uzeti, bez obzira koliko novaca imali ili ga ne imali…
