Frida Kahlo je bila meksička slikarica koja je postigla svjetsku popularnost svojim slikarskim umijećem, ali i autentičnim izgledom. Umjetnost Fride Kahlo je čvrsto povezana s njezinim životom. Slike i crteži ne zrcale samo njezinu psihičku, već i fizičku patnju – ona je naime cijeli život patila od posljedica teške autobusne nesreće. Imala je 32 operacije i 4 mjeseca je bila prikovana za krevet. Kasniji sudbonosni susret s Diegom Riverom zauvijek će zapečatiti njezinu karijeru i učiniti je ikonom slikarstva, ali i mode. Njezina je odjeća govorila i o njezinu umjetničkom izričaju, o osobnom životu, ali i doprinosila tome kako ju je javnost vidjela.
Frida je jednom prilikom izjavila: ”Pretrpjela sam dvije teške nesreće u svom životu … prva je bio tramvaj koji me srušio, a druga je bio Diego. Diego je bio daleko gori.” Po posljednjem povratku u Meksiko 1935., Diego Rivera se upušta u aferu s Fridinom mlađom sestrom Kristinom. Ubrzo se i Kahlo upušta u avanture, kako s muškarcima, tako i sa ženama. Njihov brak je bio primjerom otvorene veze, jer je Kahlo imala brojne ljubavne veze.
Frida Kahlo je zbog svoje izdržljivosti bila simbol snage i strpljenja. Kao takva može biti uzor svake žene, jer je pokazala svijetu za što je žena sposobna, i fizički i emocionalno.
“Ništa nije konačno. Sve se mijenja, sve se kreće, sve poleti i odleti.”
“Na kraju dana, možemo izdržati mnogo više nego što mislimo da možemo podnijeti.”
“Stopala, što ćete mi vi kada imam krila kojima letim.”
“Slikam autoportrete jer sam tako često sama, jer sam osoba koju najbolje poznajem.”
“Nikad ne slikam svoje snove ili noćne more. Slikam svoju realnost.”
“Nadam se da je izlaz radostan i nadam se da se nikad neću vratiti.”
“Ja nisam bolesna. Ja sam slomljena, ali sve dok mogu slikati, sretna sam što sam živa.
“Ništa nije vrednije od smijeha. To je snaga da se smiješ i napustiš sebe, da budeš svjetlost. Tragedija je najgluplja stvar.”
“Prije sam mislila da sam najčudnija osoba na svijetu, ali onda sam pomislila da od toliko ljudi na svijetu, mora postojati još netko tko je baš kao ja, da se osjeća bizarno i defektno, na isti način na koji se ja osjećam. Onda bih zamišljala tu osobu i mislila da i ona, tamo negdje, tako zamišlja mene. Nadam se, ako si tamo negdje i sada čitaš ovo, da znaš da sam ovdje i da sam čudna, isto kao i ti.”
“Slikam cvijeće kako ne bi uvenulo.”
