Kriptovalute, bitcoin, ether, blockchain, metaverse, NFT – sve su to pojmovi o kojima stalno slušamo, a s kojima možda i nismo toliko upoznati. No, sve o njima zna Magda Milas koja trenutno razvija fintech područje u jednom od najvećih hrvatskih telekoma – A1. Jedna je od osnivačica i predsjednica udruge “Alice in Blockchains“.
Iako to svakodnevno čujemo, mislim da još ne znamo što su to zapravo kriptovalute, blockchain i bitcoin, kakva je Hrvatska kada su u pitanju kriptovalute?
Kriptovalute su digitalni/ virtualni novac, koji počiva na blockchain tehnologiji, koja omogućava decentralizaciju, transparentnost, sigurnost i globalnost. Blockchain možemo zamisliti kao bazu podataka, s različitim zapisima i podacima, a kojoj apsolutno svi mogu pristupiti i vidjeti što unutra piše te biti sigurni da je sve točno i ispravno napisano, kao i nepromjenjivo.
Bitcoin je prav kriptovaluta nastala 2009. godine na blockchainu uz prvi „whitepaper“ zvan „Peer to peer electronic cash system“ koji u prijevodu označava decentralizirani elektronički novac te je to inicijalna svrha kriptovaluta. Ne ovisimo više o jednom centraliziranom entitetu, poput centralnih banaka nego se vlasništvo, upravljačka moć i privatnost daje korisnicima.
Kroz godine se razvilo stotine drugih projekata, kriptovaluta pa i različitih blockchaina, od kojih je najzastupljeniji (nakon proof of work Bitcoin blockchaina na kojem je nastala bitcoin kriptovaluta) Ethereum blockchain s etherom kao glavnom kriptovalutom. Ethereum blockchain (proof of stake) nema u fokusu kriptovalute kao sredstvo plaćanja, koliko počiva na ideji stvaranja više vrijednosti u smislu cjelokupnog ekosistema: od dokazivanja digitalnog vlasništva kroz NFT, decentraliziranih financija, pametnih ugovora, supply chaina pa nadalje.
Kako ljudi u Hrvatskoj prihvaćaju nove tehnologije u financijama, kako prihvaćaju nove tehnologije općenito?
Ako pričamo o broju žena koje rade u fintech i web3 industriji, radi se o manje od 25% na globalnoj razini, a ako bih rekla kakvo je znanje – rekla bih da većina ljudi i dalje ne zna o čemu je riječ, iako se posljednje dvije do tri godine počelo intenzivno pričati. Svakako, naša udruga je otvorena svima, bez obzira na predznanje.
S obzirom na to da smo mala zemlja s manje od četiri milijuna stanovnika, rekla bih da imamo zavidan broj konferencija i evenata koji pokrivaju ovu temu, kroz predavanja, panele i slično. Počelo se sve više pričati, interes je velik, ali bih svejedno istaknula da je nedovoljan broj stručnjaka i znalaca, kao i ljudi koji u ovim industrijama rade.
Uvijek se vrti manje-više pet istih ljudi koji javno na ovakvim eventima pričaju o ovim temama. Zato je naša inicijativa oko Alice in Blockchains udruge upravo usmjerena na stvaranje novih stručnjakinja.
Čime se točno bavi udruga “Alice in Blockchains”?
Naša udruga bavi se financijskom pismenošću te uključivanjem više žena u svjetove kriptovaluta, blockchaina i fintecha, dajući im znanje, omogućavajući networking te stvaranje novih prilika. Cilj nam je uključiti više žena, te od njih raditi stručnjakinje u ovim područjima. Ističem da se radi o 100% neprofitabilnoj udruzi na bazi volontiranja i davanja doprinosa zajednici u kojoj živimo.
Zanimljivo je da smo u periodu kraćem od godinu dana od osnivanja uspjele privući gotovo 200 članica naše udruge, što govori koliko je ovakva inicijativa bila potrebna. S druge strane, privukle smo žene koje nekako prirodno zanimaju ova područja, a radi se o onima koje rade u financijama i bankarstvu, pravu i odvjetništvu, IT-u, inženjerstvu, web3 kompanijama te marketingu i PR-u. Organskim putem privukle smo pretežito visokoobrazovane žene, koje znatiželja i/ili priroda posla kojom se bave motiviraju da saznaju više o ovom svijetu, prilikama koje pruža pa i da se povežu s ostalima.
Stvaramo prilike za sve žene koje žele skupiti konkretno iskustvo u web3 industriji, pa su neke konkretne aktivnosti mogućnost edukacija, sudjelovanja na konferencijama, organizacija konferencija i evenata, podcast, držanje predavanja i radionica itd.
Organizirate i jednu zanimljivu konferenciju – Web3 Tales u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti. Koji je cilj konferencije?
Naša Web3 Tales konferencija internacionalna je konferencija koja okuplja svjetske stručnjake iz ovih područja, obrađuje i donosi stvarne poslovne primjere kroz koje zapravo i nagovještava promjene koje nam kao društvu dolaze. Namijenjena je korporacijama i pojedincima koji se žele više uključiti u ovaj prostor, kao i saznati kako se uključiti.
Ono što je specifičnost je to što nam je cilj imati tech konferenciju sa 70% ženskih predavačica, kao i činjenica da konferenciju organizira 100% ženski volonterski tim. Otvorena je dakako za sve, ali želimo potaknuti više žena da pričaju o svojoj ekspertizi u web3 industriji.
Konferencija se održava 1. do 2. lipnja u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, fantastičnom urbanom prostoru, koji potiče dobru energiju i stvaralaštvo. Očekujemo tristotinjak ljudi. Bit će kasno proljeće, duži dani, imamo expo dio na otvorenom dijelu, vjerujem da će networking u pauzama biti fantastičan.
Čekaju nas zanimljivi primjeri iz svijeta decentraliziranih financija, metaversa, gaminga, NFT-a, privatnosti i sigurnosti, decentraliziranih autonomnih organizacija, dolaze nam stručnjaci iz stranih kompanija poput MakerDAO, Fireblocks, DiscoXYZ, Parity (Polkadot), Chainsafe, Lighthouse, MoonPay, RZLT, Blockchain Alliance Europe, Qlindo, Near Balkans te domaćih poput Base58, Laqo by Croatia Osiguranje, Infobip, Neuralab, Blank, Electrocoin te brojni drugi.
Kao popratni event uz konferenciju, održat će se i prva NFT izložba u MSU, koju će izlagati deset svjetskih umjetnica i non-binarnih osoba, a tema je „Techno Healing – Finding Resilience and Wellbeing in the Digital World“, a bit će izložena na posebnim ekranima pod pokroviteljstvom Go2Digitala.
Kako se u sve to uklapaju vaša dva, rekla bih, pomalo neobična hobija – letenje i ronjenje?
Jedan dio moje osobnosti je to da dam cijelu sebe što god radila. Ne znam drugačije. Stavim fokus i usmjerim energiju na najbitnije stvari, projekte, ciljeve i po tome „peglam“. Moram priznati da sam svoje hobije poprilično zanemarila, jer mi majčinstvo, potom ova konferencija i udruga posljednjih godinu dana oduzimaju svo slobodno vrijeme i gledam to kao viši cilj, osobito jer se radi o projektu na kojem intenzivno i volonterski radi četrdesetak naših članica udruge.
Nismo očekivale da će nam udruga privući tako veliki broj članica kao i pozornosti, a moja funkcija je da sam predsjednica udruge za što sam i prihvatila odgovornost i nema nazad. Kako kažu „We go big, or we go home“. Kada se udruga postavi na noge, onda će biti vremena za fokus na moje druge ljubavi. Ako radite velike stvari, morate biti spremni na odricanja. Svakako sanjam more i ronjenje, to će biti moja najveća nagrada kada usporim.
Vi ste i majke jedne djevojčice. Što biste poručili našim čitateljicama kada su u pitanju zanimanja koja još uvijek smatramo muškim? Čemu te podjele?
Pa iskreno, osobno nikada nisam radila razlike između muških i ženskih zanimanja. Tim više što sam odrasla u muškom okruženju uz brata i bratića. Veliki utjecaj svakako ima patrijarhalni odgoj i podjele koje su nam odrastanjem nametnute. Često nismo ni svjesni koliko nam je toga „zapisano u kralježnici“, a što isto tako i ja svakodnevno osvještavam kroz odgoj ženskog djeteta.
Bez obzira na moju emancipaciju i doprinos ženskom dijelu zajednice koji se trudim davati, ulovim se da kažem svojoj kćeri „curice to ne rade“ i onda si mislim „ajme majko, otkud je ovo izašlo iz mojih usta“? Radi se o ispravljanju grešaka i usađenih „postavki“ generacijama unazad… Zašto cure ne bi mogle letjeti avione, zašto ne bi mogle ići u svemir, zašto ne bi mogle roniti duboko, zašto ne bi mogle biti superkul inženjerke, znanstvenice…? I uz to sve biti i majke? Zašto nas društvo nekako po „deafultu“ otpiše iz poslovnih krugova nakon što postanemo majke? Koliko je teško ispravljati takve krive načine razmišljanja?
Evo, baš razmišljam, koliko sam se i ja sama potrošila na tom putovanju… Putovanju dokazivanja i ispravljanja nepravdi. No svaki put kad jedna od nas uspije, glas se čuje miljama daleko i to je ono što je fantastično, što mijenja svijet, daje nadu.
Jedine razlike u muškim i ženskim poslovima bih razvrstala na one vezane za fizičke predispozicije, isključivo u smislu fizičkog opterećenja i nošenja teških stvari. Mislim da takve poslove ne bi trebale raditi žene, jer su nježniji spol. I da se razumijemo, to govorim iz osobnog iskustva gdje sam se ja prva „nateglila“ i „polomila“ vjerojatno zato što ne znam reći da ne mogu i često mi je teško tražiti pomoć. Razmislite, koliko je teško reći „teško mi je, trebam pomoć“?
Svim čitateljicama bih poručila da granice i okviri postoje samo u našim glavama, da mogu sve što zamisle, da vjeruju sebi, ali da isto tako moraju biti spremne na odricanje i fokus, ulaganje cijelog svog bića da bi se promjene osjetile. Nije lako, ali nagrada bude neprocjenjiva. I na cijelom tom putovanju, rekla bih da ne zaborave biti dame i da traže pomoć kada im je potrebna. Letjeti me naučio muškarac, moj instruktor Miroslav Meco kojem sam znala plakati u avionu, na zemlji, preko telefona, bilo mi je iznimno zahtjevno školovanje, uz posao i trudnoću u to vrijeme. Roniti na dah me naučila mama, a kasnije mi je tehniku i talent brusio moj bivši trener i instruktor Ivan Drviš kojem sam isto tako redovno plakala kad god bi me ulovila nemoć i strah.
Hrabrost nije odsustvo straha, nego spoznaja da je nešto vrjednije od toga da razmišljamo kako se bojimo. Koliko toga bismo ostvarili da se ne bojimo? I zato, odvažite se i „bacite“ jer će se mreža kad-tad otvoriti i dočekati vas.
