Magdalena Blažević, Žepčanka s mostarskom adresom publici se predstavila u dobi od 38 godina zbirkom priča ‘Svetkovina’. Nakon toga je doista zabljesnula romanom ‘U kasno ljeto’, a vrijeme je i da pišemo o njenom novom uratku, romanu “Sezona berbe” ponovno u izdanju zagrebačke Frakture.
Prije svega, moram Vam reći da me oduševio roman ‘U kasno ljeto’. I sama sam doživjela bljesak sjećanja na neke od motiva koje opisujete. Recite mi, koliko je rat utjecao na Vas? Je li i samo pisanje ovoga romana možda bilo i rješavanje nekih trauma?
Ratna trauma je dio mog djetinjstva i iskustva te je prirodno da se našla u mojim tekstovima. Pisanje ne vidim kao vrstu terapije, ne pišem da bih se riješila vlastitih trauma, nego osjećam poriv da ispripovijedam priču i na neki način je sačuvam.
Pišući roman “U kasno ljeto” ponovo sam se suočila s onim što smo proživjeli, prisilila se distancirati od priče koja je intimna i u koju sam potpuno involvirana te je sagledati okom objektivnog pripovjedača.
O ratu pišete bez optužbi i osuđivanja. Kako to uspijevate?
Moj jedini zadatak je napisati dobru književnost, kao autorica ne zauzimam strane, nego pokušavam razumjeti sve svoje likove makar bili negativni. Junakinja romana, Ivana, pripovijeda univerzalnu ratnu priču, onu koju podjednako dobro mogu shvatiti i ljudi koji ne poznaju njezin kontekst. Ona govori o pojedinačnim sudbinama u ratu, o nevidljivim žrtvama o kojima ne možete čitati u povijesnim knjigama.
U Vašim pričama i romanima žena je žrtva. Je li danas (ipak) malo bolje?
Ne mogu se u potpunosti složiti s vama. Moji likovi nisu crno – bijeli, nego su stvarni, živi. Međutim, neke od priča smještene su u doba krutog patrijarhata koji ženu prisiljava da se sama izbori za svoje mjesto u zajednici makar to značilo da će prekršiti njezine moralne zakone. U takvim okolnostima nije lako ni ženama ni muškarcima, ali činjenica je da muškarci oduvijek koriste fizičku nadmoć da naude ženama.
Tako je i danas o čemu svjedoče vijesti iz crne kronike u kojima svakodnevno čitamo o femicidu.
Kratka, a opet toliko jaka. Takva je gotovo svaka Vaša rečenica. Tko je najviše utjecao na Vaš stil pisanja.
Najveći utjecaj ima poezija koju čitam svakodnevno i iz koje učim kako biti ekonomična, reći što više sa što manje riječi. Ako govorimo o autorima i autoricama čiju književnost najviše cijenim onda su to Marina Cvetajeva, Wislawa Szymborska, Herta Müller, Italo Calvino, Mihail Bulgakov i niz suvremenih domaćih književnih imena koje pratim i čitam.
Ne utječe samo književnost na moje pisanje, nego to podjednako čine fotografija i film pogotovo ruski, mađarski i poljski. Dan smatram propalim ako nisam stigla čitati ili pogledati dobar film.
‘Sezona berbe’ je priča o izvanvremenskoj ljubavi. U romanu se pronalaze erotika i ljubavne scene. Nije li to pomalo riskantno, budući da ipak živimo u konzervativnim sredinama?
Roman “Sezona berbe” jeste ljubavni roman, on govori o ženskoj čežnji, o žudnji, time i seksu što ne smatram skandaloznim, a o tome što će konzervativna ili bilo koja druga sredina misliti o temama moje književnosti ne vodim računa.
Dok pišem brinem o jeziku, o tome da priča teče i da je autentična. Moram kazati da se neopravdano potenciraju scene seksa u romanu koji je mnogo više od ljubavnog jer se ispod ljubavne priče krije ona o poetici napuštenih prostora, o nemogućnosti da se premaše traume, o sjećanju i životima koji su se mogli dogoditi.
Glavna junakinja je fotografkinja. Fotografija priča priču u ‘Sezoni berbe’ romanu. Što Vama fotografija osobno znači?
Iz fotografije su nastale moje prve priče. Dok sam pripremala materijal fotografirala sam mjesta koja su mi važna, snimala žene dok pripovijedaju o svojim i tuđim životima te kasnije dok sam promatrala prizore i preslušavala snimljeno shvatila da već imam spreman setting za priče, mogla sam postaviti svoje junakinje u određeno mjesto, znala sam što prvo vide kad se probude, kad pogledaju kroz prozor, na kojem mjestu su kuhale, spavale… Osim toga u napuštenim kućama sam fotografirala predmete koji su im pripadali što je u konačnici pričama i romanima dalo na autentičnosti.
Kakva je situacija s književnicama u Bosni i Hercegovini?
Položaj autorica u odnosu na autore u cijeloj regiji je sve bolji, žene izvrsno pišu, izborile su se za svoje mjesto i sveprisutne su, iako muškarci i dalje dominiraju kada su u pitanju velike književne nagrade.
Publici ste se predstavili u tridesetosmoj godini. Dakle, možemo poručiti i našim čitateljicama da nikad nije kasno?
Objaviti prvu knjigu u tridesetima je pravo vrijeme za predstaviti se mogućoj publici, osobito ako su teme o kojima pišete ljubav, bračni život, majčinstvo, ljubavnički odnosi jer tada već imate određena iskustva i bolje razumijete odnose među ljudima. Suprotno sportu, za pisanje ste spremniji što ste zreliji.
Darujemo jednu čitateljicu romanom Sezona berbe!
Pravila su jednostavna:
- Kako biste sudjelovali u darivanju, u komentare ispod, na webu napišete #shehr
- Pratite nas putem društvenih mreža Facebook, Instagram, TikTok i YouTube
- Možete se prijaviti samo jednom
Prijave primamo do 26. siječnja točno u podne.
Random biramo, a dobitnici nakon objave svoje dostavljaju u inbox na našem Facebooku podatke (ime i prezime, adresa i obavezno broj telefona, radi dostavnih službi). Podatke koje ostavite koristimo isključivo u svrhu dostave paketa.
Darove šaljemo samo na adrese u Hrvatskoj u roku 30 dana od javljanja dobitnika.
Dobitnici će biti objavljeni u sklopu ovoga članka te dodani kao komentar na Facebook objavi.
Ako imate problema s prijavom, proučite https://she.hr/kako-sudjelovati-u-nasim-darivanjima/
Ako želite provjeriti jeste li jedan od dobitnika, upišite svoje ime u tražilicu.
Dobitnica Ivana Žonta Borovac
