Daleko sam od savršenog roditelja, ali istovremeno se trudim biti što bolja i ne raditi velike pogreške. Prema kćerkici Giti sam istovremeno jako nježna i brižna, ljubakam ju i mazim stalno. Već i njoj idem na živce. A s druge strane sam "stroga". Ta strogost, laički rečeno, odnosi se na moju dosljednost kod po meni važnih stvari u odgoju Gite.
Razlučila sam bitno od nebitnog i ne inzistiram baš na svemu. Npr. zubi se moraju prati redovito, tako se stvara navika koja je važna za zdravlje i tu nema odstupanja. Jede se za stolom i nikada nisam trčala sa žlicom za njom. Ako je za taj obrok pojela malo, neću joj u međuvremenu davati nešto za prigristi, jer sam tako sigurna da će sljedeći obrok s guštom pojesti.
Ako se želi igrati s nečim što je jako opasno, o tome nema ni pregovora. Ali, s druge strane, želim poticati njezinu samostalnost i kad hoće sama natočiti vodu ili prenijeti času s jednog mjesta na drugo, a znam već unaprijed da će razbiti ili proliti ja ju pustim, jer mislim da je to način na koji će sama vidjeti može li nešto ili ne.
Poticanje na sve pozitivno
Ukratko, potičem je u svemu što mislim da je pozitivno, a preusmjeravam ju s onih ponašanja za koje mislim da nisu u redu. Neki dan sam ju našla kako pljuje po podu u svojoj sobi. Njoj se to sviđa.
Kad joj kažem da je to ružno ponašanje, ona kaže da nije. Nakon toga je dobila krpicu i sama je obrisala pod. Kad radi nešto što mi se ne sviđa kažem joj da se tako ne želim igrati, ustajem i odlazim nešto drugo raditi pokazujući joj da bih se radije igrala na drukčiji način.
Rijetko povisujem ton, a i kada viknem na nju, više iz panike jer mislim da je diranje utičnice opasno, ona me pita zašto vičem. Taj oblik komunikacije nije joj uobičajen.
Tvrdoglava je i nastoji svoj naum provesti do kraja. Plakanje je najčešće oružje kojim želi postići svoj cilj. Ne uzrujavam se, mirno joj pokušam skrenuti pažnju na nešto zanimljivo, a ako ni na to ne reagira, onda ju pustim. Vrlo brzo se sabere i dođe maziti i predlaže nešto drugo.
Pravo na loš dan
Prijateljice mi često kažu kako imam konjske živce i da bi one već prolupale, ali stvari su zaista lakše ako si kažete nešto unaprijed. npr. „moje dijete je danas cendravo i trebat će mi živci za to“.
Ponekad joj ništa ne odgovara i bezveze se rasplače, a da pri tom ne zna što joj je. To zna biti vrlo frustrirajuće, ponekad bih eksplodirala, ali ako kažem sebi da joj je danas takav dan i da bih trebala njoj prirediti neko veselje koje će je udobrovoljiti puno je lakše i moram priznati da se baš i ne uzbuđujem oko toga.
Kad kažem da je roditeljski posao najljepši na svijetu, a istovremeno i najodgovorniji, pri tom mislim da je svaka pametno provedena minuta s djetetom i rad s njima ogroman ulog čije ćemo plodove ubirati tek kasnije.
To znači da treba isplanirati dan, pitati dijete što ono želi. Organizirati druženja s djecom, slagati puzzle, pjevati i plesati, glumiti, igrati se zamjene uloga – ja sam njezina beba, a ona mi je mama. Zatim čistiti kuću, naravno, sa spužvicom i čistom vodom, slagati stol, uključiti dijete u sve poslove koje ionako moramo raditi.
Aktivno i pasivno druženje
Djeca vole biti s roditeljima i aktivno i pasivno. Vole igre i strukturiran dan, a ako nemamo za njih ništa zanimljivo najviše će biti pred ekranima. To ne znači da ja Giti ne dopuštam da gleda crtiće, ali najčešće ih gleda kada to meni odgovara. Recimo, kada usisavam smatram da je bolje da je u sobi i gleda crtić nego da udiše prašinu. To se dogodi možda tri puta tjedno, a dobro je i meni i njoj. Pa čak i kad se sama igra s igračkama potrebno joj je ponekad da me nešto usput pita, zagrli me, pokaže što je nacrtala.
Obožavam se maziti s njom i mislim da toga nikada ne može biti previše. Dajem svoj maksimum kada je odgoj u pitanju. Iako je mala, Gita je čovjek, osoba sa svojom ličnosti i karakterom i ne vrijedi nikakav recept. Samo druženjem i upoznavanjem tog malog bića možemo pronaći najbolji način kako mu pristupiti i kako se ponašati. Na jednima djeluje, a na drugima ne. I to što dobrovoljno radim za UNICEF puno mi pomaže, jer imam bolji uvid u sve što čini kako bismo mi roditelji postali još bolji, ali nam je ponekad teško pronaći način,- ispričala je iz vlastitog iskustva pjevačica Maja Vučić.
* * *
Snažan glas tete Maje
Razlučila sam bitno od nebitnog i ne inzistiram baš na svemu. Npr. zubi se moraju prati redovito, tako se stvara navika koja je važna za zdravlje i tu nema odstupanja. Jede se za stolom i nikada nisam trčala sa žlicom za njom. Ako je za taj obrok pojela malo, neću joj u međuvremenu davati nešto za prigristi, jer sam tako sigurna da će sljedeći obrok s guštom pojesti.
Ako se želi igrati s nečim što je jako opasno, o tome nema ni pregovora. Ali, s druge strane, želim poticati njezinu samostalnost i kad hoće sama natočiti vodu ili prenijeti času s jednog mjesta na drugo, a znam već unaprijed da će razbiti ili proliti ja ju pustim, jer mislim da je to način na koji će sama vidjeti može li nešto ili ne.
Poticanje na sve pozitivno
Ukratko, potičem je u svemu što mislim da je pozitivno, a preusmjeravam ju s onih ponašanja za koje mislim da nisu u redu. Neki dan sam ju našla kako pljuje po podu u svojoj sobi. Njoj se to sviđa.
Kad joj kažem da je to ružno ponašanje, ona kaže da nije. Nakon toga je dobila krpicu i sama je obrisala pod. Kad radi nešto što mi se ne sviđa kažem joj da se tako ne želim igrati, ustajem i odlazim nešto drugo raditi pokazujući joj da bih se radije igrala na drukčiji način.
Rijetko povisujem ton, a i kada viknem na nju, više iz panike jer mislim da je diranje utičnice opasno, ona me pita zašto vičem. Taj oblik komunikacije nije joj uobičajen.
Tvrdoglava je i nastoji svoj naum provesti do kraja. Plakanje je najčešće oružje kojim želi postići svoj cilj. Ne uzrujavam se, mirno joj pokušam skrenuti pažnju na nešto zanimljivo, a ako ni na to ne reagira, onda ju pustim. Vrlo brzo se sabere i dođe maziti i predlaže nešto drugo.
Pravo na loš dan
Prijateljice mi često kažu kako imam konjske živce i da bi one već prolupale, ali stvari su zaista lakše ako si kažete nešto unaprijed. npr. „moje dijete je danas cendravo i trebat će mi živci za to“.
Ponekad joj ništa ne odgovara i bezveze se rasplače, a da pri tom ne zna što joj je. To zna biti vrlo frustrirajuće, ponekad bih eksplodirala, ali ako kažem sebi da joj je danas takav dan i da bih trebala njoj prirediti neko veselje koje će je udobrovoljiti puno je lakše i moram priznati da se baš i ne uzbuđujem oko toga.
Kad kažem da je roditeljski posao najljepši na svijetu, a istovremeno i najodgovorniji, pri tom mislim da je svaka pametno provedena minuta s djetetom i rad s njima ogroman ulog čije ćemo plodove ubirati tek kasnije.
To znači da treba isplanirati dan, pitati dijete što ono želi. Organizirati druženja s djecom, slagati puzzle, pjevati i plesati, glumiti, igrati se zamjene uloga – ja sam njezina beba, a ona mi je mama. Zatim čistiti kuću, naravno, sa spužvicom i čistom vodom, slagati stol, uključiti dijete u sve poslove koje ionako moramo raditi.
Aktivno i pasivno druženje
Djeca vole biti s roditeljima i aktivno i pasivno. Vole igre i strukturiran dan, a ako nemamo za njih ništa zanimljivo najviše će biti pred ekranima. To ne znači da ja Giti ne dopuštam da gleda crtiće, ali najčešće ih gleda kada to meni odgovara. Recimo, kada usisavam smatram da je bolje da je u sobi i gleda crtić nego da udiše prašinu. To se dogodi možda tri puta tjedno, a dobro je i meni i njoj. Pa čak i kad se sama igra s igračkama potrebno joj je ponekad da me nešto usput pita, zagrli me, pokaže što je nacrtala.
Obožavam se maziti s njom i mislim da toga nikada ne može biti previše. Dajem svoj maksimum kada je odgoj u pitanju. Iako je mala, Gita je čovjek, osoba sa svojom ličnosti i karakterom i ne vrijedi nikakav recept. Samo druženjem i upoznavanjem tog malog bića možemo pronaći najbolji način kako mu pristupiti i kako se ponašati. Na jednima djeluje, a na drugima ne. I to što dobrovoljno radim za UNICEF puno mi pomaže, jer imam bolji uvid u sve što čini kako bismo mi roditelji postali još bolji, ali nam je ponekad teško pronaći način,- ispričala je iz vlastitog iskustva pjevačica Maja Vučić.
* * *
Snažan glas tete Maje
You must be logged in to post a comment Login