Marco Bianco: Promijenite boju svog života

Već sam ranije u ovoj kolumni govorio o tome kako je stvarnost koju smatramo objektivnom, zapravo samo subjektivna interpretacija niza događaja, utemeljena na vlastitim iskustvima, obrazovanju, primljenim informacijama i društvenim uvjetovanjima.

Svi događaji su sami po sebi neutralni, nemaju ni pozitivna ni negativna obilježja, no mi ih tumačimo kroz projekcije vlastitih emocija i misli.

Ako dvije osobe prisustvuju jednom događaju, svaka od njih će imati vlastito, jedinstveno mišljenje i doživljaj toga što se dogodilo. Ponekad će doživljaj biti sličan, ponekad potpuno oprečan ali nikada neće biti jednak, jer smo svi jedinstvene osobe, različite od svih drugih.

U tome nema ništa loše, dapače, sposobnost uzimanja u obzir točke gledišta drugih i razmjena iskustava je jedan od načina da rastemo, proširimo vlastite horizonte i svijest. Dakle, trebamo shvatiti (i zapamtiti) da su prisutnost i različitost ljudi koji nas okružuju za nas osobno važni i nužni za duhovan rast. Trebamo razumjeti da nam ljudi koji nas okružuju stalno nude mogućnost otkrivanja stvari unutar nas samih, za koje inače ne bismo bili niti svjesni da postoje.

Drugi su za nas ogledalo koje odražava naše duboko skrivene emocije s kojima ne želimo imati posla, jer su često previše bolne. Prihvatiti to i suočiti se s time zahtijeva veliku hrabrost i odgovornost, a to su osobine koje svaka osoba koja se želi duhovno razvijati treba osvojiti. Prestati osuđivati i kriviti druge za stvari koje nam se događaju u životu je ogromna stvar ali bez toga, na duhovnom putu, ne postoji rast, već samo stagnacija.

‘Voli bližnjega svoga kao samog sebe’ se upravo temelji na principu prihvaćanja drugih onakvima kakvi jesu, bez osuda i presuda.

Osude i presude su uvijek manifestacije nezadovoljstva ega, dok su promatranje činjenica te poštivanje slobode drugih, izraz bezuvjetne ljubavi Duha.

Ovdje trebamo biti vrlo pažljivi da ne bismo došli u zabludu da je bezuvjetna ljubav emocija; ona je čisto stanje najintimnije instance nas samih, koje nadilazi svaku emociju. To je nešto trajno i vječno što je oduvijek postojalo i što će uvijek postojati. Bezuvjetnu ljubav ne trebamo tražiti, osvojiti niti otkriti – samo je se trebamo sjetiti.
Ali, taj proces prisjećanja može biti delikatan, kompleksan i slojevit.

Često čujemo da se trebamo usredotočiti na svoje srce kako bismo došli do svojeg Duha. To nije dovoljno. Srce je sjedište svih emocija i ako ga ne uspijemo očistiti od emocija koje nisu u skladu s Duhom, ako ne uspijemo maknuti te mračne slojeve koji ga pokrivaju, nećemo nikada vidjeti svjetlost koju srce istinski može izraziti.

Prvi korak ovog čišćenja je upravo ono što sam ranije naveo: prestati donositi osude i presude.

Već sam rekao da su osude i presude proizvod nezadovoljstva ega. To znači da osoba nije dovoljno hrabra priznati da su mane koje vidi u drugima samo projekcija vlastitih nezadovoljstva, manjka samopouzdanja te manjka ljubavi prema sebi samome.
Zapravo, trebali bismo vrlo zahvalni osobi koja nam ukazuje na stvari u nama koje sami nismo u stanju, ili ne želimo vidjeti.

To su uvijek odlične prilike kako bismo počeli micati te slojeve koji pokrivaju našu svjetlost.

Ali, nije jednostavno zaustaviti našu reaktivnost i prihvatiti priliku za rast.

Zbog toga su od osnovne važnosti tehnike i upute koje duhovne tradicije nude.

Duhovne tradicije dobro poznaju mračnu stranu ljudskog bića i znaju da je beskorisno suočiti se s njom direktno: prejaka je.

Reći: “Više neću biti reaktivan.” ili “Više neću osuđivati.” nije dovoljno.
Potrebno je graditi osobnu unutrašnju snagu.

Energetske vježbe kao što su meditacija ili vježbe disanja imaju upravo tu funkciju: staviti nam više energije na raspolaganje kako bismo gradili snagu na svojem energetskom i duhovnom planu.

Samo s takvom snagom možemo postići važne promjene unutar sebe, koje će se s vremenom pojaviti i u našoj svakodnevici, tako da na primjer, se više nećemo toliko reaktivno ponašati, imat ćemo više strpljenja ili ćemo otkriti da imamo neke druge, nove osobine koje su nam korisne na putu otkrivanja naše unutarnje svjetlosti i istinskog prihvaćanja postulata “Voli bližnjega svoga kao samoga sebe”.

Prejednostavno? Nije.
Potrebni su ustrajnost i trud: to su ogromne, a ponekad se čini nedostižne osobine ljudskom biću koje je po prirodi lijeno i koje, ako ne dobije trenutačne rezultate postaje razočarano, frustrirano i odustaje.
Zbog toga je važno da vježbe koje radimo budu jednostavne i zabavne s jedne strane, a korisne s druge.

Ovaj mjesec ću vam ponuditi jednu kratku, jednostavnu i zabavnu meditaciju.

Posvetite joj pet/deset minuta dnevno.

Sjednite u ugodan položaj i zatvorite oči.

Obratite pažnju na svoj dah; smirite i produžite ga.

Izaberite jednu boju koja vam se sviđa i unutarnjom vizualizacijom pronađite tu boju u prirodi.

Promatrajte ono što ste pronašli i istovremeno počnite sebe puniti tom bojom od vrha glave do stopala.

Kada se osjećate puno, ostanite s tim osjećajem nekoliko minuta i nakon toga, zadržavajući taj osjećaj izdahnite i polako dođite k sebi otvarajući oči.

Promijenite boju svog života i uživajte.