Connect with us

Hi, what are you looking for?

She.hrShe.hr

Suncokreti na oblacima

Molim Vas kilo sreće

Dobar dan, dajte mi molim Vas kilo sreće. Cijena nebitna!

Postali smo pravo, moderno, konzumerističko društvo. Imam sve više, a u biti svakim danom imamo sve manje i manje. Dok gomilamo materijalističko oko sebe tako gubimo sebe, svoje ja i ono duhovno u sebi.

Rekla bih da nikad nemamo manje nešto imamo sada. Pogubljeni smo u prostoru i vremenu.

Nikad nismo imali više nego što imamo u ovom trenutku, na ovom stupnju evolucije čovječanstva, a usudila bih se reći da nismo nikad bili nesretniji nego što smo sada!

Novac, materijalno dobro, odnosno zgrtanje je postao prioritet u našim životima. Sve što možemo, to kupujemo. Sve se nudi za određenu cijenu, ako imaš para – kupiš, ako nemaš para – skupljaš, odričeš se ili samo maštaš kako si to nešto kupio. I toliko žrtve za samo jedan privremeni bljesak sjaja i sreće…

Samo u toj bjesomučnoj utrci za novcem, u toj utrci „tko, što, više i bolje“ ima često zaboravimo jednu stvar – ekipa, sreća se ne kupuje novcem! Nažalost ili nasreću još uvijek nisu izmislili prodavaonicu sreće. Još uvijek ne postoji trgovina u koji bi ušli i pitali:

– Dobar dan, dajte mi molim Vas kilo sreće. Cijena nebitna!

Nažalost, mišljenja sam da bi upravo jedan takav dućan trebali izmisliti. Dućan u kojem se prodaje sreća više bi nam kao društvu značio nego svi ovi dućani cipelama, dućani s najnovijim markiranim torbama, veliki trgovački centri koji šakom i kapom dijele sav sjaj, blještavilo i izuzetno trenutnu emociju ispunjenosti i sreće.

Da, upravo tako, sve ovo što dolazi izvana je samo jedna trenutna sreća, vrlo klimava i vrlo prolazna.

Sve ovo što dolazi izvana je vrlo trenutno i nadam se da ste to osvijestili i spoznali. Sve to brzo prođe.
Recimo, gledam neke svoje prijatelje, svoje poznanike – često su to ljudi koji imaju jako puno, a ustvari nemaju ništa. Prazni, prozirni, izgubljeni u vremenu i prostoru. Bez duše. Bez emocije. Bez imalo empatije za onog pored sebe. Bez temperamenta. Gledajući ih tako jadne, često mi ih nekako bude žao. Iskreno mi dođe da ih protresem ponekad. Dođe mi da ih pljusnem i da se izvrištim na njih:

– Aloooooo, sreća se ne kupuje! Lutko s kupljenim novim, skupim cipelama nisi kupila i dugoročno svoju sreću, ispunjenost i zadovoljstvo!

– Draga, radi ovog shoppinga nećeš biti bolja osoba, niti prema sebi, niti prema svijetu, vjeruj mi – to ti ne postoji!!!

Jednom kad te prođe euforija oko novih, top, extra cipela kojima će se vjerojatno diviti svi ili bar većina, počevši od tebe pa na dalje, jednom kad se slegne prašina i priča oko toga opet ćeš biti ona stara, ona prazna i šuplja i neispunjena osoba koja luta – jer to ti je tako. Tko god da ti je rekao drugačije, laže te.

Lutko, i naravno da se možeš zrihtati do bola da će se baš svaki frajer na nekoj gradskoj špici okrenuti i poželjeti bar popiti s tobom kavu, ali isti taj frajer kad shvati da sve ovo što se vidi izvana je samo dio folklora i da tu nema neke emocije, da tu nema onog nečeg iznutra, da tu nema one neke topline i onog zaraznog osjećaja sreće koji bi trebali svi naći u sebi, vjerojatno će ti brzo reći – pa pa.

Jer to ti je tako. Što drugo reći? Da te lažem? Neću, ne mogu, a niti ne želim!

Ja samo znam što pričam jer sam i ja jednom nekad bila tako izgubljena duša koja je tražila vlastitu sreću na nekim sasvim krivim mjestima, s nekim sasvim krivim ljudima i u nekim sasvim krivim dućanima i naravno, za moju neispunjenost i za moju „nesreću“ su bili krivi ama baš svi, ali baš svi, dok jednog dana nisam sama došla do spoznaje da se sreća ne može kupiti, da se vlastita sreća ne traži u novim cipelama, u partneru, u novom namještaju i u onom izvanjskom, i da jednostavno nije stvar u svim tim ljudima oko mene, već u meni samoj. Sreća se najprije treba potražiti duboko u sebi samom i onda cijeli život, okolnosti i ljudi koji nas okružuju dobivaju jednu sasvim novu dimenziju, jednu sasvim novu nijansu i kao da sve odjednom postaje drugačije.
I zaista, koliko god ponekad „nemam“ i ne mogu si priuštiti najnovije cipele i extra turbo torbu, na kraju ja sam opet beskrajno sretna. Zašto? Kako?

Zato što znam da imam ono drugo u sebi što se ne može kupiti niti jednom svjetskom valutom, a to je duh i ono nešto u sebi kad znaš da ti se trenutno svijet raspada i vidiš da sve ide upravo onako kako ne treba i ne želiš, a ti opet sve okreneš na zajebanciju i nađeš ono nešto dobro u svemu i SRETAN SI!!!!

Više

Zanimljivosti

Biljke nikako ne mogu štetiti, posebno one koje donose sreću, a znamo kako će ljepše izgledati svaki prostor koji ih ima.

Duh i tijelo

6 koraka do prevladavanja osjećaja usamljenosti.

Duh i tijelo

Kako živjeti sretno...

Horoskop

Čemu bi svaki horoskopski znak trebao dati prioritet i na što bi se trebao usredotočiti u 2024. godini bogatoj događajima?

Advertisement

Impressum


Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.