Ovaj tekst bi me mogao učiti nepopularnom osobom na društvenim mrežama, u slastičarskim i sl. krugovima, grupama, ali ću riskirati. Onaj tko razumije će se, pretpostavljam, složiti sa mnom. Onaj tko ne, na mene je već ionako više puta frknuo nosom. Puno puta do sada sam progutala, ali sad mi eto dosta!
Da krenemo od početka. Moje ime je Vesna Nakić. Po zanimanju sam slastičar. Ne food bloger, ne youtuber, ne Influencer nego – slastičar.
Vesna Nakić
U Skradinu gdje živim i radim imam svoju malu proizvodnju slastica. Ne živim od skupljanja lajkova i klikova, iako mi je svaki iznimno drag i važan!
Ne snimam videe samo da bih bila viđena i primijećena, nego radim. I učim. I školujem se i dalje. I isprobavam nove stvari da bih ih mogla ponuditi svojim klijentima jer eto, zahvaljujući njihovom povjerenju i zadovoljstvu mojim radom, mogu svaki mjesec poplaćati račune, poreze, najam, doprinose i ostala davanja te nastaviti u sljedeći.
Nedavno sam prvi put osjetila nelagodu što sam na svoju stranicu stavila slike kolača koji su baš moj proizvod. Radi tuđe napadnosti i nekulture. I tu mi je pukao film.
Ključna riječ svega ovoga što pišem je RECEPT
- S točkom.
- Bez točke.
- S uskličnikom…
- „Molim recept“ je već napredak!
- A „može recept kada stignete“ (s i bez „hvala“) je već kao kulturnija faza.
Da ne nabrajam dalje.
Da ne spominjem kada se isti traži na tematski dekoriranu tortu. Traži se recept od čega? Figura? Tehnika rada? Torti koje se ni ne vide jer su dekorirane? Zbilja, ne razumijem.
E sad… Nakon što se u kratkom vremenu ne dobije odgovor, slijede zahtijevanja istoga (često uz ružne i posprdne riječi) pa čak i privatne poruke u inbox s pitanjem zašto nema recepta.
Ne znam zašto uopće netko misli da mu je bilo tko dužan bilo što, samo tako, servirati na tanjuru. To je jedan od osnovnih razloga zašto, osim na svojoj stranici, nigdje ni ne objavljujem ono što radim, zašto sam iz mnogih grupa izašla a u mnogima niti ne objavljujem jer je neminovno da će uslijediti kiša „.“ (točkica) i „pratim“ koji označavaju u biti ono što slijedi, a to je „recept“.
Ne znam stvarno za što će ljudima toliko recepata… Ne bi da će svaki raditi i to ODMAH!!! Naravno da nisu svi upiti takvi jer ima puno dragih osoba, ali najčešće jesu. A „hvala“ nakon odgovora je skoro pa nemoguće dobiti.
Kao slastičar, svoje recepte, u principu ne dijelim svakom kome se sprdne. Ono što objavim i kada objavim se može naći na portalu She.hr. Kad stignem. Na moju žalost već dugo nisam jer jednostavno ne stignem. Što znači da, hvala Bogu dragom, ima posla. Odnosno ima dovoljno ljudi koji vjeruju meni i ovome što radim; iz nekog razloga se vraćaju ili pak dođu po prvi put i drže me zauzetom.
https://www.instagram.com/p/BsaHi9GHWMA/?utm_source=ig_web_options_share_sheet
Naravno da nisu svi recepti kojima se služim oni koje sam eto savršena JA izmislila i osmislila. Ali osnovu slastičarstva imam. Za sve ostalo je potrebno uložiti puno truda i volje. Metoda pokušaja i pogrešaka. Volim eksperimentirati, ali ne otkrivam toplu vodu. Da se ne lažemo i ne pravimo velikim facama. Ali volim istraživati. I učiti. I isprobavati nove kombinacije. Nekima budem zadovoljna od prve. Za neke mi treba više puta. Za neke mi treba i po nekoliko mjeseci. Isprobavam sve dok ne dođem do izgleda i okusa kojim sam ja osobno zadovoljna. Ne zato što sam najbolja, nego zato što samo ja stojim iza svog posla. Nitko drugi!
Društvene mreže i volim i koristim. I u privatne i u poslovne svrhe. Što se poslovnog dijela tiče – jako su mi bitne!
Trudim se da svaka moja fotografija bude što je moguće ljepša (na način na koji sama smatram da je ok) jer svatko voli vidjeti nešto oku ugodno. Krećem od sebe same. Ponekad na dobru fotografiju potrošim i nekoliko sati. Daleko sam od profesionalca, ali se trudim. I opet, kad sam zadovoljna postignutim onda to i objavim.
Po određenim tortama i kolačima sam prepoznatljiva. I one su najčešće eto baš moja tvorevina! Uostalom kao i svatko iz moje struke. Svatko od nas ima neki „zaštitni znak“. I svi mi vrijedno radimo na tome. Jer svako jutro kada uđem u moju Slatku Radionicu, presvučem se, stavim pregaču i kapu na glavu, nova avantura počinje. Nekada, u vrijeme velikih gužvi ona traje i po 18-20 sati na dan. Da, upravo tako! I znam zašto to radim.
I onda bih se trebala osvrnuti na nekoga koga uopće ne poznajem, tko mi niti dobar dan rekao nije i servirati mu sve ono na čemu sam radila nekada danima, a nekada i mjesecima. Dodatno, taj netko ima obraza i sebi uzima za pravo biti ljut ako ga ne dobije?
Samo „može recept“ (bez točke).
Bome – ne može!
Ako ste baš toliko ludi za baš MOJIM slasticama, ljeti lijepo svratite u Šibenik na Malu Ložu – prekrasan mali trg gdje u istoimenom lokalu možete uživati u produktima moga rada. Ili navratite do Skradina – i tu ćete imati što probati.
Ne zato što sam sebična i škrta nego baš zato što je ovo nešto od čega živim.
I da ponovim… Moje ime je Vesna Nakić. Po zanimanju sam slastičar. Ne food bloger, ne youtuber, ne Influencer nego slastičar. U Skradinu, gdje živim i radim, imam svoju malu proizvodnju slastica.
Ne živim od skupljanja lajkova i klikova, ne snimam koje kakve videe samo da bih bila viđena i primijećena, nego radim.
Ugodna vam nedjelja svima!
