Ne znam kako bi točno opisao osjećaj koji mi je jučer prolazio glavom. Bi, ne bi, bi, ne bi….U par navrata mi je stvarno došlo da odem do kioska i kupim kutiju cigareta. Onda se s druge strane upustiš u zanimljiv razgovor s prijateljima, to potraje i uopće o tome na razmišljaš.
Razmišljanje o cigareti
A kada se spojilo recimo sat vremena da o tome nisam razmišljao, razmišljao sam o tome kako nisam o tome razmišljao. Ko je tu lud? Nevjerojatno. Jesam li u tom trenutku zadovoljan s time što mi kroz glavu nije prošla pomisao o cigareti ili da budem nezadovoljan time što mi se misao vratila nakon sat vremena. U svakom slučaju, unutarnja borba i razmišljanja su tu.
Jučer me nakon povratka s posla dočekala tužna vijest. Čovjek kojeg sam cijenio i o njemu mislio samo najbolje je iznenada umro, potpuno neočekivano. Nešto što je trebala biti rutinska operacija pretvorilo se u noćnu moru. Ne želim povezivati taj događaj s mojim prestankom pušenja, ali o tome smo razgovarali i na treningu.
Ne smijemo u vezu dovoditi našu odluku o prestanku pušenja s eventualnim ružnim i neugodnim stvarima koje su nam se dogodile. Najlakše je u tome trenutku posegnuti za cigaretom, ali to nisam napravio prije svega iz poštovanja prema čovjeku jer si ne bi mogao oprostiti da takav nesretan slučaj iskoristim kao povod za paljenjem cigarete. Užasno bi se osjećao zbog toga.
Danas ujutro sam popustio. Jednostavno, ustao sam se, otišao skuhati kavu i automatski sam uzeo cigaretu iz sestrine kutije koju sam vidio u hodniku. Uopće o tome nisam razmišljao, već se dogodilo samo od sebe. Shvatio sam da sam napravio pogrešku. Nisam je niti popušio do kraja, već sam je ugasio i nastavio čitati novine i ispijati kave.
Drugi trening
Danas je drugi trening. Nevjerojatno sam znatiželjan što će reći drugi sudionici treninga. Zanima me hoće li i drugi priznati da su zapalili, jesu li uopće zapalili, a ako neće, zanima me hoće li se na njima vidjeti da su zapalili. Zanimaju me njihove priče, kako su se osjećali i kako su se riješili potrebe da zapale kada im se javila, a siguran sam da im se potreba javila.
Evo moje prognoze. Od nas petero, jedino sam za najmlađu članicu „ekipe“ sto posto siguran da nije zapalila. Puši tek četiri godine, profesionalno se bavila sportom i njeni motivi za prestankom su mi se činili najsuvislijim. Nekako kao da je ona najbolje sama sa sobom riješila tu odluku.
A ostali? Hm. Iskreno, sumnjam da su izdržali. U odgovorima nas ostalih bilo je previše neodlučnosti i nećkanja. Neki su razmišljali i govorili o oproštaju sa cigaretom. Pa ne ide cigareta u rat da se moramo s njom oprostiti jer ju nećemo više nikada vidjeti. Ili se upravo o tome radi?
Razmišljanje o cigareti
A kada se spojilo recimo sat vremena da o tome nisam razmišljao, razmišljao sam o tome kako nisam o tome razmišljao. Ko je tu lud? Nevjerojatno. Jesam li u tom trenutku zadovoljan s time što mi kroz glavu nije prošla pomisao o cigareti ili da budem nezadovoljan time što mi se misao vratila nakon sat vremena. U svakom slučaju, unutarnja borba i razmišljanja su tu.
Jučer me nakon povratka s posla dočekala tužna vijest. Čovjek kojeg sam cijenio i o njemu mislio samo najbolje je iznenada umro, potpuno neočekivano. Nešto što je trebala biti rutinska operacija pretvorilo se u noćnu moru. Ne želim povezivati taj događaj s mojim prestankom pušenja, ali o tome smo razgovarali i na treningu.
Ne smijemo u vezu dovoditi našu odluku o prestanku pušenja s eventualnim ružnim i neugodnim stvarima koje su nam se dogodile. Najlakše je u tome trenutku posegnuti za cigaretom, ali to nisam napravio prije svega iz poštovanja prema čovjeku jer si ne bi mogao oprostiti da takav nesretan slučaj iskoristim kao povod za paljenjem cigarete. Užasno bi se osjećao zbog toga.
Danas ujutro sam popustio. Jednostavno, ustao sam se, otišao skuhati kavu i automatski sam uzeo cigaretu iz sestrine kutije koju sam vidio u hodniku. Uopće o tome nisam razmišljao, već se dogodilo samo od sebe. Shvatio sam da sam napravio pogrešku. Nisam je niti popušio do kraja, već sam je ugasio i nastavio čitati novine i ispijati kave.Drugi trening
Danas je drugi trening. Nevjerojatno sam znatiželjan što će reći drugi sudionici treninga. Zanima me hoće li i drugi priznati da su zapalili, jesu li uopće zapalili, a ako neće, zanima me hoće li se na njima vidjeti da su zapalili. Zanimaju me njihove priče, kako su se osjećali i kako su se riješili potrebe da zapale kada im se javila, a siguran sam da im se potreba javila.
Evo moje prognoze. Od nas petero, jedino sam za najmlađu članicu „ekipe“ sto posto siguran da nije zapalila. Puši tek četiri godine, profesionalno se bavila sportom i njeni motivi za prestankom su mi se činili najsuvislijim. Nekako kao da je ona najbolje sama sa sobom riješila tu odluku.
A ostali? Hm. Iskreno, sumnjam da su izdržali. U odgovorima nas ostalih bilo je previše neodlučnosti i nećkanja. Neki su razmišljali i govorili o oproštaju sa cigaretom. Pa ne ide cigareta u rat da se moramo s njom oprostiti jer ju nećemo više nikada vidjeti. Ili se upravo o tome radi?
You must be logged in to post a comment Login