Teško da je moglo biti gore! To – između Kremlja i Bijele kuće. Pod administracijom bivšeg američkog predsjednika Georga W. Busha rusko-američki odnosi srozali su se gotovo u "hladnoratovske nizine“ (naravno, ne samo zahvaljujući njemu – ruska intervencija u Gruziji prošle godine dodatno ih je zamrznula).
Ruski je ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov išao tako daleko (a ne može se reći da mu nedostaje diplomatskog iskustava i poznavanja SAD-a, bio je dugogodišnji ambasador pri UN-u) da je izjavio kako se "treba se riješiti otrovnih faktora" u odnosima dviju zemalja.
Dakle, opet se od Baracka Obame očekuje čudo (osim što se, opet prvi put, provjerava njegova diplomatska sposobnost i vještina). Okretanje nove stranice u odnosima dviju zemalja, što, pak, znači bijeg iz sjene hladnoga rata (tako omiljenoj "ovisnici o prošlosti“ – Rusiji) koja se stalno nad njih nadvija, ne bi li ta nova veza bila temeljena na zajedničkim globalnim interesima. S tom je političkom platformom na prvi rusko-američki summit nakon sedam godina (!) u Moskvu doputovao Barack Obama.
Da, i Rusi bi sve to (nominalno), njihove su najave pune velikih fraza koje, ipak, otkrivaju pravu i staru boljku Moskve – nikada nije prežalila (a pitanje je koliko je prihvatila) hladnoratovsku podjelu na dva bloka koje vode dvije velike, i što je najvažnije – ravnopravne svjetske sile. Tu nostalgiju punu kompleksa Moskva ne može prevladati od raspada Sovjetskog Saveza, pa ne čudi da joj je glavna prepreka – američki plan za izgradnju raketnog štita u istočnoj Europi, točnije Češkoj i Poljskoj (što Amerikanci uporno predstavljaju kao "zaštitu od iranskog nuklearnoga prodora", a Rusi doživljavaju kao prijetnju iz njihovog "vlastitog dvorišta“).
E sad, dok Amerikanci i Rusi zajedno imaju 95 posto svjetskog nuklearnog oružja, mi ostali mislimo da oni mogu utjecati (doduše, činjenice pokazuju – bez nekih većih rezultata, jer obično je Rusija u VS UN-a suzdržana) na zaustavljanje iranskih i sjevernokorejskih nuklearnih prijetnji, zar ne?!
Cijeli blog možete pročitati na www.bankamagazine.hr
Ruski je ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov išao tako daleko (a ne može se reći da mu nedostaje diplomatskog iskustava i poznavanja SAD-a, bio je dugogodišnji ambasador pri UN-u) da je izjavio kako se "treba se riješiti otrovnih faktora" u odnosima dviju zemalja.
Dakle, opet se od Baracka Obame očekuje čudo (osim što se, opet prvi put, provjerava njegova diplomatska sposobnost i vještina). Okretanje nove stranice u odnosima dviju zemalja, što, pak, znači bijeg iz sjene hladnoga rata (tako omiljenoj "ovisnici o prošlosti“ – Rusiji) koja se stalno nad njih nadvija, ne bi li ta nova veza bila temeljena na zajedničkim globalnim interesima. S tom je političkom platformom na prvi rusko-američki summit nakon sedam godina (!) u Moskvu doputovao Barack Obama.
Da, i Rusi bi sve to (nominalno), njihove su najave pune velikih fraza koje, ipak, otkrivaju pravu i staru boljku Moskve – nikada nije prežalila (a pitanje je koliko je prihvatila) hladnoratovsku podjelu na dva bloka koje vode dvije velike, i što je najvažnije – ravnopravne svjetske sile. Tu nostalgiju punu kompleksa Moskva ne može prevladati od raspada Sovjetskog Saveza, pa ne čudi da joj je glavna prepreka – američki plan za izgradnju raketnog štita u istočnoj Europi, točnije Češkoj i Poljskoj (što Amerikanci uporno predstavljaju kao "zaštitu od iranskog nuklearnoga prodora", a Rusi doživljavaju kao prijetnju iz njihovog "vlastitog dvorišta“).
E sad, dok Amerikanci i Rusi zajedno imaju 95 posto svjetskog nuklearnog oružja, mi ostali mislimo da oni mogu utjecati (doduše, činjenice pokazuju – bez nekih većih rezultata, jer obično je Rusija u VS UN-a suzdržana) na zaustavljanje iranskih i sjevernokorejskih nuklearnih prijetnji, zar ne?!
Cijeli blog možete pročitati na www.bankamagazine.hr
You must be logged in to post a comment Login