Gledaj, bolje ti je da se makneš od mene. Sa mnom samo gubiš vrijeme. Uzalud ti trud kad od nas nikad neće biti ništa, bar ne onako kako ti želiš. Neće biti ni sada. Ni nikada.
Kaže se, nikad ne reci – nikad, ali za nas, jedino što mogu reći, je nikad i čvrsto stojim iza te male, ali nadasve moćne riječi. Znaš i sam da svoje odluke teško ili nikako ne mijenjam. Toliko me poznaš.
Nisam ti ja baš neka dobra priča, koliko god ti voliš vjerovati u suprotno. A nisi ni ti za mene. Osjećam to, vidim i znam, jer sam vrlo dobro naučila čitati između redaka. Ti, mislim da to još ne razumiješ, ali vjerojatno bi kroz neko vrijeme to i sam shvatio.
Gubimo vrijeme
Međutim, neću ti dati to vrijeme jer ga ne želim gubiti uzalud na nešto što već u startu nema smisla. Očekuješ od mene prilagođavanje. Hm, teško da ću se više ikom ikada prilagođavati, ne ide mi baš. Na kraju, niti ne želim se ikom prilagođavati. Zašto? Da bi taj netko drugi bio sretan, a ja manje sretna ili gotovo nesretna? A ne. Više ne.
Poprilično sam se teško nahodala kroz život kako bih našla ovaj put sreće, zadovoljstva, kako bih bila ispunjena i konačno u potpunosti sretna. I koštalo me. Koštalo me puno svega i često nije bilo lako, ali vrijedilo je. Vrijedio je svaki pad i svaki bolni udarac kako bih došla do ovog što živim sada.
I nije mi žao
I nije mi žao ni trenutka. Dapače, izuzetno sam ponosna na sebe što se nisam dala smesti, što nisam slušala druge koji su mi svojim dobronamjernim savjetima pokušali pomoći, a ustvari su mi samo nesvjesno odmagali. Hvala, ne trebam ničiju pomoć, a kad je trebam onda je i sama tražim bez imalo srama.
Vidiš, koliko smo ustvari nas dvoje različiti.
Ti pristaješ na bilo koju, onu neku koja ti se bar malo dopada da bi bio s njom. Sve samo da nisi sam. Sve samo da si u vezi, u odnosu. Sve, samo da si s nekim. A ja pak, s druge strane, radije biram put samoće, nego s nekim tko će me opet pokušati preoblikovati kako želi. Na način koji samo njemu paše. I svako moje mijenjanje izgleda kao da sam onom nekom pored sebe rekla DA, dok sam sebi istovremeno govorila NE. Naučila sam da to više ne želim, ne mogu, niti mi ne treba.
Ne bojim biti sama
Nikom to ne treba samo što često pristajemo upravo na to od straha od samoće.
Vidiš, ja se ne bojim biti sama, dapače, uživam u tome jer znam koliko košta mijenjati se radi nekog.
Jednom davno živjela sam život koji nije bio moj. Bila sam strašno nesretna, slomljenih krila i dugo mi je trebalo kako bih samo i odlučila da ne želim takav život. Dugo mi je trebalo da zaliječim rane na svojim jadnim i umornim krilima. Dugo mi je trebalo da stanem na noge i ponovo slobodno i neopterećeno poletim.
I jesam, uspjela sam. Opet letim onako kako ja želim i kako samo meni paše. Shvatila sam koliko košta sloboda i koliko je vrijedno biti ono što jesi. Naučila sam i kako opet biti sretna. Sama, ali beskonačno sretna.
I ne mogu biti tvoja princeza kojoj ćeš nametati svoje, očekivati od mene nemoguće. Nažalost, nikada ti neću moći dati ono što očekuješ od mene, ono čemu se nadaš.
Ma, možda i mogu. Mogu ti to sve dati ako se potrudim, ako se prilagodim, ako se promijenim, ako, ako, ako…
Previše je tu nekih AKO da bih pristala. Jedino što želim je sebi reći DA pa makar cijelom svijetu rekla NE. Želim biti upravo ono što jesam i kakva jesam. Želim biti sretna na način na koji ja znam, a isto tako znam da tebi sve to ne odgovara i da se u jednom takvom svijetu ne snalaziš i upravo zato nas dvoje nemamo smisla.
I zato, samo se makni od mene. U mom svijetu nema više mjesta za takve kao što si ti…
