Lijepe žene su nevidljive jer zbog njihove ljepote koja zasljepljuje ne vidimo ih iznutra i ne vidimo ih cijele. To je misao okosnica koja se proteže kroz dramu „Opsesija“ čija je redateljica Španjolka Isabel Coixet.
Penelope Cruz glumi mladu studenticu Consuelo koja započne ljubavnu vezu s profesorom Davidom Kepeshem kojeg igra karizmatični Ben Kingsley.
Kroz profesora Kepesha plete se priča o nesigurnosti muškarca koji se osjeća nevoljeno kraj prekrasne studentice. On je opsjednut njenom mladošću i svojom starošću tako da samo niže greške.
Ne postoji metronom života
U filmu citiraju Tolstoja koji je rekao kako starost muškarcu dođe kao najveće iznenađenje. Naime, tijelo ti stari a ostaneš iznenađen kako si i dalje isti, ponekad bludan, ponekad u strahu, ponekad i dalje kao dijete koje tek treba odrasti.
Priča se dotiče i prolaznosti vremena, metronom stoji na klaviru gdje David svira. On pokušava usporiti ritam svirača kad ga ponese glazba, ali većinom bezuspješno.
Ne postoji metronom života, život sam ide i nikako ga ne možemo usporiti, samo ponekad smo u mogućnosti stati te u sjećanjima zadržati trenutke mladosti.
Redateljica Isabel Coixet koji znamo iz prijašnjih uradaka „Moj život bez mene“i „Skriveni život riječi“, a ekranizacijom ove priče dokazuje se kao prava filmašica. Scenarij je pisan po knjizi „Umiruća životinja“ kontroverznog dobitnika Pulitzerove nagrade Philipa Rootha.
Seks, poezija i djetinjstvo
Odabir glumaca se čini nevjerojatno odgovarajućim. Dobitnik Oskara Ben Kingsley već mimikom lica pokazuje emocije ljubomore i privrženosti Consuelo koju u jednom trenutku naziva „umjetničko djelo“.
Penelope je kao u većini njenih posljednjih filmova ljubimica kamere, a opet ne samo divna statua već glumica koja zna pokazati emociju pa gledatelj ima osjećaj kako ona to i ne glumi. Dennis Hooper igra Benovog prijatelja pjesnika s kojim ovaj kroz igru i druženje raspravlja o ženama, djetinjstvu, vezivanju, seksu i poeziji.
Redateljica ipak u jednom trenutku skreće s puta opsesije i s gledateljima traži odgovore o tom kada je čovjek zapravo star, onda kad mu je svjećice ne mogu stati na rođendansku tortu ili kad je duhovno star, a ne može pobjeći iz vlastitog tijela.
Film možete pogledati u većini hrvatskih kina, samo se pripremite da će vam u glavi postaviti mnoga pitanja na koja neće odgovoriti jer odgovore morate naći sami. Ipak kako David Kepesh u filmskom trenutku kaže: „odgovor je u oku gledatelja i čitatelja, jer kad istu knjigu pročitate za deset godina ona će vam se činiti drugačijom“.
Penelope Cruz glumi mladu studenticu Consuelo koja započne ljubavnu vezu s profesorom Davidom Kepeshem kojeg igra karizmatični Ben Kingsley.
Kroz profesora Kepesha plete se priča o nesigurnosti muškarca koji se osjeća nevoljeno kraj prekrasne studentice. On je opsjednut njenom mladošću i svojom starošću tako da samo niže greške.
Ne postoji metronom života
U filmu citiraju Tolstoja koji je rekao kako starost muškarcu dođe kao najveće iznenađenje. Naime, tijelo ti stari a ostaneš iznenađen kako si i dalje isti, ponekad bludan, ponekad u strahu, ponekad i dalje kao dijete koje tek treba odrasti.
Priča se dotiče i prolaznosti vremena, metronom stoji na klaviru gdje David svira. On pokušava usporiti ritam svirača kad ga ponese glazba, ali većinom bezuspješno.
Ne postoji metronom života, život sam ide i nikako ga ne možemo usporiti, samo ponekad smo u mogućnosti stati te u sjećanjima zadržati trenutke mladosti.
Redateljica Isabel Coixet koji znamo iz prijašnjih uradaka „Moj život bez mene“i „Skriveni život riječi“, a ekranizacijom ove priče dokazuje se kao prava filmašica. Scenarij je pisan po knjizi „Umiruća životinja“ kontroverznog dobitnika Pulitzerove nagrade Philipa Rootha.
Seks, poezija i djetinjstvo
Odabir glumaca se čini nevjerojatno odgovarajućim. Dobitnik Oskara Ben Kingsley već mimikom lica pokazuje emocije ljubomore i privrženosti Consuelo koju u jednom trenutku naziva „umjetničko djelo“.
Penelope je kao u većini njenih posljednjih filmova ljubimica kamere, a opet ne samo divna statua već glumica koja zna pokazati emociju pa gledatelj ima osjećaj kako ona to i ne glumi. Dennis Hooper igra Benovog prijatelja pjesnika s kojim ovaj kroz igru i druženje raspravlja o ženama, djetinjstvu, vezivanju, seksu i poeziji.
Redateljica ipak u jednom trenutku skreće s puta opsesije i s gledateljima traži odgovore o tom kada je čovjek zapravo star, onda kad mu je svjećice ne mogu stati na rođendansku tortu ili kad je duhovno star, a ne može pobjeći iz vlastitog tijela.
Film možete pogledati u većini hrvatskih kina, samo se pripremite da će vam u glavi postaviti mnoga pitanja na koja neće odgovoriti jer odgovore morate naći sami. Ipak kako David Kepesh u filmskom trenutku kaže: „odgovor je u oku gledatelja i čitatelja, jer kad istu knjigu pročitate za deset godina ona će vam se činiti drugačijom“.
You must be logged in to post a comment Login