Kad sam prije nekoliko tjedana u Veneciji nakon duljeg vremena ponovno kupila Panforte di Siena (‚tvrdi kruh’ iz Siene), nisam mogla vjerovati da ga još niti jednom nisam sama pripremala. Naime panforte nero je toliko dobar i predobar da smo ga pojeli u roku keks i nisam ga stigla snimiti za moju fotoreportažu. Još na stanici za Vaporetto pa u Vaporettu za Lido su se čuli uzdasi 'mmm, kako je ovo dobro, mmm' i panforte je polako nestajao, do posljednje mrvice. A ja sam odmah po povratku napravila svoj prvi panforte nero. Neki ga zovu i panpepato, papreni kruh, zbog papra (ili ljutih papričica, peperončina) koji se dodaje.
Iako je Panforte navodno porijeklom iz Siene (Toskana, Italija), priprema ga se u mnogim regijama Italije a sastojci naravno variraju. Kaže se da bi u Sieni sastojaka moralo biti 17 jer je toliki i broj Contrada odnosno gradskih kvartova koji su zastupljeni na Paliu. Palio je srednjevjekovna igra koju preporučam pogledati uživo.
Panforte se obično priprema od badema, kandiranog voća (naranča i limun), meda, šećera i brašna te začina poput korijandera, muškatnog oraščića, cimeta i klinčića. Peče se obično na oblatni (onim tankim bijelim) i kad se ohladi posipa šećerom u prahu. Panforte nero ili Panforte al cioccolato odnosno crni panforte se posipa kakao prahom ili prelijeva čokoladnom glazurom. Taj s glazurom još nisam probala a nisam ga niti vidjela u trgovinama. Obično se prodaje onaj uvaljan u kakao prah.
Ime Panforte potječe kao i recept iz srednjevjekovne seljačke kuhinje. Tijesto je u početku bilo jednostavno i rađeno samo od brašna, vode i meda. Kasnije su samostani razvijali recept te ovoj masi dodavali orašasto voće, suho voće (grožđe i smokve). Nakon što su i egzotični začini stigli do ovih krajeva, panforte je postao ono što je otprilike i danas. U srednjem je vijeku Panforte bio hranjivo jelo koje se koristilo kao zimnica jer se postupkom izrade učinio namirnicom koju je moguće čuvati i više mjeseci.
Kako originalni recept kupljenog panfortea nisam imala, odlučila sam napraviti nešto svoje a kao inspiraciju sam koristila sastojke nabrojane na wikipediji te dva online recepta. Odlučila sam naime koristiti sastojke koje sam imala kod kuće u zalihama. Napravila sam dva različita panfortea koji se razlikuju najviše po tome što je jednom dodan maslac a drugom nije. U jedan sam stavila manju količinu sastojaka i začina nego u drugi.
Oba su ispala odlično i vrlo ukusno a test osobe su za vrijeme kušanja mrmljale 'mmm, aaamm i njammm' što bi valjda trebao biti vrlo pozitivan znak. Prvi je panforte okusom bio malo sličniji originalu iako premalo zapapren za moj ukus (što nikome ne bi smjelo biti mjerilo jer ja obožavam ljuto) a mogao mu je biti oduzet i maslac. Stoga će doći i do trećeg pokušaja kako bi ovaj panforte u potpunosti odgovarao mojem ukusu.
Objavljujem oba recepta uz malu napomenu: iz lijenosti možete izostaviti rezanje lješnjaka i badema ali panforte će biti puno ljepši ako ipak sve malo grublje narežete. Blagdani se približavaju a ovo je savršen kolač koji se može pripremiti i preko mjesec dana unaprijed i izbjeći predblagdanski stres pečenja raznih kolačića.
Iako možda recept na prvi pogled izgleda dugačko i komplicirano, on je zapravo vrlo jednostavan i dozvoljava puno kombinacija. Važno je samo nadoknaditi masu. Dakle ako nemate ušećerene dinje, uzmite istu količinu grožđica.
Za pečenje vam je potreban papir za pečenje ali vjerujem da neće biti pogrešno ako formu za tortu premažete maslacem. Neki recepti zovu i za korištenje tankih oblatni (onih bijelih i tankih poput papira). Moj drugi panforte je pripremljen s njima i ako ih imate mogućnosti nabaviti – koristite ih.
Panforte nero
Potrebno je:
Priprema:
U ovom sam panforteu izostavila maslac i kao takav je pogodan za alergičare i vegane. Maslac se nadoknađuje toplom vodom.
Potrebno je:
Ako panforte napravite u manjim posudicama, uz dobar omot to može biti i originalan poklon. Preporučam da se panforte najprije umota u papir za pečenje a potom u prozirnu foliju. Na kraju sve zamotati u celofan i zavezati šarenom trakom. Lijepo je uzeti i crveni celofan te tako podignuti neizvjesnost oko sadržaja poklona.
Marina kuharica
Iako je Panforte navodno porijeklom iz Siene (Toskana, Italija), priprema ga se u mnogim regijama Italije a sastojci naravno variraju. Kaže se da bi u Sieni sastojaka moralo biti 17 jer je toliki i broj Contrada odnosno gradskih kvartova koji su zastupljeni na Paliu. Palio je srednjevjekovna igra koju preporučam pogledati uživo.
Panforte se obično priprema od badema, kandiranog voća (naranča i limun), meda, šećera i brašna te začina poput korijandera, muškatnog oraščića, cimeta i klinčića. Peče se obično na oblatni (onim tankim bijelim) i kad se ohladi posipa šećerom u prahu. Panforte nero ili Panforte al cioccolato odnosno crni panforte se posipa kakao prahom ili prelijeva čokoladnom glazurom. Taj s glazurom još nisam probala a nisam ga niti vidjela u trgovinama. Obično se prodaje onaj uvaljan u kakao prah.
Ime Panforte potječe kao i recept iz srednjevjekovne seljačke kuhinje. Tijesto je u početku bilo jednostavno i rađeno samo od brašna, vode i meda. Kasnije su samostani razvijali recept te ovoj masi dodavali orašasto voće, suho voće (grožđe i smokve). Nakon što su i egzotični začini stigli do ovih krajeva, panforte je postao ono što je otprilike i danas. U srednjem je vijeku Panforte bio hranjivo jelo koje se koristilo kao zimnica jer se postupkom izrade učinio namirnicom koju je moguće čuvati i više mjeseci.
Kako originalni recept kupljenog panfortea nisam imala, odlučila sam napraviti nešto svoje a kao inspiraciju sam koristila sastojke nabrojane na wikipediji te dva online recepta. Odlučila sam naime koristiti sastojke koje sam imala kod kuće u zalihama. Napravila sam dva različita panfortea koji se razlikuju najviše po tome što je jednom dodan maslac a drugom nije. U jedan sam stavila manju količinu sastojaka i začina nego u drugi.
Oba su ispala odlično i vrlo ukusno a test osobe su za vrijeme kušanja mrmljale 'mmm, aaamm i njammm' što bi valjda trebao biti vrlo pozitivan znak. Prvi je panforte okusom bio malo sličniji originalu iako premalo zapapren za moj ukus (što nikome ne bi smjelo biti mjerilo jer ja obožavam ljuto) a mogao mu je biti oduzet i maslac. Stoga će doći i do trećeg pokušaja kako bi ovaj panforte u potpunosti odgovarao mojem ukusu.
Objavljujem oba recepta uz malu napomenu: iz lijenosti možete izostaviti rezanje lješnjaka i badema ali panforte će biti puno ljepši ako ipak sve malo grublje narežete. Blagdani se približavaju a ovo je savršen kolač koji se može pripremiti i preko mjesec dana unaprijed i izbjeći predblagdanski stres pečenja raznih kolačića.
Iako možda recept na prvi pogled izgleda dugačko i komplicirano, on je zapravo vrlo jednostavan i dozvoljava puno kombinacija. Važno je samo nadoknaditi masu. Dakle ako nemate ušećerene dinje, uzmite istu količinu grožđica.
Za pečenje vam je potreban papir za pečenje ali vjerujem da neće biti pogrešno ako formu za tortu premažete maslacem. Neki recepti zovu i za korištenje tankih oblatni (onih bijelih i tankih poput papira). Moj drugi panforte je pripremljen s njima i ako ih imate mogućnosti nabaviti – koristite ih.
Panforte nero
Potrebno je:
- 70 g orašaste mješavine: cashews, lješnjaci, kikiriki, brazilski orasi (možete uzeti i samo lješnjake)
- 70 g badema, oguljenih
- 80 g arancina (ušećerene/kandirane korice naranče)
- 20 g ušećerenog đumbira
- 100 g ušećerene dinje
- šaka suhih smokava
- šaka suhih datulja
- naribana korica bio naranče ili limuna
- 3-5 žlica kakao praha plus oko 30 g kakao praha za posipanje
- 50 g brašna
- 80 g šećera u prahu
- 200 g meda od lavande ili ružmarina (može i od bagrema. Oni svjetliji imaju blaži okus i možda su prikladniji za ovaj recept od onih teških poput meda od kestena)
- 130 g (može i manje) otopljenog maslaca
- prstohvat soli
- 1 žličica mljevenog cimeta
- četvrt žličice muškatnog oraščića
- žličica mljevenih klinčića
- žličica mljevenog kardamoma
- pola žličice mljevenog korijandera
- žličica do 2 žličice mljevenog đumbira
Priprema:
- Pećnicu zagrijati na 150°C, formu za tortu ili četvrtasti pleh za kolače obložiti
- Bademe i ostalo orašasto voće lagano popržiti u tavi bez dodavanja ikakvih masnoća. Grubo narezati.
- Narezati svo ušećereno voće, dakle arancine, đumbir, dinje, smokve, datulje ili ostalo što koristite. Pomiješati ovo s bademima i ostalim orašastim voćem i dodati: kakao prah, brašno, cimet i ostale začine.
- Šećer, sol i med staviti u veću posudu i lagano zagrijavati uz stalno miješanje. Šećer se mora otopiti a med postati tekuć. Dodati otopljeni maslac i odmah potom ostale sastojke. Skinuti s vatre i dobro promiješati.
- Tijesto baš i neće biti lijepo i podatno kao za kolače ali to nije važno. Tijesto je sad potrebno bez obzira na tvrdoću staviti u formu za tortu i ako se već stvrdnulo – potrebno ga je natiskati te poravnati žlicom ili maljem za meso (s ravnom stranom).
- Peći na 150°C oko 40 minuta. Nakon toga panforte izvaditi, maknuti papir za pečenje i pustiti da se dobro ohladi. Uzeti veći tanjur ili dasku i posuti kakao prahom, najbolje je direktno prosijavati kroz cjediljku kako bi prah bio što sitniji i kako bi se što ravnomjernije mogao podijeliti. Na prah staviti kolač i još ga dodatno posuti s dosta kakao praha. Kako bi se kakao prah što bolje upio a svi sastojci u kolaču sto bolje sjedinili, omotajte panforte dobro u prozirnu foliju i ostavite na što hladnijem mjestu oko dan dva.
- Posluživati se može narezano na kockice veličine zalogaja ili na što tanje trokutiće kao kod torti.
- Kako lako i brzo oguliti bademe? Potrebno je preliti ih vrućom vodom i nakon par minuta oguliti kožicu.
- Ako nemate aranzina, koristite bilo što: ušećerene višnje, grožđice i slično.
- Tko kakao prah ne voli ili ne želi njime posipati kolač, može kolač posuti i šećerom u prahu. Tko želi, kolač može preliti i glazurom od čokolade te poslužiti narezano na kocke ili trokute kao kod torte.
U ovom sam panforteu izostavila maslac i kao takav je pogodan za alergičare i vegane. Maslac se nadoknađuje toplom vodom.
Potrebno je:
- 150 g lješnjaka
- 150 g oguljenih badema
- 150 g kandiranih korica naranče
- 150 g kandiranih korica limuna
- 200 g suhih smokava
- 100 g suhih datulja
- naribana korica bio limuna i/ ili naranče
- 20 g kakao praha
- 50 g brašna, prosijanog
- 80 g šećera u prahu
- 300 g meda
- prstohvat soli
- 1 žličica mljevenog cimeta
- četvrt žličice muškatnog oraščića
- žličica mljevenih klinčića
- žličica mljevenog kardamoma
- pola žličice mljevenog korijandera
- žličica do 2 žličice mljevenog đumbira
- po želji se može dodati i papar ili chilli papričica, za one koji vole ljuće. Đumbir ce zaljutiti i dodati specifičan okus.
Ako panforte napravite u manjim posudicama, uz dobar omot to može biti i originalan poklon. Preporučam da se panforte najprije umota u papir za pečenje a potom u prozirnu foliju. Na kraju sve zamotati u celofan i zavezati šarenom trakom. Lijepo je uzeti i crveni celofan te tako podignuti neizvjesnost oko sadržaja poklona.
Marina kuharica
You must be logged in to post a comment Login