Pretpostavljala sam… Pretpostavke. Kad samo malo bolje razmislim, koliko je veza, odnosa, prijateljstava pa čak i brakova bilo pošteno narušeno ili je puklo samo zato što ljudi pretpostavljaju. Kaže se u narodu da su pretpostavke majka svih zajeba i definitivno bih se složila s time.
Često se pitam, recimo u odnosima, zašto ljudi pretpostavljaju nešto? Nije li lakše nešto pitati ako nije jasno, a ne donositi sam zaključke koji često budu pogrešni i krivo shvaćeni. Moguće je tako bilo oduvijek, ali sve više primjećujem kako ljudi sve više pretpostavljaju i to toliko olako da često ostanem zapanjena. I još k tome, te svoje najčešće krive pretpostavke, toliko lako i jednostavno plasiraju dalje kao da su jedna i jedina istina.
Uopće ne razumijem.
Jesmo li zaboravili komunicirati?
Bojimo li se onog nasuprot nas pitati što nam nije jasno ili ipak više bojimo čuti odgovor, pa je onda ipak lakše donijeti neki svoj zaključak koji nama više odgovara i koji potencijalno manje boli.
Ne znam kako vi, ali mene osobno često čak pomalo i vrijeđa kad mi bliski ljudi donose zaključke vezane za mene i moj život, i to samo tako nekako, na svoju ruku, kao od šale. Kao da nije važno.
U suštini, važno je, ako nikom drugom, meni je važno. Ne vidim nikakav problem u tome da se pita, da se pojasni, razjasni, obrazloži. Pa, ljudi smo, trebali bi razgovarati, izmjenjivati riječi i misli, što ne?
Ali, sve više vidim da ljudi nekako među sobom sve manje komuniciraju, sve manje razgovaraju, diskutiraju, kao da se boje iznijeti svoje mišljenje i svoj stav. Također, vidim da se ljudi sve više boje pitati. Ne znam zbog čega, u čemu je problem s nečim što se zove – postaviti pitanje?
Bar znaš na čemu si, znaš kako i kuda, u kojem smjeru ići. Nije to tako strašno, gore je ne pitati, ne znati ili još gore – pretpostavljati.
Mene su moje pretpostavke su često znale odnijeti na neke sasvim krive puteve koji bi vremenom postali teško ispravljivi. Kroz život sam naučila da mi je lakše i bolje pitati i suočiti se, pokušati čuti i razumjeti odgovor, ma kakav on bio. Bolan ili manje bolan, nego zaključivati onako sama iz svoje glave – nasumično. Tu bi uvijek nastao problem koji bi vodio u još veći problem i tako u krug.
Život je zaista vrlo često jednostavan, a mi, ljudi, smo ti koji ga zakompliciramo. Zato si život pojednostavite maksimalno koliko možete. Sve ono što nije jasno – samo pitajte, razjasnite, porazgovarajte.
Stvarno smo prekratko na zemlji da bi nešto, pogotovo u odnosima, pretpostavili, gledali se preko nišana i zamjerali si, a sve samo jer nismo iskomunicirali, onako iskreno, otvoreno i na vrijeme…
