U eri masovnog povratka na scenu bendova iz 80-ih godina, sinoćnji nastup ponovo oformljenog Spandau Balleta bio je pozitivna iznimka. Britanska petorka koja je žarila i palila svjetskim pozornicama prije puna dva desetljeća, zapalila je Veliku dvoranu Doma sportova.
Velika je šteta što je tek oko 6.000 ljudi došlo pozdraviti velikane na istome mjestu dvadeset godina kasnije. Bio je ovo njihov drugi nastup u Zagrebu, koji su posjetili i 1989. godine, na vrhuncu svoje slave. Ipak, na polovično ispunjenim tribinama bili su istinski štovatelji, pa je atmosfera ipak bila odlična, a bend je vrlo profesionalno svirao sat i 50 minuta.
Nastup u organizaciji Tvornice kulture dio je povratničke turneje, prigodnog naziva „The Reformation Tour“, a obilježili su ga nezaboravni hitovi iz naše mladosti, ali i novi "Once more", singl s istoimenog albuma.
Prema očekivanjima, koncert je bio nabijen nostalgijom i romantikom, koju su sada već sredovječni Britanci neumorno dijelili s hrvatskim obožavateljima (većinom iste dobi). Pravi je gušt bio vidjeti ih opet, s kojim kilogramom više, i borom na licu, ali u sjajnoj formi i vrlo otmjenom izdanju. Tony „The Voice “ Hadley i dalje dira u srce svojim impresivnim vokalnim umijećem, bubnjar John Keeble jednako energično bubnja, saksofon Stevea Normana zvučao je još romantičnije, a braća Gary (gitara) i Martin (bas gitara) Kemp nepogrešivo su nosili najveće uspješnice benda.
Gotovo dvosatna svirka bila je presjek cijele njihove karijere – nakon uvodnog dokumentarca o bendu, pozdravili su nas s ranim synth-popom u „To Cut A Long Story Short”, i “The Freeze”. Na "Highly Strung" krenuli su video i svjetlosni efekti, a petorci su se na pozornici priključili klavijaturist i pjevačica Dawn Joseph. Zaredali su vječni hitovi „Only When You Leave“, “I’ll Fly For You”.
Nova verzija pjesme „She Loved Like Diamond“, zvučala je bolje no ikad, kao i "Always In The Back Of My Mind", koju je Gary Kemp najavio kao stvar koju nisu izvodili na britanskom dijelu turneje. Dobro se uklopila i nova skladba „Once More“, a atmosfera se užarila na klasik "Through The Barricades". Oduševio nas je duet Tonyja i Dawn na "Instinction", a dalje smo plesali uz “Communication“, „Lifeline“ i „Chant No. 1/Paint Me Down“. Prvi dio nastupa završili su evergreenom „True“.
Usljedio je bis s energičnimm stadionskim hitom "Fight For Ourselves", a do vrhunca su nas doveli još jednim vječnim klasikom "Gold" za kraj.
Manje nismo ni očekivali od jednog od najuspješnijih bendova svih vremena, s 25 milijuna prodanih ploča, 6 multi-platinastih albuma i 23 hit-singla. 1990. bend je prekinuo karijeru zbog spora oko prava na pjesme. Parnica na Visokom sudu u Londonu potrajala je cijelo desetljeće, a samo je Martin ostao po strani. Sud je presudio u korist njegova brata, tekstopisca i gitariste. Ipak, emocije su se slegnule i dečki (na našu sreću) nisu odoljeli zovu svjetala pozornice.
Vođeni svojim stihom: „What I give to you is all that I could bring“, baletani su očitali bukvicu nonšalantijim povratnicima, koji na sceni nakon dugih pauza odaju dojam slabosti i nezainteresiranosti. Predanost do kraja, odličan kontakt s publikom i ljubav prema glazbi vratili su velikane gdje im je i mjesto – među svoje obožavatelje koji su ih željni, bez obzira na godine. Najavili su povratak u Zagreb, a tada ih nikako nemojte propustiti, jer očitu su poput dobrog vina – što stariji, to bolji!
Velika je šteta što je tek oko 6.000 ljudi došlo pozdraviti velikane na istome mjestu dvadeset godina kasnije. Bio je ovo njihov drugi nastup u Zagrebu, koji su posjetili i 1989. godine, na vrhuncu svoje slave. Ipak, na polovično ispunjenim tribinama bili su istinski štovatelji, pa je atmosfera ipak bila odlična, a bend je vrlo profesionalno svirao sat i 50 minuta.
Nastup u organizaciji Tvornice kulture dio je povratničke turneje, prigodnog naziva „The Reformation Tour“, a obilježili su ga nezaboravni hitovi iz naše mladosti, ali i novi "Once more", singl s istoimenog albuma.
Prema očekivanjima, koncert je bio nabijen nostalgijom i romantikom, koju su sada već sredovječni Britanci neumorno dijelili s hrvatskim obožavateljima (većinom iste dobi). Pravi je gušt bio vidjeti ih opet, s kojim kilogramom više, i borom na licu, ali u sjajnoj formi i vrlo otmjenom izdanju. Tony „The Voice “ Hadley i dalje dira u srce svojim impresivnim vokalnim umijećem, bubnjar John Keeble jednako energično bubnja, saksofon Stevea Normana zvučao je još romantičnije, a braća Gary (gitara) i Martin (bas gitara) Kemp nepogrešivo su nosili najveće uspješnice benda.
Gotovo dvosatna svirka bila je presjek cijele njihove karijere – nakon uvodnog dokumentarca o bendu, pozdravili su nas s ranim synth-popom u „To Cut A Long Story Short”, i “The Freeze”. Na "Highly Strung" krenuli su video i svjetlosni efekti, a petorci su se na pozornici priključili klavijaturist i pjevačica Dawn Joseph. Zaredali su vječni hitovi „Only When You Leave“, “I’ll Fly For You”.
Nova verzija pjesme „She Loved Like Diamond“, zvučala je bolje no ikad, kao i "Always In The Back Of My Mind", koju je Gary Kemp najavio kao stvar koju nisu izvodili na britanskom dijelu turneje. Dobro se uklopila i nova skladba „Once More“, a atmosfera se užarila na klasik "Through The Barricades". Oduševio nas je duet Tonyja i Dawn na "Instinction", a dalje smo plesali uz “Communication“, „Lifeline“ i „Chant No. 1/Paint Me Down“. Prvi dio nastupa završili su evergreenom „True“.
Usljedio je bis s energičnimm stadionskim hitom "Fight For Ourselves", a do vrhunca su nas doveli još jednim vječnim klasikom "Gold" za kraj.
Manje nismo ni očekivali od jednog od najuspješnijih bendova svih vremena, s 25 milijuna prodanih ploča, 6 multi-platinastih albuma i 23 hit-singla. 1990. bend je prekinuo karijeru zbog spora oko prava na pjesme. Parnica na Visokom sudu u Londonu potrajala je cijelo desetljeće, a samo je Martin ostao po strani. Sud je presudio u korist njegova brata, tekstopisca i gitariste. Ipak, emocije su se slegnule i dečki (na našu sreću) nisu odoljeli zovu svjetala pozornice.
Vođeni svojim stihom: „What I give to you is all that I could bring“, baletani su očitali bukvicu nonšalantijim povratnicima, koji na sceni nakon dugih pauza odaju dojam slabosti i nezainteresiranosti. Predanost do kraja, odličan kontakt s publikom i ljubav prema glazbi vratili su velikane gdje im je i mjesto – među svoje obožavatelje koji su ih željni, bez obzira na godine. Najavili su povratak u Zagreb, a tada ih nikako nemojte propustiti, jer očitu su poput dobrog vina – što stariji, to bolji!
You must be logged in to post a comment Login