Što nakon prekida?

prekid

Ostavio vas je partner, boli vas, izgubljeni ste jer ne možete bez te osobe?

Uslijed prekida najčešće se osjećamo izgubljeno jer smo izgubili rutinu. Točno smo znali kako će naš dan izgledati, a sada je “sve u zraku”. Svi mi volimo naše navike i rituale zbog toga je svaka promjena stres za sustav.

U takvim situacijama važno se podsjetiti kako nam nitko drugi nikada nije i ne može dati ništa što mi sami ne možemo osjetiti ili prihvatiti.

Sigurno ste bili u situaciji kada ste se nekome sviđali i koliko god se ta osoba trudila, nema efekta. Ali kada se vama netko sviđao, niste tu osobu trebali ni vidjeti niti komunicirati s njom i mogli ste osjetiti ogromnu ljubav i privlačnost. Mogli ste zamisliti cijeli život s tom osobom. To je zato što ste vi izvor svih osjećaja i sve polazi od vas!

Ako mislite da nešto možete tada to i možete. Ako mislite da ne možete onda i ne možete.

Tako je i s osjećajem ljubavi. Ako možete prihvatiti ljubav, osjetit ćete ju!

Možda ste naprimjer bili u situaciji da vam se netko u početku nije sviđao, ali s vremenom ste se zaljubili. U početku niste ali kasnije ste mogli osjetiti ljubav prema toj osobi. I to ukazuje da sve polazi od vas. A to je pozicija koja osnažuje jer vi ste ti koji upravljate i svojim mislima i svojim emocijama.

„Kada vas netko duboko voli to vam daje snagu, a kada duboko volite to vam daje hrabrost.“
Lao Tzu

 

Kakav odnos želim?

Odnos je najkvalitetniji kad ne trebamo nego želimo biti u odnosu. Kada nekoga trebamo uvijek ćemo tražiti da ta osoba ispuni vaša očekivanje. I ponekad se pogodi trenutak pa sve funkcionira ali češće će i partner nešto trebati i tada dolazi do sukoba. Takva ljubav je uvjetovana jer prebacujemo svoju potrebu ili nezadovoljstvo i očekujemo da nas netko drugi usreći. To nije fer prema toj osobi, a prema nama još manje. Dugoročno takav odnos ne funkcionira jer nam uvijek nešto nedostaje.

„Ljubav ne dominira; ona stvara.“
Johann Wolfgang von Goethe

prekid

Roditeljska ili partnerska ljubav

Više je vrsta ljubavi koje možemo iskušavati i kada ih pomiješamo nastaje problem. Prva koju poznajemo je roditeljska bilo da nas odgajaju biološki roditelji ili odgajatelji. Ovisimo o njihovoj pomoći i kada odrastemo često tu roditeljsku ljubav miješamo s partnerskom ljubavi. Uloga roditelja je da nam zadovolje osnovne potrebe i da nas usmjere na koji način ćemo vidjeti sebe i svijet koji nas okružuje. Dogodi se da nas iz najbolje namjere kako bi nas odgojili kao funkcionalne pojedince u ovom društvu usmjere na krivi način, a jedan od tih je i naš doživljaj ljubavi.

Kako učimo modeliranjem, radimo ono što vidimo pa tako modeliramo odnose svojih roditelja. Vrlo često ti odnosi su zasnovani na zadovoljavanju potreba druge strane u odnosu. Naučimo da partnerska ljubav znači trebati nekoga, da smo cijeli ako nađemo drugu polovicu i često se kaže moja bolja polovica. Naučimo koja je ženska uloga, a koja muška u odnosu. I čitav odnos vrednujemo po tome koliko druga strana zadovoljava moje potrebe. Ako smo zadovoljni onda je i odnos dobar i mi to nazivamo ljubavlju. Ovakav odnos u kojem potrebe jedne strane trebaju biti zadovoljene i u kojoj druga strana mora uvijek i u svemu biti podrška je roditeljska ljubav.

I naravno, kada to pomiješamo s partnerskom ljubavi budemo razočarani.

Istovremeno dio roditeljske uloge je da uči, usmjerava, korigira i stavlja zdrave granice djetetu kako bi se ono samostalno razvijalo. Kada i taj aspekt upetljamo u partnerski odnos nastaje kaos, jer svaki čovjek u osnovi želi biti samostalan i želi donositi svoje odluke. I onda iz tih i mnogih drugih razloga mi partnerski odnos povezujemo sa svađom, dramom i kažemo ljubav boli. To potpuno pogrešna interpretacija onoga što ljubav zapravo jeste. Ljubav s tim nema nikakve veze i bolje je za nas da takve odnose i ne ostvarujemo.

Moj i naš put

Kada uzmemo sve te aspekte u obzir ponekad je bolje da iz odnosa izađemo i uđemo u jedan potpuno novi i kvalitetniji za nas. Odnos u kojem su dvije samostalne osobe, koje ne trebaju jedan drugog nego žele biti skupa i uživaju u zajedničkom vremenu podržavajući se i prihvaćajući različitosti. To predivna i istinska ljubav.

I odnos koji je stvoren u takvoj ljubavi uvijek je svjež, prepun kvalitetne komunikacije i podrške. Tada možemo disati punim plućima i ići svojim i zajedničkim putem. Pa i ako se odlučimo rastati to je sasvim u redu jer naš put je uvijek postojan i samostalan.

“Možete ih voljeti, oprostiti im, željeti dobre stvari za njih … ali i dalje nastaviti bez njih.”
Mandy Hale

Autorica članka Ivana Song