Connect with us

Hi, what are you looking for?

She.hrShe.hr
alkohol
alkohol

Suncokreti na oblacima

Što ti je život!?

Gledam je, slušam je, šutim, a iznad glave mi se samo pali bezbroj upitnika i mislim se, pa da ga jebeš ja ovo fakat ne moram slušati.

Život doživljavam kao pregršt izbora. Život doživljavam kao nekad one dječje romane s više završetaka pa svaki put kad dođeš do nekog dijela romana izabereš drugi put i roman drugačije završava, najčešće je svaki kraj sretan što ponekad i nije tako u životu.

Svako jutro kad se probudim uvijek me živo zanima što će mi donijeti novi dan, koji novi izazovi me čekaju, koga ću upoznati, koju novu dramu i koji novi cirkus će mi život danas prirediti, što ću iz toga naučiti, a kako ću se osjećati u datom trenutku. Izbor je uvijek na meni.

Sve što mogu, a mogu upravo puno toga, sve biram jer sam svjesna da je upravo sve na meni i da je sve upravo i jedino isključivo moj osobni izbor.

Biram od onih trivijalnih jutarnjih rutina što danas obući, što pojesti, kakvu si frizuru danas složiti na glavu, do onih malo „žešćih“ emotivnih izbora. Kasnim i sve moram odraditi u trčećem koraku, hoću li sada živčaniti po kući, u autu ili ću si izabrati biti smirena. Sama sam svjesna činjenice da svojom jutarnjom histerijom neću napraviti ništa, neću stići nigdje brže, već ću si samo dodatno razjebati jutro i početak novog dana.

Dakle, izbor je na meni, nama, kako god.

Isto tako biram ljude koji me okružuju, biram teme o kojima ćemo razgovarati, biram susrete i druženja, biram prijatelje. Ipak, prijatelj ti ne može biti bilo tko.

Nekako najviše biram odnose u kojima ću biti, jer ipak odnosi su dio života i bez njih ne možeš. Socijalna smo bića i svi imamo potrebu družiti se, voljeti onog do nas i biti voljeni. U tom šarenilu nekih sasvim slučajnih susreta na šetnicama, u gradu ili bilo gdje nije mi se malo puta dogodilo da se pravim kao da nisam nekog vidjela. OK, znam da je to nije lijepo od mene, ali nekako od dva zla biram ono manje. Manje mi je zlo u glavi praviti se da nekog ne vidim, nego da ga vidim pa da „moram“ slušati minimalno desetominutna plakanja. Da je to plakanje nešto što je prvi put, hajde dobro – to još mogu. Ali ako sretneš neku osobu više puta i svaki put je to plakanje, grintanje i iskaljivanje bijesa na svih (grad, naciju, državu, muža, djecu, svekrvu, šefa i slično) osim na samog sebe, e onda je to nešto što se meni osobno ne sluša i tada biram ovo – praviti se glup i praviti se da ne vidiš. Dakle, upravo ovakvo ponašanje je moj izbor.

Baš sam se neki dan našla u situaciji da se sretnem s jednom takvom osobom od koje bih najradije pobjegla, ali zajeb, srele smo se oči u oči, frontalno. Pobjegla bih, ali nemam kud, a ne mogu se niti praviti da ne vidim kad je žena na metar od mene. Svaki bijeg bi bio neuspješan. Nastavak znate, obostrano pozdravljanje, ono glupo pitanje: kako si i onda lagana pilana počinje….

– Ajme, pa gdje si ti, nisam te vidjela 100 godina? – ona meni.
– Eto me, bila na trčanju, gibam brzo doma pa jurim na trening večeras, mali mi je kod oca pa moram iskoristiti slobodno vrijeme za sebe … – kažem ja.
– Super izgledaš, kako si? – pita ona.
– Fantastično sam, sretna, vesela i živim 100 na sat, klasika manje-više…
– Blago se tebi! – reče ona i počne s jadikovkama…

Dakle, nastavak svi dobro znamo. Kukanje je počelo, hajmo – na poslu sranje do sranja. Kredit svaki dan sve veći. Muž joj je za kurac – jedno veliko „niš koristi“ koje danima preslaguje jaja po kauču, s desna na lijevo i s lijevog na desno, djece nemaju, ali imaju mačku i psa koji im zadaju goleme, ako ne i ogromne probleme (slušajući je čovjek bi pomislio da doma imaju u najmanju ruku bengalskog tigra)… I tako stoji ona nasuprot mene i pored svega što mi je izustila u oko 10 minuta. Još mi i kaže da ima barem 20 kg viška i da joj je svaki dan sve teže kretati se, naravno i pored te kuknjave oko kila još mi se pohvali da se upravo vraća iz neke super slastičarne u kojoj je bila po neku ekstra turbo tortu koju će probati večeras.

sreca naslovnica

Gledam je, slušam je, šutim, a iznad glave mi se samo pali bezbroj upitnika i mislim se, pa da ga jebeš ja ovo fakat ne moram slušati. Ulogu osobnog izbora životne žrtve je nešto što ja osobno ne priznajem apsolutno nikom, niti sebi, niti kome pored sebe, pa tako niti dotičnoj. Srećom, ja sam joj očito samo naletjela da mi se isplače onako u letu. Srećom, nije me pitala moje mišljenje što da učini sa svojim životom, srećom nije me pitala što mislim, srećom…
Srećom, ja sam bila toliko šokirana brzinom njenog monologa da onako uspuhana nakon trčanja nisam baš niti mogla doći do previše riječi. Opet. srećom… Jer da me pitala vjerojatno ne bi bila sretna onim što čuje sa suprotne strane. Poznavajući sebe dobila bi verbalnu pljusku samo tako, onako, bez dlake na jeziku.

Rezime cijelog ovog teksta je da sve ono što je ona nabrojala čime je trenutno nezadovoljna u svom životu je rezultat njenih osobnih izbora.

Muž ti je „niš koristi“ i nesretna si s njim – ili ga prihvati i učini se sretnom pored njega ili si nađi novog. Ja tu zaista ne vidim problem. Imaš 20 kg viška – ok, kreni, pokreni se, napravi nešto po tom pitanju. Umjesto ići po tortu, idi radije hodaj pola sata, gibaj se, radi nešto za sebe da sebi pomogneš, od sjedenja doma i plakanja nema ništa. Nećeš skinuti 20 kg doma sjedeći na kauču. Nažalost, zajebali su nas kad smo bili mali – dobre vile i čarobni štapići ne postoje. Dok se sam ne pokreneš i poduzmeš neku akciju u životu, nema rezultata. Često se dogodi da nije uspješno iz prvog puta. Ma, niti iz drugog, uspijemo možda tek u nekom petu điru. Ali, ideš gibaš se, izbor ti je da se krećeš putem cilja, ma kakav on bio. Sasvim nebitno. Izbor da ne staješ, da samo ideš naprijed i da se krećeš, da sve ono čime nisi trenutno zadovoljan u životu da mijenjaš kako bi bio zadovoljan i sretan. Zaista je sve stvar izbora i sve je na nama. I stav prema životu je stvar izbora! I stav prema situacijama koje nam se događaju je stvar izbora.

Upravo jer živimo u svijetu gdje mnogo toga možemo izabrati, dajem si toliko slobode da apsolutno svaki dan biram sve ono što mogu i uopće mi nije žao niti jednog mog izbora, pa čak niti onog „krivog izbora“ jer i iz tog „krivog izbora“ sam opet nešto naučila, a onda se opet zapitam: je li doista bio krivi ako sam iz njega izvukla nešto dobro i poučno?

Opet je stvar izbora ….

Više

Zdravstveni karton

Prevencija i edukacija stanovništva najvažniji su alati u sprječavanju daljnjeg porasta pretilih i debelih u društvu, a multidisciplinarni pristup liječenju pretilih nužan je za...

Budi fit

10 napitaka koje biste trebali izbjegavati.

Drama Queen

Laž je neizostavan element međuljudskih odnosa, odnosa prema samima sebi i svemu onom što nas okružuje.

Duh i tijelo

Koliko ste često okruženi ljudima koji stalno pričaju o onome što im nedostaje, onima koji su nezadovoljni zadovoljni svojim životom?

Advertisement

Impressum


Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.