Sestre Ivana i Josipa Jurković su europske i svjetske juniorske prvakinje u veslanju iz 2017. godine, a od nedavno veslaju zajedno u dublu i vjeruju kako se već ove godine mogu plasirati na Olimpijske igre u Tokyju.
Otac im se bavio veslanjem, a majka plivanjem te su ih oni usmjerili u sport, no glavni „krivac“ zašto su na kraju završili u veslanju je netko drugi.
Probali smo praktički sve sportove, a rukometom smo se bavili pet godina kada smo se u petom razredu osnovne škole na nagovor prijateljice odlučile probati veslanje. Odmah nam se svidjelo i već smo na prvom natjecanju osvojili medalju i odlučili ostati u veslanju tako da možemo reći da nije bilo prijateljice možda ni nas ne bi sada bilo ovdje ha, ha.
Sa šesnaest u Zagreb
Već sa šesnaest godina preselile su se iz Vela Luke u Zagreb gdje i danas žive i treniraju.
U trećem razredu srednje škole dobile smo ponudu Veslačkog kluba Trešnjevka da se preselimo u Zagreb i dođemo trenirati u njihov klub. Te godine, 2017. bile smo svjetske i europske prvakinje s Brunom Milinović i Izabelom Krakić, koje su također članice VK Trešnjevke tako da je i to, uz naravno bolje uvjete, bio jedan od razloga našeg preseljenja u Zagreb.
A kako su se snašle
Tko vodi, kuha, a tko posprema…
Prve godine živjele smo u učeničkom domu u sklopu Športske gimnazije u kojoj smo polagale četvrti razred. Na početku je stvarno bilo dosta teško, nismo se baš snalazile po Zagrebu, nakon otoka nam je Zagreb bio prevelik pa smo imale malo problema dok nismo „pohvatale“ tramvaje, buseve itd.
Sada živimo u stanu koji smo dobile na korištenje od kluba. Ja inače više volim kuhati, a Ivana je zadužena za pranje posuđa – govori Josipa, a Ivana nastavlja – nekad postoji malih trzavica jer smo doslovno 24 sata dnevno zajedno pa je to i normalno, ali nakon dvije minute se krenemo smijati i okrenemo sve na zezanciju i opet smo si najbolje.
Mlade veslačice u Zagrebu nemaju previše slobodnog vremena zbog treninga.
Treniramo dvaput dnevno, s time da petkom i nedjeljom popodne imamo pauzu tako da se skupi 4-5 sati rada svaki dan u prosjeku.
Na što se Ivana ubacila…
Doma imamo neke sprave za treniranje pa često ubacimo još koji trening.
Kako izgleda trening?
Zanimalo nas je i kako izgledaju veslački treninzi tijekom cijele sezone zbog vremenskih (ne) prilika.
Tijekom zime imamo zaista svakakve treninge – od bicikliranja, planinarenja itd. Evo sada smo se vratile sa skijaških priprema gdje smo dosta podizale kondicijsku formu skijaškim trčanjem. U odnosu na većinu ostalih zemalja koje tijekom cijele godine veslaju, mi smo osuđeni na praktički samo tri mjeseca veslanja i onda opet sve ispočetka – treninzi u zatvorenom, teretana…
Odnedavno veslaju same u čamcu, u dublu, te ističu kako su to oduvijek htjele.
Prošle godine Josipa je imala prednje mjesto u čamcu, a ove godine smo se zamijenile i tako nam više paše. Ja sam više i imam veće poluge, a ona je stvarno jaka i tako su nam se idealno poklopili zaveslaje – govori Ivana te nastavlja – i jedna i druga se međusobno bodrimo u čamcu i kad nam loše ide i jedna i druga smo krive jer smo tim i veslamo zajedno te su svi naši uspjesi, ali i neuspjesi zajednički.
O planovima za ovu sezonu govore…
U planu su nam prvo pripreme na koje idemo krajem veljače na tri tjedna nakon kojih nam slijedi Croatia Open, nakon čega slijede Svjetski kupovi. U svibnju nam dolazi izborna regata za Olimpijske igre na kojoj trebamo biti među prve dvije posade kako bismo se kvalificirali za Igre. Iako nam je velika želja otići u Tokyju i vjerujemo da možemo, svjesne smo da smo još mlade i da ima vremena za nas. Glavni naglasak ove sezone nam je Svjetsko prvenstvo na Bledu u osmom mjesecu.
