Temperature se vrtoglavo dižu u nebesa. Ako neko godišnje doba ne volim, onda ne volim ljeto. Sve te grozne vrućine preko dana, vrućine preko noći, nespavanja, kronični umor poremete mi moj životni ritam. Ljeto stvarno nije moje godišnje doba.
Kaže se da se ljeto lakše podnosi na moru. Ne znam baš. Možda to mogu reći ljudi koji žive u unutrašnjosti pa cijelu godinu mukotrpno rade za jedva 15 dana skupog uživanja na moru.
Mi, ljudi s mora, smo poprilično razmaženi. More nam je ispred nosa, dostupno svaki dan 365 dana u godini. Gotovo ga više niti ne primjećujemo, suživjeli smo se s njim, tu je, mi s morem i more s nama. U danima paklenih vrućina ni more nije neko sretno rješenje, osvježenja u moru gotovo da i nema.
Obično se počnem kupati početkom svibnja, nekad i ranije, ovisi o vremenu. Tada je more još poprilično hladno što izuzetno godi tijelu, jer ulaskom u hladno more osjetiš svaki mililitar krvi koji ti protutnji kroz tijelo, od malog prsta na nozi pa sve do mozga – kako ja volim reći. Kada je temperatura mora nekih 25 stupnjeva, na vanjskih 30 i nešto i nije neko ludo osvježenje.
Dodatno otežava mir i ta beskonačno velika količina ljudi na plaži, djece, galame, cike, vriske, šušura…
Imala sam nekih svojih nekoliko neotkrivenih uvalica, u debeloj hladovini, gdje bi čovjek mogao pošteno odmoriti, resetirati glavu, pročitati koji list knjige, odspavati i biti sam sa sobom. S vremenom su i te uvalice otkrivene i nisu više moja tajna mjesta, što mi dodatno stvara stres.
Kažu neki – gradske plaže. Gradske plaže nisu nikad bile moj prvi izbor jer tolika količina ljudi i djece, na istom mjestu, meni jednostavno ne pašu. Umara me to, strašno me umara.
Jedva čekam da prođe ljeto, a svako kao da prolazi sve brže i brže, i da prođe ovaj ljetni đir, taj šušur, buka, galama…
Ako se nečemu iskreno i duboko veselim onda je to bablje ljeto, to je taj momenat za koji se živi. Ljudi više nema toliko po gradu niti po plažama, svi se lagano vrate svojim kućama. Vrijeme je još koliko toliko ok, temperatura mora bude i dalje podnošljiva za kupanje i što je najvažnije. Grad kao da se spusti u nižu brzinu. Sve je nekako smirenije i tiše.
Tada je to to.
Tada ustvari počinje pravi odmor za dušu i tijelo. Odmor počinje negdje u tom miru. Prava čarolija se događa u tim polupraznim plažama, kristalno bistrom i čistom moru gdje se može komotno kupati sve do dolaska rane jeseni. Tada čovjek može konačno napuniti baterije…
Sve se tješim. Treba izdržati još malo, brzo će proći i ovo vruće ljeto i doći će ono pravo, ono bablje ljeto koje čekam cijele godine… Skoro mogu i reći da i živim za njega…
