Mnogi ljudi, usudila bih se reći gotovo svi, u određenom trenutku života dožive anksioznost. Naime, anksioznost ne mora uvijek biti poremećaj koji ljudi imaju cijeli život ili većinu života, već se može javljati nakon određenog traumatičnog događaja i nikad se više ne pojaviti. Anksioznost također dolazi u raznim oblicima. Neki čak niti ne prepoznaju da se radi o ovom poremećaju, dok drugi završe na hitnoj misleći da ozbiljno nešto nije u redu s njima. Taj raspon je veliki, a ja sam negdje između.
Što je anksioznost?
Mayo Clinic tako piše kako je povremena anksioznost normalan dio života. Međutim, osobe s anksioznim poremećajima često imaju intenzivnu, pretjeranu i upornu zabrinutost i strah od svakodnevnih situacija. Anksiozni poremećaji često uključuju ponavljane epizode iznenadnih osjećaja intenzivne anksioznosti i straha ili užasa koji dosežu vrhunac unutar nekoliko minuta (napadaji panike).
Ti osjećaji tjeskobe odnosno anksioznosti i panike ometaju svakodnevne aktivnosti, teško ih je kontrolirati, nesrazmjerni su stvarnoj opasnosti i mogu trajati dugo. Možete izbjegavati mjesta ili situacije kako biste spriječili te osjećaje. Simptomi se mogu pojaviti u djetinjstvu ili tinejdžerskim godinama i nastaviti u odrasloj dobi. S druge strane, kako smo već istaknuli – oni se mogu pojaviti i u odrasloj dobi kao posljedica traumatičnog događaja.
Koji su znakovi anksioznosti?
Znakova ima nažalost jako puno, a u popisu vam donosimo one najčešće. Iako su to simptomi koji se često javljaju, ne znači da ćete ih imati sve. Možda ćete osjetiti samo jedan ili nekoliko njih.
- Osjećaj nervoze, nemira ili napetosti
- Imati osjećaj nadolazeće opasnosti, panike ili propasti
- Povećan broj otkucaja srca
- Ubrzano disanje (hiperventilacija)
- Znojenje
- Drhtanje
- Osjećaj slabosti ili umora
- Poteškoće s koncentracijom ili razmišljanjem o bilo čemu drugom osim trenutne brige
- Imati problema sa spavanjem
- Doživljavanje gastrointestinalnih (GI) problema
- Teško kontrolirati brigu
- Imati potrebu za izbjegavanjem stvari koje izazivaju tjeskobu
- Glavobolje
- Pritisak u prsima
- Trnci na tijelu i ‘titranje’ mišića
Iz osobnog iskustva znam koliko anksioznost može biti zastrašujuća. Ja imam nešto što se zove generalizirani anksiozni poremećaj i anksiozni poremećaj uzrokovan zdravstvenim stanjem, o čemu ćemo malo kasnije u tekstu.
Zastrašujuće je to što glava može napraviti, rekao mi je jedan liječnik. Itekako je u pravu. Moja anksioznost je krenula od prekomjerne brige nadolazeće opasnosti, koju imam i danas, preko glavobolja, pritiska u prsima i povećanog broja otkucaja srca. Tu su i anksiozni napadaji popraćeni hiperventilacijom. Iskreno vam mogu reći da sam u najgorem periodu mislila pet puta dnevno da ću otići na hitnu. Možda ne čak toliko od boli poput glavobolje, već od straha da će se nešto dogoditi i da mi zaista nešto nije u redu s mozgom.
Razgovarajući s drugim ljudima koji se isto bore s ovim poremećajem, ništa drugačije nisu opisali svoje iskustvo osim nekih drugih simptoma koje smo naveli. Neki su potražili stručnu pomoć psihologa, kao i ja, dok su drugi otišli korak dalje te su im prepisani lijekovi koji pomažu smanjiti anksioznost i dopustiti im da svakodnevno funkcioniraju bez smetnji.
Vrste anksioznosti prema Mayo Clinic
Agorafobija (ag-uh-ruh-FOE-be-uh) je vrsta anksioznog poremećaja u kojem se bojite i često izbjegavate mjesta ili situacije koje bi mogle izazvati paniku i učiniti da se osjećate zarobljeni, bespomoćni ili posramljeni.
Anksiozni poremećaj uzrokovan zdravstvenim stanjem uključuje simptome intenzivne tjeskobe ili panike koji su izravno uzrokovani fizičkim zdravstvenim problemom.
Generalizirani anksiozni poremećaj uključuje stalnu i pretjeranu tjeskobu i zabrinutost oko aktivnosti ili događaja — čak i uobičajenih, rutinskih problema. Briga je nesrazmjerna stvarnim okolnostima, teško ju je kontrolirati i utječe na to kako se fizički osjećate. Često se javlja zajedno s drugim anksioznim poremećajima ili depresijom.
Panični poremećaj uključuje ponovljene epizode iznenadnih osjećaja intenzivne tjeskobe i straha ili užasa koji dosežu vrhunac unutar nekoliko minuta (napadaji panike). Možete imati osjećaj nadolazeće propasti, otežano disanje, bol u prsima ili ubrzano, titranje ili lupanje srca (lupanje srca). Ovi napadi panike mogu dovesti do brige da će se ponoviti ili do izbjegavanja situacija u kojima su se dogodili.
Selektivni mutizam je dosljedan neuspjeh djece da govore u određenim situacijama, kao što je škola, čak i kada mogu govoriti u drugim situacijama, kao što je kod kuće s članovima uže obitelji. To može ometati školu, posao i društveno funkcioniranje.
Separacijski anksiozni poremećaj poremećaj je u djetinjstvu karakteriziran tjeskobom koja je pretjerana za djetetovu razvojnu razinu i povezana je s odvajanjem od roditelja ili drugih osoba koje imaju roditeljske uloge.
Socijalni anksiozni poremećaj (socijalna fobija) uključuje visoku razinu tjeskobe, straha i izbjegavanje društvenih situacija zbog osjećaja neugode, samosvijesti i zabrinutosti da će vas drugi negativno osuđivati ili promatrati.
Specifične fobije karakterizira velika tjeskoba kada ste izloženi određenom objektu ili situaciji i želja da to izbjegnete. Fobije izazivaju napade panike kod nekih ljudi.
Tjeskobnim poremećajem izazvanim supstancama karakteriziran je simptomima intenzivne tjeskobe ili panike koji su izravna posljedica zlouporabe droga, uzimanja lijekova, izlaganja toksičnoj tvari ili odvikavanja od droga.
Kako si pomoći?
Imajte na umu da nisam stručnjak, psiholog niti liječnik te da vam ovo pišem iz vlastitog iskustva. Svakako preporučujem, ako se borite s anksioznim poremećajem, da potražite stručnu pomoć.
Ono što sam shvatila tijekom posljednjih nekoliko mjeseci koliko mi je anksioznost izražena jest da slušam svoje tijelo. Ja sam, za razliku od mnogih, puno prespavala budući da anksiozni napadaji troše živčani sustav. On se obnavlja tijekom noći, kada spavamo, no nakon napadaja potrebno je još više odmora. Smanjila sam kavu na jednu šalicu slabije kave ujutro, prestala sam pušiti i konzumirati alkohol. Dakle, izbacila sam sve vanjske faktore koji mi mogu podignuti razinu anksioznosti.
Fokusiram se na sebe, izbjegavam situacije u kojima se trenutno ne osjećam dobro kao velike koncerte ili velika druženja. Čitam knjige, gledam serije, pijem čajeve. Pronašla sam i jedan tretman – masažu s akupresurom i zvučnom terapijom koji me iznimno opušta i smanjuje napetost.
Pronašla sam brojne vođene meditacije na YouTubeu te sam u najgorim danima znala pustiti video od tri sata prije spavanja kako bih lakše zaspala. Razgovaram sa psihologicom koja mi je dala korisne vježbe za smanjivanje anksioznosti. Razgovaram i sa svojim bližnjima. Ne zatvaram brige u sebe, već govorim o njima, osvještavam problem.
Svi koji se borite s ovim poremećajem morate znati da niste sami. I ja sam mislila da jesam, međutim jako nas nažalost puno ima. Ponekad je lakše proći loš trenutak kada znate da niste jedini i da će proći.
Poslušala sam mnoge ispovijesti ljudi na mrežama, pročitala brdo članaka i iskustava te shvatila da je ovo globalno veći problem nego što sam ikada pomišljala. Rekla bih da je to ‘bolest novog doba’. Ali, vjerujem da će biti bolje. Gledam sebe prije tri mjeseca i danas i bolje sam. Tako znam da ću za tri mjeseca biti još bolje, a u nekom trenutku ovo će postati samo loša uspomena koja me naučila lekcije.
