Tridesetogodišnja Ana Kobeščak je velika zaljubljenica u spuštanje snježnim padinama na dasci. Za snowboard se „zapalila“ prije osam godina kada je kao studentica radila u dućanu opreme za ekstremne sportove. Prvi put je stala na „bord“ na noćnom skijanju na Sljemenu.
– Samo sam padala i smijala se, no to me nije spriječilo da se potpuno zaljubim u taj sport. Od tada redovito svake godine „bordam“ koliko god mi dopuštaju vrijeme i financije, ističe Ana.
Dobro društvo najvažnije
Svaki teren za „bordanje“ je dobar dok ima snijega i dobrog društva, navodi Ana. Ako snijega ima u Hrvatskoj, Sljeme i Bjelolasica su njen izbor skijališta, iako joj je ipak draže otići negdje u Alpe. Najdraže slovensko skijalište joj je Vogel jer je relativno blizu Zagrebu, a ima i lijepe staze.
Daskati na snijegu nije teško naučiti, potrebno je tek nekoliko dana kako bi se savladale osnovne tehnike. Ana je imala sreće da joj je dobar prijatelj instruktor bordanja tako da je dobila najbolju moguću poduku. Na ovaj sport je „navukla“ i neke od svojih prijatelja te već sada s njima planira kamo će na zimski odmor ove godine.
– Kod bordanja mi se najviše sviđa boravak u prirodi, daleko od gradske buke i smoga. Obožavam i free ride, bordanje izvan skijaških staza. Živost i adrenalin koji se javlja u meni dok se vozim po dubokom snijegu su nepoisivi. Najslađe spavam kada me nakon „bordanja“ svlada umor, ispričala nam je Ana.
Štitnici su poželjni
Za „bordanje“ vam trebaju snowboard, vezovi, čizme, odgovarajuće naočale – google i rukavice. Poželjno je imati i kapu, jaknu i hlače od nepropusnih materijala. Ostala oprema nije neophodna, ali ipak je ugodnije imati first layer hlače i majicu koje „dišu“.
Osim toga, nije na odmet imati i neku zaštitu, kao na primjer kacigu, štitnike za leđa i zglobove na rukama.
– Još mi fale kaciga i štitnik za leđa, ali i to će ove godine doći na red. Opremu sam nabavljala dio po dio, naravno na sniženjima, s obzirom da je oprema za snowboard jako skupa. Savjetujem, da ne kupujete opremu, ako niste nikada prije stali na „bord“. Prvo bi trebali nekoliko puta iznajmiti opremu i to različitu, da vidite šta vam više odgovara, jer postoje razne vrste dasaka, pa treba prilagoditi opremu namjeri.
Ovaj sport nosi nadimak ekstremnog, no Ana je svjesna svojih sposobnosti te se nikada ne vozi preko granica svojih mogućnosti.
– U snowboardingu ima dosta padova koji mogu biti nezgodni, a najviše stradavaju koljena i zglobovi. Ponekad padnem pa me boli trtica nekoliko dana poslije, ali nije to ništa strašno. Bordanje ne bi okarakterizirala kao opasan sport, ali to je isto kao i u prometu – ne moraš biti kriv već se netko drugi „zaleti“ u tebe i ozlijedi te.
Inače, daskanje na snijegu se pojavilo pedesetih godina kada je nekolicina surfera na svojim daskama htjela pokazati svoje umijeće i na snježnom terenu. Prvi komercijalni snowboard se na tržištu pojavio šezdesetih godina.
– Samo sam padala i smijala se, no to me nije spriječilo da se potpuno zaljubim u taj sport. Od tada redovito svake godine „bordam“ koliko god mi dopuštaju vrijeme i financije, ističe Ana.
Dobro društvo najvažnije
Svaki teren za „bordanje“ je dobar dok ima snijega i dobrog društva, navodi Ana. Ako snijega ima u Hrvatskoj, Sljeme i Bjelolasica su njen izbor skijališta, iako joj je ipak draže otići negdje u Alpe. Najdraže slovensko skijalište joj je Vogel jer je relativno blizu Zagrebu, a ima i lijepe staze.
Daskati na snijegu nije teško naučiti, potrebno je tek nekoliko dana kako bi se savladale osnovne tehnike. Ana je imala sreće da joj je dobar prijatelj instruktor bordanja tako da je dobila najbolju moguću poduku. Na ovaj sport je „navukla“ i neke od svojih prijatelja te već sada s njima planira kamo će na zimski odmor ove godine.
– Kod bordanja mi se najviše sviđa boravak u prirodi, daleko od gradske buke i smoga. Obožavam i free ride, bordanje izvan skijaških staza. Živost i adrenalin koji se javlja u meni dok se vozim po dubokom snijegu su nepoisivi. Najslađe spavam kada me nakon „bordanja“ svlada umor, ispričala nam je Ana.
Štitnici su poželjni
Za „bordanje“ vam trebaju snowboard, vezovi, čizme, odgovarajuće naočale – google i rukavice. Poželjno je imati i kapu, jaknu i hlače od nepropusnih materijala. Ostala oprema nije neophodna, ali ipak je ugodnije imati first layer hlače i majicu koje „dišu“.
Osim toga, nije na odmet imati i neku zaštitu, kao na primjer kacigu, štitnike za leđa i zglobove na rukama.
– Još mi fale kaciga i štitnik za leđa, ali i to će ove godine doći na red. Opremu sam nabavljala dio po dio, naravno na sniženjima, s obzirom da je oprema za snowboard jako skupa. Savjetujem, da ne kupujete opremu, ako niste nikada prije stali na „bord“. Prvo bi trebali nekoliko puta iznajmiti opremu i to različitu, da vidite šta vam više odgovara, jer postoje razne vrste dasaka, pa treba prilagoditi opremu namjeri.
Ovaj sport nosi nadimak ekstremnog, no Ana je svjesna svojih sposobnosti te se nikada ne vozi preko granica svojih mogućnosti.
– U snowboardingu ima dosta padova koji mogu biti nezgodni, a najviše stradavaju koljena i zglobovi. Ponekad padnem pa me boli trtica nekoliko dana poslije, ali nije to ništa strašno. Bordanje ne bi okarakterizirala kao opasan sport, ali to je isto kao i u prometu – ne moraš biti kriv već se netko drugi „zaleti“ u tebe i ozlijedi te.
Inače, daskanje na snijegu se pojavilo pedesetih godina kada je nekolicina surfera na svojim daskama htjela pokazati svoje umijeće i na snježnom terenu. Prvi komercijalni snowboard se na tržištu pojavio šezdesetih godina.
In this article:
Click to comment
You must be logged in to post a comment Login