"Za taj uspjeh čestitke zaslužuju igrači i stručni stožer, ali i navijači koji su hrlili u dvorane. Priznajem da je lijepo biti dio ove rukometne obitelji u bilo kojoj ulozi.
Pobjeda protiv Slovačke bila je očekivana i već nakon nekoliko minuta vidjelo se da je kvaliteta na našoj strani i da ćemo taj susret dobiti. Počeli smo suzdržano pa su nam Slovaci u prvih 15 minuta postigli osam od 13 pogodaka s krila, za što odgovornost dijelom snose Čupić i Hrvatin. Ali i u tim trenutcima, unatoč suzdržanosti, bili smo u prednosti za dva zgoditka.
U drugom poluvremenu nastavili smo ozbiljnu igru i brzo došli do najveće gol-razlike – plus sedam. U tom razdoblju opet je bio ključan naš brz protok lopte između vanjskih igrača, s mnogo križanja, zbog čega je spora slovačka obrana bila u neravnoteži. Tako su naši brzi vanjski igrači (Duvnjak, Valčić, Metličić i Lacković) promjenom smjera kretanja stvarali slobodne prilike za šut s osam do devet metara.
Nakon tih furioznih desetak minuta igre u drugom poluvremenu utakmica je dobila miran tijek jer su naši dečki usporili tempo. Bilo je trenutaka kad su Slovaci postizali nekoliko zgoditaka u nizu, no naša se prednost nije nikad smanjila na manje od dva razlike. Ali i tada smo nalazili jednostavna rješenja i prisiljavali Slovake da griješe u napadu.
Bez obzira na to tko nas čeka u polufinalu, smatram kako se oni moraju misliti na nas jer smo domaćini, jer igramo dobar rukomet, jer nam je izbor igrača velik pa su svi osim Vorija do sada dostatno predahnuli na utakmicama. Naposljetku, mi ostajemo u Zagrebu, a svi drugi dolaze u nove nepoznate im dvorane. Pred nama su još tri utakmice s dva ili tri nova suparnika, koje moramo pobijediti u petak i nedjelju kako bi se bajka napokon pretvorila u stvarnost", kaže Željko Zovko koji je "cijeli život u rukometu" najprije kao igrač, a danas kao ugledni trener.
(Hina)
Pobjeda protiv Slovačke bila je očekivana i već nakon nekoliko minuta vidjelo se da je kvaliteta na našoj strani i da ćemo taj susret dobiti. Počeli smo suzdržano pa su nam Slovaci u prvih 15 minuta postigli osam od 13 pogodaka s krila, za što odgovornost dijelom snose Čupić i Hrvatin. Ali i u tim trenutcima, unatoč suzdržanosti, bili smo u prednosti za dva zgoditka.
U drugom poluvremenu nastavili smo ozbiljnu igru i brzo došli do najveće gol-razlike – plus sedam. U tom razdoblju opet je bio ključan naš brz protok lopte između vanjskih igrača, s mnogo križanja, zbog čega je spora slovačka obrana bila u neravnoteži. Tako su naši brzi vanjski igrači (Duvnjak, Valčić, Metličić i Lacković) promjenom smjera kretanja stvarali slobodne prilike za šut s osam do devet metara.
Nakon tih furioznih desetak minuta igre u drugom poluvremenu utakmica je dobila miran tijek jer su naši dečki usporili tempo. Bilo je trenutaka kad su Slovaci postizali nekoliko zgoditaka u nizu, no naša se prednost nije nikad smanjila na manje od dva razlike. Ali i tada smo nalazili jednostavna rješenja i prisiljavali Slovake da griješe u napadu.
Bez obzira na to tko nas čeka u polufinalu, smatram kako se oni moraju misliti na nas jer smo domaćini, jer igramo dobar rukomet, jer nam je izbor igrača velik pa su svi osim Vorija do sada dostatno predahnuli na utakmicama. Naposljetku, mi ostajemo u Zagrebu, a svi drugi dolaze u nove nepoznate im dvorane. Pred nama su još tri utakmice s dva ili tri nova suparnika, koje moramo pobijediti u petak i nedjelju kako bi se bajka napokon pretvorila u stvarnost", kaže Željko Zovko koji je "cijeli život u rukometu" najprije kao igrač, a danas kao ugledni trener.
(Hina)
In this article:
Click to comment
You must be logged in to post a comment Login