Dvanaest priča o emocijama složila je Julijana Matanović u novom literarnom uratku „Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka”. Žanrovski se kreću od doista kratke priče do pripovijesti u tradicionalnom tumačenju toga termina.
– Ne znam koja je tema, ali ključne riječi bi bile potraga, nemir biografije, prerani odlasci…Sve su one povezane istom emocionalnom niti, i u svakoj priči možete pronaći i rastanak, i ženu, i muškarca i grad iz kojeg se odlazi, ali ne svojom odlukom i ne svojom željom, govori Julijana Matanović.
Ovo je knjiga o rođenje djeteta, zakašnjeloj ljubavi, preranom odlasku najvažnijeg muškarca života, iseljavanju, nasljeđivanja obiteljskoga nakita, to jest o osobnim iskustvima.
– Priznajem da su priče temeljene na mojoj emociji, na nekom viđenom detalju, ali su i posezale za onim, što bi teoretičari rekli, izmišljenim sebe, kaže Matanović.
Povijest naslova datira iz 1914. godine
Naslov knjige je, kako autorica kaže, dug talentu pripovjedača Joze Ivakića iz Vinkovaca kojem je ovo 130-godišnjica rođenja. On je 1914. objavio knjigu “Knjiga od žena i ljubavi”, a Julijana Matanović odlučila je odati mu počast duže od tog jednoga obljetničarskoga dana.
– Inače kroz pojedine likove ironiziram načine na koje mi povjesničari književnosti obilježavamo godišnjice smrti i rođenja hrvatskih pisaca. Pripremimo recital, objesimo spomen ploču i zaboravimo, do nekog sljedećeg okruglog datuma, kaže Julijana.
„Molim te , još pet minuta“
Julijana Matanović je profesorica književnosti na Kroatistici pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ona je cijele generacije odgojila kako da čitaju, a uz sve to je i sama bila čitana.
„Knjigom od žena, muškaraca, gradova i rastanaka“ Julijana se odlučila vratiti stilu pripovijedanja koji ju je učinio slavnom i jednom od najčitanijih suvremenih hrvatskih književnica. Spaja različite situacije u jednu sličnu zapletenu sitnim poveznicama.
Prikazuje drhtavu atmosferu, otkriva ljepotu rukopisa i daje pogled kroz prozor njenog života, onaj prošli, a i trenutni.
– Dok sam pisala, bila sam vječnoj borbi s vremenom, razapeta između potrebe, želje i u stalnom osjećaju krivnje dok malenoj svojoj govorim Molim te, još pet minuta, sad će mama. A u isto vrijeme svjesna da to moram ispisati, kako bih mogla dalje. U kakvim cipelicama, nema veze, ne moraju biti šarene kao ove s naslovnice. Samo da im potplate ne prepoznaju sve slojeve putova po kojima gazim, kaže Julijana za She.hr.
– Ne znam koja je tema, ali ključne riječi bi bile potraga, nemir biografije, prerani odlasci…Sve su one povezane istom emocionalnom niti, i u svakoj priči možete pronaći i rastanak, i ženu, i muškarca i grad iz kojeg se odlazi, ali ne svojom odlukom i ne svojom željom, govori Julijana Matanović.
Ovo je knjiga o rođenje djeteta, zakašnjeloj ljubavi, preranom odlasku najvažnijeg muškarca života, iseljavanju, nasljeđivanja obiteljskoga nakita, to jest o osobnim iskustvima.
– Priznajem da su priče temeljene na mojoj emociji, na nekom viđenom detalju, ali su i posezale za onim, što bi teoretičari rekli, izmišljenim sebe, kaže Matanović.
Povijest naslova datira iz 1914. godine
Naslov knjige je, kako autorica kaže, dug talentu pripovjedača Joze Ivakića iz Vinkovaca kojem je ovo 130-godišnjica rođenja. On je 1914. objavio knjigu “Knjiga od žena i ljubavi”, a Julijana Matanović odlučila je odati mu počast duže od tog jednoga obljetničarskoga dana.
– Inače kroz pojedine likove ironiziram načine na koje mi povjesničari književnosti obilježavamo godišnjice smrti i rođenja hrvatskih pisaca. Pripremimo recital, objesimo spomen ploču i zaboravimo, do nekog sljedećeg okruglog datuma, kaže Julijana.„Molim te , još pet minuta“
Julijana Matanović je profesorica književnosti na Kroatistici pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ona je cijele generacije odgojila kako da čitaju, a uz sve to je i sama bila čitana.
„Knjigom od žena, muškaraca, gradova i rastanaka“ Julijana se odlučila vratiti stilu pripovijedanja koji ju je učinio slavnom i jednom od najčitanijih suvremenih hrvatskih književnica. Spaja različite situacije u jednu sličnu zapletenu sitnim poveznicama.
Prikazuje drhtavu atmosferu, otkriva ljepotu rukopisa i daje pogled kroz prozor njenog života, onaj prošli, a i trenutni.
– Dok sam pisala, bila sam vječnoj borbi s vremenom, razapeta između potrebe, želje i u stalnom osjećaju krivnje dok malenoj svojoj govorim Molim te, još pet minuta, sad će mama. A u isto vrijeme svjesna da to moram ispisati, kako bih mogla dalje. U kakvim cipelicama, nema veze, ne moraju biti šarene kao ove s naslovnice. Samo da im potplate ne prepoznaju sve slojeve putova po kojima gazim, kaže Julijana za She.hr.
You must be logged in to post a comment Login