Kratka forma s podužim trajanjem – tako bismo ukratko mogli opisati divotu zvanu pašteta. Bez obzira mažemo li ju samostalno na kruh ili dodamo malo majoneze kojom smo ispisali vlastito ime, taj bogati okus jednostavno nas oduševljava.
No tko je uopće zaslužan za ovaj, mogli bismo ga nazvati, epohalan izum? Napoleon, naravno. Ili netko njemu blizak koji je imao “klikere” za takve novitete, ali nikad dovoljno glasan da se za njega čuje. Naime, za vrijeme svojih slavnih pohoda veliki vojskovođa malog rasta, uza svoje uglavnom uspješne vojne strategije, nikad nije zaboravljao i na vojnu logistiku, koja zna biti podjednako važna u vojnim operacijama po kojima je Napoleon bio poznat. Brinuo se da uvijek i pod najtežim uvjetima nahrani svoje vojnike, što je ostalo zabilježeno u njegovoj slavnoj izreci kako “vojnici marširaju na trbusima!” Da bi se dobio rat, vojnici moraju biti siti, a za to je bila potrebna dobra i svježa hrana koje je, nažalost, uglavnom bilo premalo. Limenke su mu omogućavale da hrana iz dalekih zemalja do bojišnice stigne što brže i u transportu sigurnije, a postoji li išta sigurnije od svježe hrane hermetički zatvorene u konzervi.
Jetrena pašteta 1938.
Osim Napoleona, konzervirana je hrana spašavala i mnoge istraživače na njihovim pohodima, kao i iz vesterna poznate nam kauboje koji su osvajali divlji zapad. Kako je u Prvom svjetskom ratu trebalo prehraniti ogromne vojske, poduzetni Gavrilovići u Petrinji koriste izazov i ulažu u razvoj konzervi.
S intenzivnijom proizvodnjom ponovo se počinje kasnih tridesetih, kad se nad Europom počinju buditi novi i veći ratni sukobi. Poznata jetrena pašteta 1938. ime je dobila po godini kada je Gavrilović po prvi put proizveo jetrenu paštetu, tada pakiranu u hermetički zatvorene kutije. Prvi put se pojavljuje po 22 do 32 dinara za kilogram, a usporede radi istodobno je kilogram Gavrilovićeve Zimske salame koštao 42 dinara!
SPONZORIRANI ČLANAK
You must be logged in to post a comment Login