Druženje, darovi, ugođaj

U mojoj kući je centralno grijanje do daske, uvijek je ugodno toplo ali danas mi je hladno, a ruke kao led. Baš sada kada moram pisati. Pečem kruh sa češnjakom, fini topli, mogla bi ga pojesti cijelog. Na teveu slušam zagovaranje o hrani iz biološkog uzgoja i jedna žena bez pardona govori da bi možda trebali izbaciti sve slatkiše i ne žderati mesine za Božić. Yeah right. Nisam sigurna da li je rekla žderati ili sam ja to nadodala. Inače tako ne govorim. Ali jedem meso i volim ga. Dobro pečenog bifteka neću se odreći. Sudite mi ako želite. Podržavam vegetarijance, vegane i slične i ne petljam im se u klice i proso. Moja sestra jede hranu iz biološkog uzgoja. I uvijek kad dođe doma spravlja svoje delicije, jedem ih i fine su mi. Palačinke od integralnog brašna, lješnjaka, kokosa s finim namazom od čokolade i lješnjaka, njam.

Prekinula su me već tri telefona. Svi nešto žele a nitko ne razumije da sam na mrtvoj liniji. Teta je bila u outletu i kupovala darove za svoje, Iva kupuje darove već dva tjedna, već je sve upakirala, okitila bor, angažirala se maksimalno ovog Božića. M hoda po božićnim domjencima, čak će potegnuti do Klagenfurta na kuhano vino. Jedino ja ništa ne radim. Lijepo mi je doma kad je ovako hladno. Čitam, gledam TV, družim se sa svojim prijateljicama na chatu i uživam. Još uvijek ne trebam Facebook. Jedna od tih prijateljica je žena koja isto kao i ja ne voli cipele sa žvakom iliti kitten heels, na partijima ne podnosi "kuhane noge" i slažemo se u još mnogočem. Ne mogu baš sve raskrinkati odmah. I tako u jučerašnjem ugodnom razgovoru o darovima i darivanju, ona kaže kako ide kupovati darove za svoje drage. Mrtva hladna će kupovati gaće i čarape. Neće se živcirati nimalo. Odmah mi je lakše kad to čujem, a ja sekiram? Ona ima i psa, malu ženkicu koja ima plišanog dečka i svaku večer ga nosi na spavanje, točnije spava na njemu. Ujutro, čim se probudi se zaleti po stepenicama u dnevni boravak. I tu dolazi do spoznaje da je On ostao gore i odmah se zaleti natrag po njega. To mi je tako simpatično. Mogu je samo zamisliti kako hita k njemu, dok nježna gazdarica pali komp i troši kilobajte. Hahaha, to vam je moja I.

Što se još događalo ovaj tjedan?! Hm. Bila sam kod frizera i ošišala se skroz, zapravo. Najviše volim kad sjednem, a on kaže: "Mogu ja?", ja kažem: "Možeš". Nemam pojma što smjera i tako se mi zašprehamo. Kad ono, padaju po haljini pramenovi. Veeeeeliki. "Ma što to radiš?" pitam, a on: "Pa rekla si da mogu, jesam te ja nekada zeznuo?", "A, nisi skidaj". I tako sam ostala bez kose, ali sretna ko zvečka. Promjene su uvijek dobrodošle. One dobre, naravno.

Danas sam shvatila da je Badnjak već u četvrtak. Nekolicina nas planiramo otići na večericu, lagano, bez čašice previše. Druženje, darovi i ugođaj. Sviđa nam se kineski restoran zato jer je raskošno uređen i volimo tu hranu. Ali, ako ne nazovemo dan prije da eventualno rezerviramo, mogli bi ostati na cesti. Što se dočeka Nove godine tiče, u kombinaciji nema ničega osim balkanskog New Yorka, Beograda. Ali sve je nešto u zraku, lebdi. U svakom slučaju gdje god bili, nadam se dobroj zabavi, što drugo.

Slažem prilog o novogodišnjem outfitu, sva sam zbrčkana, ima toliko dobrih stvari da se ne mogu odlučiti. Ah, slatke muke. Ja o tome još nisam razmišljala. Znam samo da bi trebao biti neki kič. A vi drage, izvucite svoju haljinu ako niste kupili novu, osvježite ju sa nekim šalom, prstenom, naušnicama, čarapama. Ili dobrim parom cipela.

Otiđite na Polyvore, ulogirajte se ako već niste i igrajte se za vrijeme radnog vremena, za vrijeme učenja.

Ako ste u Rijeci, svratite u Art-kino, imaju lijepi program povodom svojeg prvog rođendana. Čestitam i drago mi je da je projekt zaživio.

Želim vam svima lijep i sretan Božić, zaboravite na brige, jer nam nova godina možda nosi bolje sutra.

Do sljedećeg teksta…

Ginger

P.S. Nisam pojela cijeli kruh, ostala su dva komadića