Kad znanost zaviri u svijet intime…

pere6

Mnogima znanost može izgledati dosadno, ali knjiga “Znanost o seksu” je sve samo ne dosadna. Hrabrost autora da seksualnu raznolikost prenese na papir uz pomoć znanosti me oduševila. Knjiga ima više poglavlja koje možete čitati ovisno o tome što vas zanima.

Na početku čitate malo o funkcioniranju organizma, a onda dobijete priliku upoznati vrlo zanimljive i stvarne likove, ali i naučiti nešto više o svom organizmu. Sve je objašnjeno sa znanstvene točke gledišta i bez vulgarnosti i ovo je jedna od onih knjiga koja nema rok trajanja. Istraživanja, iskustva, ljubav, seks, znanost, promjena spola, ljubljenje…i mnogo, mnogo drugih tema vrlo uspješno su objašnjene u ovoj knjizi.

Pere Estupinya je kemičar i biokemičar. Napustio je doktorske studije, ali njegova ljubav prema znanosti nema granica. Piše knjige, vodi znanstvene emisije i svijet znanosti približava svima na vrlo razumljiv i zanimljiv način.

Ova knjiga je puna zanimljivih i zabavnih priča. Sviđa mi se aseksualni život ljudi koji žive bez seksa, djevojka koja mi je objasnila kako stimuliranje točke G dovodi do ejakulacije kod žena, učitelj tantre koji me naučio kako biti multiorgazmičan, radionica na kojoj su nas učili kako postići orgazam s jogom i disanjem. Ali prije svega moj susret s Maitom Parada, istraživačicom koja se bavi stimuliranjem klitorisa kod miševa, koju sam upoznao na jednom neuroznanstvenom kongresu, označio je početak S=EX2”, kaže autor Pere Estupinya.

Intervju je posvećen njegovoj knjizi S=EX2 koja je našla svoju publiku diljem svijeta.

Napisali ste knjigu “Znanost o sexu”. Što Vam je predstavljalo najveći izazov?

Napisati knjigu za sve uzraste, vrlo informativnu i da se nitko ne osjeća neugodno. Znanstveni pristup je idealan za to, jer čitatelj zapravo čita zanimljivost iz psihologije, kemije, biologije ili sociologije, uči kako mozak i tijelo funkcioniraju i na jedan prirodan način shvaća svoje seksualno ponašanje. I s ovakvom prirodnosti može pričati o bilo kojoj seksualnoj temi.

“Nema šanse da ću o tome pisati u knjizi…” ali ipak ste pisali o tom iskustvu. Možete li čitateljima reći o čemu se radi?

Haha…To je bio još jedan veliki izazov: ponuđeno mi je da sudjelujem u istraživanju i da se samozadovoljavam ispod skenera za snimanje mozga. Prvo sam rekao da neću, zbog stidljivosti. Ali tada sam pomislio da ako stvarno hoću pričati o seksu prirodno i naravno da tražim od čitatelja da izgube strah od seksa, morao sam to učiniti kako bih pružio primjer. Uostalom, to je bilo jedno fascinantno istraživanje i vrlo neobično iskustvo.

Pisali ste o analnom seksu, posjetili ste swinger klub, pričali s porno glumcima, fetišistima, swingerima, a onda na drugoj strani imamo znanstvenike/istraživače. Tko je bio više otvoren i zašto?

Općenito znanstvenici, jer su vrlo strastveni kada je njihov rad u pitanju, znaju značaj seksualne medicine, i žale se kako novinari ne slušaju ili da narušavaju istraživanje zbog senzacionalnosti. Kada su vidjeli da hoću pisati o seksualnosti na vrlo rigorozan način puno su mi pomogli. Bila je samo jedna situacija, kad su mi zabranili da prisustvujem nekim sastancima na kongresu seksologije. S druge strane, zajednice fetišista, swingera, otvorenih veza itd. otvoreniji su kad osjećaju da si unutar njihove grupe. Ali ulazak puno košta, jer ne vole “znatiželjne“ koji idu dan ili dva da vide što je u pitanju. Radije formiraju manje i intimne skupine kako bi svoje postupke učinili što privatnijim. Imao sam sreću da uđem u neke od tih grupa i da – bez navođenja pravih imena- to objasnim u knjizi.

Jedan od najsimpatičnijih dijelova knjige je “Magija poljupca“. Što se događa u našem organizmu za vrijeme ljubljenja i koliko je prvi poljubac bitan?

Evolucijski, funkcija poljupca je da se otkrije kemijska kompatibilnost između partnera. To isto rade i životinje kad se njuše. Naime, kaže se da kao ljudi gubimo mirisne sposobnosti, ljubimo se da bi razmijenili molekule i mirise. Zato ako je kemija dobra, mozak proizvodi supstance da bismo se ljepše osjećali, i uzbudili i to vodi do seksa. Snižava se kortizol (hormon stresa) a povećava testosteron i dopamin. Dalje, povećava se osjetljivost i dodiri su više erogeni. Ali ništa se ne događa ako nema početne kemijske kompatibilnosti.

Sa znanstvene točke gledišta, koliko seks bez orgazma može biti dobar i što je onda svrha? Zašto neki muškarci imaju problem s erekcijom, a žene s orgazmom, da li ljudi više vode računa o radu nego o tome kako nešto radi?

Ključ je užitak, a ne orgazam. Orgazam je nagrada na kraju, ali najljepše u seksu je stanje uzbuđenja i užitka prije orgazma.Ono što nas čini sretnima i zadovoljnima nije orgazam, nego potpuno iskustvo, tako jedno brzo samozadovoljavanje obično je manje zadovoljavajuće nego seks, iako se ne završi orgazmom. Problemi se erekcijom kod muškaraca mogu bit uzrokovani psihološkim stresom ili kardiovaskularnim problemima. Ako jedan muškarac nema erekciju u toku seksualnog odnosa, ali ima ujutro, dok spava, dok gleda pornografiju, onda je to psihološki. Ako nema nikad, onda treba posjetiti doktora jer to može skrivati neke koronarne probleme. U slučaju anorgazmičnih žena, koje ne mogu postići orgazam, postoje sličnosti. Jedne ne mogu zbog straha, predrasuda, neprepuštanja užitku ili loših ljubavnika, kod drugih mogu biti u pitanju hormonalni ili problemi živčanog sustava. Pitanje treba analizirati iz multidisciplinarne perspektive. Zbog svega ovoga vrlo je bitno dobro znati kako funkcionira biopsihosocijalna razina ženskog i muškog seksualnog odgovora.

Da li anorgazmične osobe mogu imati problem u vezi ili braku?

Anorgazmija je sama po sebi problem, ali nije najgore, jer se generalno može uživati u seksu. Osim toga, postoje i načini da se to savlada i da se osoba osjeća zadovoljno iako ne postigne orgazam.

Možemo vidjeti razne seksualne savjete:

  • “Kako je/ga zavesti?“
  • “Savršen seks traje 7-13 minuta“ 
  • “Jutro je najbolji dio dana za seks“
  • ali i tekstove tipa “Kako zavesti ženu koja je u horoskopu Blizanac?”

Koje su pozitivne, a koje negativne strane ovakvih tekstova i da li u seksologiji postoji problem sa pseudoznanošću?

Pseudoznanost je uvijek netočno informiranje. Glavni problem koji imamo u ovom trenutku nije nedostatak informacija, nego kvaliteta informacija koje dobivamo. Postoje odlični izvori, ali istina, senzacionalistički tabloidi koji prenose mitove, pretjerivanja i laži, dezinformiraju. Stoga sam u knjizi uložio veliki napor da srušim mitove i da na osnovu strogih znanstvenih informacija pružim savjete.

Moram spomenuti Melisu iz knjige, možete li čitateljima ispričati njenu priču?

Melisa je jedna hiperseksualna žena, koja nije u vezi, ima 45 godina, atraktivna, neovisna i ima veći broj ljubavnika. U stvari, ima bilježnicu u kojoj zapisuje njihova imena, seksualne karakteristike, i koje će pozvati u odnosu na to kakav seks želi. Napisao sam njenu priču da bi se napravila razlika između hiperseksualnosti i ovisnosti. Melisa je vrlo seksualno aktivna, ali ni u kom slučaju nije ovisna. Ona može stati ako hoće, seks ne ometa njen posao, nikad ne gubi kontrolu, i vrlo je zadovoljna svojim životom. Jednostavno prakticira puno seksa, kao neko tko prakticira puno sporta ili je veliki obožavatelj kina. U istom poglavlju sam i objasnio i Joevu priču, koji je ovisnik o seksu jer je opsjednut i ne može kontrolirati svoje seksualne porive. Razlika između hiperseksualnosti i ovisnosti nije u količini želje, nego u kontroli ili gubljenju kontrole. Ovisnost dolazi kad se gubi kontrola, kao kad netko ne može da se zaustavi kad je alkohol u pitanju, cigarete, čokolada ili pornografija.

Što bi se dogodilo da simptomi orgazma kod žena nisu nikad otkriveni?

Za zdrave osobe i s konvencionalnim seksualnim životom, pa i ne mnogo toga. Ali na socijalnom nivou bilo je važno izbrisati mitove o ženskoj seksualnosti. Također na medicinskom i psihološkom nivou omogućeno je da se riješe problemi koje nitko prije nije objasnio.

pere1

Može li netko bit rođen kao gay i što znanost kaže o seksualnoj orijentaciji?

Seksualna orijentacija ima bez sumnje biološku komponentu, koja se određuje u toku trudnoće, za vrijeme fetalnog formiranja mozga. U tim trenucima, radi gena i nivoa testosterona, počinje se formirati mozak dječaka ili djevojčice, s heteroseksualnom ili homoseksualnom predispozicijom. Postoji mnogo intermedijarnih okolnosti za ono što se događa između ove dvije krajnosti. Bit će ljudi koji su od rođeni u potpunosti kao heteroseksualci, dok su drugi rođeni kao homoseksualci. Ali u mnogim drugim slučajevima postoje određene nejasnoće i iskustva tijekom razvoja, koje se mogu preliti više na jednu ili drugu stranu. Ono što je zanimljivo jest da kad se pređe pubertet i seksualna zrelost vrlo je teško mijenjati seksualnu orijentaciju. Povijesno gledano, bilo je homoseksualaca koji nisu htjeli to više biti, ali sve psihološke studije pokazuju da u tome nisu uspjeli. Mogli su se povezati sa ženama i izbjegavati muškarce, ali njihove želje su i dalje bili homoseksualci. Na sličan način, neki muškarci su vodili konvencionalan heteroseksualni život, i jednog dana otkriju da su gay i promjene život, nije da su prestali biti hetero nego su uvijek imali jednu potisnutu homoseksualnost. Postoji i biseksualnost koja je češća kod žena nego kod muškaraca i vrlo je zanimljiva.

Koji je prema Vašem mišljenju najveći mit o seksu?

Za mene je to mit koji knjiga razbija, da su muškarci i žene suprotni spolovi. Znanost kaže da zapravo i nismo toliko različiti.

Za “Diario la Critica“ dali ste jedan vrlo zanimljiv intervju, mislite li da ljudi osjećaju više slobode da podijele s Vama svoj seksualni život, da Vam postave intimna pitanja, zbog Vaše knjige?

Naravno. Sad me prijatelji i prijateljice pitaju mnoge stvari i dobio sam mnogo poruka s objašnjenjem raznih situacija. To je izuzetno zanimljivo i odličan primjer velike raznolikosti ljudskog seksualnog ponašanja. Mislim da je seks super i u stvarnosti ta skrivena strana i zabranjenost daje jednu misteriju i puno veću zainteresiranost.

Zašto netko više voli vidjeti lezbijski nego gay porno film?

Žene više vole vidjeti seks između žena nego između muškaraca jer osjećaju empatiju. Kad vide jednu ženu kako se uzbuđuje, i one se uzbude. Ne zbog gledanja grudi, oblina ili fizičke privlačnosti, nego zbog toga što počinju da suosjećaju s tim zadovoljstvom i nesvjesno se zamisle u toj situaciji. Neke žene može uzbuditi i seks između dva muškarca ali studije pokazuju da seks između lezbijki privlači puno više.

Neću pitati tko više vara, ali što se događa u tijelu i u mozgu osobe koja vara i zašto netko vara? Kako možemo ljubav staviti na jednu, a seks na drugu stranu?

To je vrlo osjetljivo pitanje jer društvo traži da se ponašamo suprotno od naše prirode. Naše tijelo i mozak su dizajnirani tako da budemo nevjerni; da želimo da imamo partnera, ali opet da osjetimo seksualnu želju prema drugim osobama. Način na koji smo društveno organizirani, parovi trebaju zahtijevati monogamiju, i odanost se odobrava. Za mnoge parove to je jedna velika izdaja koja može dovesti do kraja veze. S druge strane, ima sve više parova koji žele istražiti druge modele odnosa, ostavljajući otvorenu opciju za sastanke s trećim stranama. Postoje poliamorija, ljudi koji priznaju nekoliko paralelnih veza, drugi s otvorenim vezama koje dozvoljavaju seksualna nevjerstva, drugi koji organiziraju trojke ili privatne zabave, i drugi koji zajedno posjećuju swinger klubove da bi uživali u orgijama, bez utjecaja na ljubav koja postoji među njima. Glavna karakteristika ovih ljudi je da oni vrlo dobro znaju razlikovati ljubav od seksa. Zapravo na biološkom nivou to su različite stvari s komplementarnim ulogama.

Koje pitanje Vam nitko nije postavio u vezi knjige, a imali ste veliku želju da Vas to netko pita?

Bitno pitanje koje mi nitko nije postavio i na koje ni znanost nema još odgovor je “Koje su razlike u mozgu 5 sekundi prije i 5 sekundi poslije orgazma?“. Ako razmislimo dobro, neurofiziološko stanje je suprotno. Postoji radikalna promjena između jednog i drugog stanja. Vjerujem da bi se tim istraživanjem moglo puno toga shvatiti o mozgu i ljudskom ponašanju. Naime, bio sam blizu toga da napustim znanstveno novinarstvo i da se puno vrijeme posvetim istraživanju u laboratoriji jednog sveučilišta u New Yorku.

Autorica: Maria Bolevich za lokal.hr,