Njihov core business samo je jedan dio priče i identiteta. Njihovo neumorno stvaralaštvo pod brandom Authentic & Certified by Crocon dio je tkiva ovog uspješnog poduzeća.
Na čelu je Linda Poščić Borovac s kojom imamo čast razgovarati.
Vaš je život prožet morem. Znamo da ne volite podjelu na muške i ženske poslove, ali kako se snalazite u tom muškom društvu? Kako komentirate trenutnu situaciju u brodogradnji?
Od djetinjstva mi je život nekako prožet brodovima, brodskom opremom i kompleksnim sustavima na brodu. Moj je otac preko 40 godina bio u svijetu brodova, i taj je svijet, poslovno, za mene počeo tako što je moj otac, nažalost, ubrzo otišao iz njega. On me je uveo, da se slikovito izrazim, u svijet raznih „morskih pasa, pirana, meduza, nemirnih mora,… ali i dobrih vjetrova, vrhunskih „Spužvi Bobova“, šanpjera, zubaca …“, i ostalih prvorazrednih primjeraka zbog kojih još uvijek volim biti „dio“ priče tog složenog i briljantnog „organizma“ zvanog brod čiji se vrijedni organi (poput naše opreme na brodu) moraju nepogrešivo međusobno nadopunjavati i funkcionirati za besprijekoran rad tog preciznog mehanizma.
Što se tiče Vašeg pitanja oko podjele na muško ženske poslove, ono što ja ne volim ili bolje rečeno smatram nepotrebnim je stalno i sveprisutno naglašavanje muško – ženskih uloga u poslu. Smatram da je puno važnije naglasiti kako biti i ostati posvećen poslu bez obzira na spol, rasu, boju kože, nacionalnost i slično. To je puno važnije pitanje. Ima izuzetnih žena u mojoj branši, isto tako i muškaraca koji vrhunski pristupaju poslu, a i ima i onih koji ne „razumiju“ taj pojam „vrhunski“, i među jednima i drugima. Takvi me uvijek više brinu, oni koji ne djeluju, ne misle, bježe od odgovornosti, koji nisu predani i posvećeni… Ne držim do gore navedene podjele, već do truda svakog pojedinca, to je jedino što možemo odrediti i što daje pomake.
Kaže jedna izreka „Ships don’t sink because of the water around them; ships sink because of the water that gets in them. Don’t let what’s happening around you get inside you and weigh you down.“ Jer ako se to i dogodi postoje samo dvije opcije: ona zvana „namjera“ ili ona zvana „neodgovornost“. I u jednom i u drugom slučaju košta vas ogromne vrijednosti. A, tu dolazimo do pojma, kojeg neumorno naglašavam i za koji se dnevno borim, i koji je daleko, daleko važniji i širi od pojma same „cijene, a to je upravo vrijednost! Vrijednost su ljudi, i to oni odgovorni, posvećeni, fokusirani, kvalitetni, „probuđeni“, oni kojima je stalo do dobrobiti tvrtke u svakom pogledu, do rokova, do dobre komunikacije, međusobnog poštovanja… Vrijednosti utječu na naše misli i djela, ako su u nekom pogledu poremećene, onda su nam i misli i djela „upitni“, one su način na koji se odnosimo prema poslu, ljudima, djelovanju, vrijednosti su moćne, sveprisutne, ako su iskrivljene, sve se iskrivi, pa i brod koji onda više ne plovi, nego počne tonuti. Tako u poslu, tako i u životu uopće. Integritet se jednostavno ne može glumiti. Danas svatko želi biti netko, a nitko ne želi raditi na tome.
Tko je Linda? Majka? Autorica? Predsjednica Uprave?
Uf… puno toga je u ovih desetljeća stalo „u ladicu“ mojih uloga. Ono što sam uvijek nastojala je da te uloge ne budu dosadne, već da su snažne (i duhom i karakterom), kreativne, pozitivne, predane, dosljedne, moje… U svima sam nekako bila vođena stalnom promjenom, promjenom na bolje, koja se odražavala i u radnom okruženju. Živim odgovorno, nikad ravnodušno ni samodopadno, u skladu s onim što promičem i pazim da moja djela budu u skladu s mojim riječima.
Volim šarolike dane, ljude sa strašću i razgovore koji potiču ono najbolje u meni. Supruga sam, majka, prijateljica, predsjednica uprave, autorica…KOJOJ JE STALO! Stvarna sam, dostupna, konkretna, pozitivna i iskreno zahvalna suprugu, kćerima, obitelji, prijateljima, partnerima i svim dragim ljudima koji čine i dio su vedrine mojih dana.
Za dobru formu i izgled najviše pazim što slušam i govorim, uz to i nastojim dodati dovoljno „žlica“ osmijeha na dan, popravljaju raspoloženje i izgled istog trena. I dobro znam da za iluziju lakoće ustvari treba najviše truda.
Članica ste jedne zanimljive akademije. Što je Happy Things academy?
Jedan sam od osnivača i član Udruge Happy ThinGS Academy u Rijeci. Danas, nakon četiri godine od osnutka uspješno vodimo razne programe kao što su ljetni tečaj glume, cjelogodišnja škola glume, dramska rekreacija za odrasle, filmski laboratorij za mlade. Stvaramo predstave za djecu i odrasle i još uvijek nekako razmišljamo o dodatnom programu glume za penziće.
Danas se možemo pohvaliti raznim uspješnim suradnjama kao npr. s Likovnim istraživačkim ateljeom darovitih osnovnoškolaca, Rijeka – LIADO, sa Školom za primijenjenu umjetnost, Rijeka – ŠPUR, s autoricama poput Irene Kolar Vudrag, Ane Ogrizović, studentima glume i medija u Rijeci, Udrugom za celijakiju PGŽ,…i mnogim drugima. Danas, nakon više od četiri godine kontinuiranog rada možemo biti ponosni i na naše predstave:„Mudra knjiga“ (2014.), „Momo“ (2014./2015.), „Retrica“ (2015./povnovna izvedba 2018.), „Šašavi dvor“ (2015./2016.), „Babaroge i babcirogci“ (2016.), „Glumci i šašavi čušpajz“ (2016./2017.), „Škola Žnj“, (2017.), „Lana teenagerica“ (2017.), „Mrav mravinjak“ (2018.) i sretni sa svakim iskustvom koje su pružila našim mladim glumcima i publici.
No, tu nismo stali, pomakli smo si granice i „upali u zamku“ nepokolebljive ludosti, te se odvažili snimati i kratke filmove. Uostalom, zašto ne? Naši su tinejdžeri tako htjeli. Pa, zašto ne, rekli smo mi, njihova je želja bila nekako zarazna. Uostalom istinska se radost uvijek i pojavljuje kad se odvažite prihvatiti pokoji rizik, zar ne? Tako je i bilo.
U danima snimanja (koji su trajali od jutra do mraka i to vikendima, jer drugačije se nije moglo okupiti 13 djece/glumaca i cijelu ekipu posvećenih pojedinaca koji su radili na setu) istinski smo osjećali toliko strasti i pozitivnosti, toliko plemenitosti i odgovornosti svakog pojedinca u timu da ćemo te sate i sate nepobjedive energije stvaranja pamtiti za cijeli život. Iz tragova tih iskustava iznikla su četiri kratka satirična filma (u sklopu našeg filmskog laboratorija): „Ta gadljiva jednostavnost“, „Čudesni sport“, „Pol i Tika“, „Što bismo zapravo trebali jesti i zašto?“ čija se premijera očekuje sada sredinom prosinca 2018.g.
Što joj je misija? Što su djeca naučila i što vam je cilj da nauče?
Misija je Udruge promicanje dramskog i scenskog stvaralaštva za djecu, mlade, odrasle i starije u našem gradu. Stvaranje jednog sretnog okruženja. Možda bi našu misiju mogli sažeti u izreku „Happiness is the new rich. Inner peace is the new success. Health is the new wealth. Kindness is the new cool.“
Smatrate li sebe atipičnim roditeljem i što mislite da su greške našeg obrazovnog sustava, ali i kućnog odgoja?
Morali bi najprije definirati što je tipičan roditelj da bi mogla odgovoriti na to pitanje, no recimo iskustveno da nisam u onoj većini, nazovimo ih tako, „tipičnih“ roditelja.
U ovom svijetu kaosa i prave nesigurnosti, u kojem smo preplavljeni morima izbora i plimama promjena, u kojem nas na svakom koraku ispunjavaju sumnjama, i u kojem se prerano djecu odvaja od igre (a nemojmo zaboraviti da su IGRA i mašta SNAGA mozga, onaj najviši oblik inteligencije (za koju je već davno Tesla rekao da se zbog toga nikada ne smijemo prestati igrati), upravo u toj neumoljivoj kakofoniji urbanog života gdje se vjeruje i djecu uči da je jedina motivacija za život i rad ekonomske prirode i gdje većina ljudi ima usko viđenje inteligencije shvaćajući je uglavnom u kontekstu sposobnosti učenja, djeca su zarobljena postavljanjem teško ostvarih ciljeva, „čistom logikom“, „prizemljenošću“, nametnutim ulogama, planovima/programima, postaju zbunjene „skitnice“ predozirane obrazovanjem, bez jasne slike i spontanosti života.
U našem se sustavu obrazovanja vjeruje da je dobro do neke 25. godine „ubiti“ se znanjem i hrpom nepotrebnih informacija/podataka jer će nam to osigurati učinkovito djelovanje za sljedećih 30-tak godina???! Treba nam prilagođeno i ciljano znanje, ne općenito i široko. Obrazovanje ne bi smjelo biti punjenje dječjih glava činjenicama, nego emocionalno, osobno, fokusirano, i trebalo bi biti zabavno, zanimljivo, jednostavno, predano… Tako se najbolje uči i pamti.
Djecu treba učiti vrijednostima nadmetanja, jednako kao i radosti pobjeđivanja te potrebi da poraze prihvaćaju mirno i bez gorčine. Treba ih motivirati naizmjence ih grleći i argumentirano kritizirajući, naposljetku i nadzirati ih treba kako bismo bili sigurni da idu pravim putem.
Nažalost, često se kasnije pokaže da diploma fakulteta ne jamči kvalitetu koja će se pokazati u svakodnevnom poslu. Razni dugački životopisi, diplome iz kojekakvih područja, često u poslu dokažu da donositelji istih nisu spremni i sposobni usredotočiti se na obavljanje bilo kojeg konkretnog posla, a još su pritom lišeni i strasti za istim.
Stoga djecu treba učiti da stave naglasak na izgradnju života, a ne karijere, da pronađu svoje najbolje uloge i vještine, i da budu dosljedni u onome što jesu i tko su. Jedino tako se mijenjaju pravila igre i stvaraju nove vrijednosti. Jedino tako se odbija sudjelovati u bilo kakvoj igri imitacije, kopiranja, uspoređivanja, očajavanja, odustajanja. To ja zovem strast! Bez nje ništa drugo neće biti dovoljno!
Ovim putem vas pozivan na premijeru filmova Udruge Happy ThinGS Academy 14.12.2018. od 18:00 sati u kino Sloboda Lovran, Trg slobode 11, 51415 Lovran. Što trebate ponijeti? Samo osmijeh i dobru volju. Plus 35 kuna za ulaznicu, uz koju dobivate i poklon.
