Malaga, grad u kojem sam željela živjeti

„There are special places on our planet that hold a special place in each of our hearts. They are places of power, healing and renewal. Places where body-mind connection is enhanced and that enable us to get back in touch with our deepest innermost feelings.“

Pomalo je tužno da danas mnogi smatraju da se osnovne životne potrebe, koje treba zadovoljiti dok smo mali, odnose na potrebe za hranom, vodom ili krovom nad glavom, ne razmišljajući uopće o emocionalnim potrebama, potrebom sigurnosti, viđenosti ili prisutnosti. Promjenom perspektive i radom na sebi ubrzo ćete promijeniti mišljenje.

Odrastala sam u sretnoj obitelji i naizgled mi nikad ništa nije nedostajalo. No, kao i većini danas, itekako je u mom životu nedostajala emocionalna povezanost. Nedostajala je ljubav koju nikada nisam spoznala u onom obliku u kojem se ona doista osjeća.

U Španjolskom gradu Malagi, prije 18 godina, probudila sam tu ljubav u sebi samoj, još kao klinka koja tada nije ni znala što joj se događa. Upravo tamo je započela moja emocionalna transformacija, koja me nakon toga odvela putem emocionalnog rada na sebi kasnije i tehnikama s emocionalnom komponentom čija sam idejna začetnica na našim prostorima. Nakon što sam tada napustila Malagu u suzama, jer sam se morala rastati od osobe, koja mi je pomogla da narastem, i od grada u kojem sam željela živjeti, prepustila sam se svom životnom putu, misiji koju živim s razlogom i koja je veća od mene same.

Život me zbog toga danas, doveo do svih odgovora tko sam, kako se voli kad si povezan sa sobom te kako bolje razumjeti druge.

Vratila sam se nedavno zahvaliti i toj osobi i gradu koji mi je to omogućio. Shvatila sam da voljeti nije posjedovati, koliko god to čudno zvučalo.

Moj pustolovan duh u djevojačkim danima volio je putovati i gdje god sam bila, zbog mogućnosti da se prilagodim mjestu, običajima ili ljudima, osjećala sam se kod kuće. Malaga, kojoj sam se vraćala osam godina, u mom životu ostavila je poseban i duboki trag, a moja je duša doista tamo pronašla svoj dom. Način života tamo bio je baš onakav kakav sam oduvijek željela živjeti. Začarao me poseban vibe toplih, srčanih i otvorenih ljudi koji vole ples, zabavu i koji nikako ne zaboravljaju uživati u životu. Tamo sam osjećala da sam doma.

Ipak, toliko godina kasnije moj život je ovdje u Zagrebu, koji je apsolutna suprotnost i tada golemu tugu koju sam osjećala kada sam je napuštala, promjenom perspektive pretvorila sam u osobni rast i spoznaje na kojima sam danas neopisivo zahvalna.

Iako sam godinama čeznula za povratkom, u godini svog osobnog buđenja i povratka sebi, o kojem ću više pisati u svojoj knjizi, odlučila sam se vratiti i zacijeliti ranu koja je stalno krvarila. Čini se, tek sada, nakon toliko godina, životno iskustvo odlaska iz Malage mogu prihvatiti i doista razumjeti spoznaju kada kažu da je svaki pad prilika za rast.

Shvatila sam i da te spoznaje možemo osvijestiti samo ako smo doista spremni pogledati dublje ispod površine.

Kao što sam rekla na početku, svatko od nas na ovome svijetu ima neko posebno mjesto s kojim osjeća posebnu povezanog i koje zaslužuje posebno mjesto u njegovom srcu. To mjesto nam omogućuje da budemo u kontaktu s našim najdubljim unutarnjim osjećajima. Meni je to Malaga i iako se možda više nikad neću vratiti ili živjeti na mjestu gdje se uistinu osjećam kao kod kuće, iz tog divnog i dubokog iskustva crpit ću snagu za sve uzbudljive i inspirativne trenutke osobnog razvoja koji me čekaju na daljnjem putu. Čini se da sam time zatvorila jedno poglavlje života u kojem sam danas zbog toga zrelija i budnija osoba.