Zašto nas drugi povrjeđuju?

U današnje vrijeme sve je više onih što prigovaraju na način života kakav se živi. Ljudski aspekt je u deficitu.

Jeste li se ikad zapitali zašto su ljudi sve manje spremni pomoći jedni drugima, zašto nam se događa da nas izdaju oni u koje smo vjerovali, zašto ljudi odustaju onda kad su vam najpotrebniji, zašto vas napuštaju bez i jedne riječi, zašto se dobro lošim vraća.

Iako psiholozi kažu da sve je to ljudski, ipak postoji granica ljudskosti u ponašanju koju ne bi smjeli prijeći. Naime, svaki čovjek ima dušu i um.

Drugim riječima ego, on je tvorevina uma. Imati ego znači biti uvjeren u neke stvari koje su utemeljene na strahu. Iz uvjerenja koja su utemeljena na strahu i vlastitom lošem mišljenju o sebi proizilaze sva loša ljudska ponašanja koja su sklona povrijediti drugog čovjeka.

Onda kada čovjek u svojoj realnosti primijeti da bi neka situacija mogla ugroziti njega i najčešće obznaniti njegove strahove s kojima se ne zna nositi, tada podiže obranu i ponaša se neljudski gledajući tada samo na sebe i odabirući ono što je njemu važno i kako će njemu biti dobro ne misleći na svoju odgovornost za druge ljude, čije živote dotiče.

Um konstruira različite misli i zaključke o mogućem ishodu koje ga ugrožavaju a povijest tih misli uvijek su neka iskustva  i uvjerenja na osnovi kojih on o sebi misli loše, on o sebi ima lošu predodžbu koju naravno želi prikriti.

To je najčešće automatska reakcija uma.

Vjerujem da se velikoj većini ljudi ta automatska reakcija dogodila i da se svatko s njom nosi kako najbolje zna. Važno je i da branimo svoje strahove i svoju predodžbu o sebi, onda kada ne znamo bolje, i sigurno je da su svi nekad u životu pogriješili.

Međutim, budući da smo kontinuirano povezani s drugim ljudima i s tom povezanošću osim na svoj život, svojim postupcima djelujemo i na ljude oko nas i njihove živote, onda moramo postaviti sebi jednu zdravu granicu u ponašanju, bez obzira na to koliko nas unutarnja stanja motiviraju da zaštitimo sebe, odgovorni smo razmisliti i zaštiti živote ljudi oko nas, one na koje djelujemo.

To ćemo napraviti tako da prije svake odluke koju donosimo a tiče se i drugih ljudi, zapitamo se što će se dogoditi „ekološki“ ako donesemo određenu odluku. Ili drugim riječima rečeno, kako će ta moja odluka utjecati na te ljude i još bolje što sve trebam napraviti pa da se i druga osoba uskladi s mojom odlukom.

Drugi aspekt koji će pomoći da tako razmišljate jeste činjenica da svaki čovjek u svom postojanju ima i dušu. Obično kad um konstruira radikalna rješenja koja ugrožavaju druge, nema pojam o duši i njenim potrebama.

Duša je naime, tvorevina koja radi na ljubav i ona neke odluke uma ne može jednostavno prihvatiti jer one često nisu utemeljene na ljubavi, već upravo suprotno na strahu, mržnji ili bijesu.

Onda kada se spremate napraviti nešto što je um konstruirao, zapitajte se, što bi rekla moja duša sada? Kako bi ona reagirala da joj se dozvoli.

Svako djelovanje duše je utemeljeno na principu ljubavi i sve što bi ona u svakom trenutku života odabrala bilo bi utemeljeno na bezuvjetnoj ljubavi, ljudskosti, čovječnosti, bratstvu i zajedništvu.

S takvim reakcijama, čovjek bi bio čovjek a svaki problem brzo rješiv na ljudski način.

Zato prije nego odlučite, napraviti bilo što, zapitajte se: što bi sada rekla moja duša, ali i drugim ljudima postavite isto to pitanje onda kada vas povrijede, kada učine nešto loše, kada vas odbace ili ne žele pomoći. Upitajte ih, što bi rekla vaša duša sada? Kako bi se ona ponašala?

Edukacija NLP practitioner nas oslobađa ljudske interpretacije te uloga koje glumimo u životu da bi stvorili neku predodžbu o sebi za koju nemamo realnih dokaza. NLP uči kako napraviti zdrave rezultate radom na sebi.

Ako još niste upoznati s pojmom NLP-a i mogućnostima koje pruža ovaj psihološko-komunikacijski model, dođite na neku od edukacija.

Autorica Melita Manojlović