Roditeljima, a osobito mamama teško pada trenutak kada se po prvi put moraju odvojiti od svog djeteta. To je najčešće onaj u kojem ga ostavljaju u jaslicama, na čuvanje odgojiteljicama koje možda ni ne poznaju.
Dati to maleno biće koje ste pod srcem nosile devet mjeseci u tuđe ruke, ostaviti ga među svom onom drugom djecom, izgleda zastrašujuće. I prirodno je da se tako osjećate.
Kako bismo vam olakšale ovaj korak, razgovarale smo s odgajateljicom koja ima veliko iskustvo u čuvanju jasličke djece, a i sama je mama. Ona je Marina Jurić i već 17 godina radi kao odgajateljica Dječjem vrtiću „Katarina Frankopan“ u Krku, od čega posljednjih pet godina u jaslicama.
Slaže se da je adaptacija na jaslice izazovna, no uz suradnju roditelja i odgajatelja, da se bezbolno kroz nju proći.
„Posebni su to dani za roditelje koji prvi put moraju ostaviti svoje dijete, pogotovo za roditelje jasličke djece. Posebni su to dani i za odgojitelje koji dobivaju novu djecu i počinje prilagodba za sve. Puno je tu stresa i suza i ponekad roditeljima teže ‘padne’ adaptacija nego djeci“, kaže nam Marina.
Koliko djetetu treba da se prilagodi na jaslice?
Načini na koji će dijete reagirati na nepoznati prostor i odgajatelja ovise o djetetovoj dobi, temperamentu i o svakom djetetu pojedinačno, ali ono što najčešće možemo očekivati je plač, odbijanje kontakta s odgajateljem, ljutnja, udaranje, odbijanje jela i slično.
Brzina prilagodbe kod svakoga je djeteta drugačija, ali većina djece se nakon dva tjedna do mjesec dana potpuno prilagodi novoj sredini i odgajateljima.
Što biste savjetovali roditeljima?
Ono što je jako bitno i što uvijek naglašavam roditeljima je da se oni sami moraju pomiriti s odlukom da će njihovo dijete krenuti u jaslice. Jer mala djeca su jako intuitivna i povezana s roditeljima te će odmah osjetiti vašu nesigurnost i to će ih dodatno uznemiriti.
Isto tako, treba se pripremiti na suze, plač i burne reakcije djeteta, koje su normalne, ali što je roditelj staloženiji i odlučniji, to će adaptacija proći brže i lakše.
Kad – tad će zaplakati
S druge strane, ako dijete ne plače za vrijeme adaptacije i ne pokazuje znakove uznemirenosti, budite sigurni da će ih u nekom kasnijem periodu pokazati i da će mu biti puno teže. Zato uvijek kažem roditeljima da je bolje da dijete plače na početku.
Imajte povjerenja u nas odgojitelje, imamo i obrazovanje i iskustvo, i zajednički cilj kao i vi – sretno i zadovoljno dijete. Zato kad vam odgojitelj kaže plan adaptacije, pridržavajte ga se. Prvih dana ćete boraviti s djetetom u sobi, ali već nakon drugog ili trećeg dana preporuka je da ostavite dijete samo, barem kraće vrijeme.
Pamtite li neku posebnu situaciju iz jaslica?
Ovdje moram spomenuti jednu anegdotu. Prilikom jedne adaptacije, djevojčica se iznenađujuće brzo opustila i mama to nije očekivala te me suznih očiju upitala: „A što da ja sad radim bez nje?“. I to je nešto na što morate misliti kao roditelj – na sebe.
Ponekad roditelji drugačije dožive određene situacije od nas odgajatelja, i to je normalno, ali da bi se izbjegli nesporazumi pitajte nas sve što vas zanima.
Kad nam ostavite uplakano dijete, ako se ono ne umiri mi ćemo vas pozvati, ali u suprotnom možete biti sigurni da se ono zaigralo nekom novom igračkom, zvučnom loptom, plastelinom ili je odgojiteljica zapjevala i zaplesala i ono se razveselilo.
Mame, prepustite to tatama
Ako vas odgajatelj zamoli da se neprimjetno iskradete iz sobe kada se dijete zaigra s nečim, učinite to. Djetetu jasličke dobi preteško se oprostiti od roditelja, a ako se upravo zaigralo s nečim to će ga omesti u daljnjem istraživanju.
Praksa je također pokazala da se djeca lakše odvajaju od tata pa ako imate tu opciju da tata ‘odradi’ adaptaciju, postoji velika mogućnost da će sve proći brže i bezbolnije, objašnjava teta Marina te svim mama, tatama i njihovim najmlađima poručuje – sretno svima i samo hrabro!
