Dijeta by Marina Bolanča: Igre gladi

Svaka ozbiljnija edukacija iz odnosa s javnošću ili iz komunikacije naučit će vas da je zlatno pravilo u komunikaciji FTF ili first thing first! Tako da s ponosom pri punoj svijesti i pameti (ok, to je za diskusiju) izjavljujem da smo se riješili 3 kg (slovima tri kilograma)!!!! Zašto govorim u množini? Oooo za to ima više razloga, osim Branimira i Fadile koji su i kreatori ovog mog programa stvaranja novog mind seta kada je prehrana u pitanju, tu je ‘nas’ još nekoliko… Njihov špijun u mojim redovima tj. brojač koraka, ali i trener koji zapravo nikad ne spava i ne posustaje zvati na pokret, na hodanje, zatim ona vječno gladna Marina, ona Marina koja se štreberski drži svih uputa i ja koja pokušavam umiriti sve tri …

Stoga stvarno bravo mi!

Sad kada imate big info možemo dalje u revijalnom tonu. Puno mi je pitanja postavljeno o tome koja je to dijeta na kojoj sam? UN, medicinska, havajska, Dukan ili koja točno. U tome i je stvar. Ovo je moja dijeta, moj program inegracije. Ovo je moj novi način promišljanja o hrani, o sebi, ovo je samo moje, krojeno i šivano samo za mene i prema meni, bez šprance i šablone precrtane s nekog drugog modela. Jer poanta je upravo u individualnosti. Moja zelena lista namirnica, a to su one koje su dozvoljene u neograničenim količinama ne sadrži one namirnice koje nema šanse da pojedem tipa svježe paprike. Moji su jelovnici prilagođeni mom dnevnom ritmu i mojim potrebama za energijom.

No, ovo moje, moja nije nikakvo svojatanje, ovo je način života, tj. uključivanja prehrane u život kakvim ga već ovako i onako živite. Jer jasno je da su prehrana, osjećaji, način života i satnica posla i odmora koju živite su povezani. Prehrana treba biti tako prilagođena načinu života i tako raspoređena kroz dan da ne stvara opterećenje, glad ili točnije napadaje gladi.

Treba eliminirati mogućnost gladi koja može dovesti do gubitka kontrole koji obično nastupa u tim hipoglikemijskim trenucima ili kako bi se to kolokvijalno reklo, mala snaga, pao mi je šećer sindrom, pa onda samooo daj, trpaj što ima. U takvim trenucima definitvno ne kontroliramo ono što radimo i zapravo gubimo šansu birati čime ćemo zatomiti tu glad. Stoga je jedno od pravila zdrave, u mom slučaju privremeno i s ciljem kalorijski reducirane prehrane upravo u obroku svaka tri budna sata. Nema ustajanja po noći i pražnjenja hladnjaka.

Redukcija kalorija u kombinaciji s kontrolom količine obroka podrazumjeva da manje obroke jedemo češće i da neke namirnice izbacimo, ali i da nam kalorijski unos hrane tj. energije bude manji od potrošnje. Zvuči beskrajno jednostavno, ali vjerujte mi nije nimalo. Naime, praveći se da ponešto znam o prehrani, hranila sam se kako sam mislila da je dobro, reducirajući određene namirnice, najvećim dijelom ugljikohidrate i vjerovala sam da sam na pravom putu.

O tome u kojoj sam zabludi osvijestio me je Branimir već na samom početku. Nakon analize mojih obroka zaključio je da je kalorijski unos ispod onoga što bih trebala uzimati. Pa na koju foru onda ne mršavim? Bilo je moje sasvim logično pitanje. E, pa ne mršaviš jer su ti obroci sasvim krivo raspoređeni, imaš prevelike pauze i tvoj večernji obrok je krivi, tj. imaš krivu strukturu dnevnog unosa zbog tvog večernjeg obroka. S takvim obrokom ti svom organizmu daješ posla, pa tako on skladišti nepotrebne kalorije cijelu noć, a kako ono po dok spava zapravo troši malo, a ne puno kalorija tako se i tvoje tijelo iz dana u dan povećava umjesto smanjuje.

‘Kaj to fakat?’, pitala sam u čudu.
‘Fakat.’, potvrdio mi je Branimir.

I tako se u mom ritmu života najednom umjesto dva max tri obroka, našlo njih čak 5! Doslovno svaka tri sata nešto jedem. Ok, ne baš ‘nešto’ da se krivo ne shvatimo, nego da pojednostavnim ajde da prođemo skupa jedan jelovnik… Ovako to ide…

Dan započinjem oko 6:30 i prvo popijem sok od jednog svježe iscijeđenog limuna s jednom žlicom soka od javora (to mi nitko nije trebao savjetovati, to mi jednsotavno paše). Ako nemam limuna, pojedem naranču ili mandarinu. Za to vrijeme već je gotov zeleni čaj koji ću zasladiti s malo meda. Ne znam da li ste čuli za Bixies? Kada sam prvi put proglasila skorašnju, činilo se neizbježnu kapitulaciju pred slatkim, Branimir ih je izvukao kao asa iz rukava. Tako nekako i je… Ove pločice od punog pšeničnog zrna odlične su iz nekoliko razloga:

• Zasitne su
• Odlične su i u slanim i u slatkim kombinacijama
• Spas su za gladuše željne ugljikohidrata

Pa tako neko jutro udružim Bixies s pekmezom i bademima, drugo jutro ga zamotam u list pureće šunke, a treće ga jutro razmrvim sa skutom…

Ma nije prošlo ni tri sata, već pada neka voćkica. Tu je izbor prepušten meni i dam si slobodu onoliku koliko mi dopušta trenutni sadržaj mog hladnjaka.

Ručak je sidro, nešto kao ruža vjetrova, centralni obrok u mom aktivnom danu. Sada mi treba i proteina i energije i vlakana, povrća… svega mi treba.

Nekakvo pravilo za ručak kaže: na prazni tanjur prvo stavi do polovice uzmi povrća, (a da pri tom ne mislimo na krumpir, posebno ne onaj hrskavi, pečeni, prženi) u neograničenim količinama, mesa po mogućnost ne pretjerano masnog, veličina polovice dlana i žlica dvije ugljikohidrata. Nije nemoguće. Ponekad ponesem od doma, ponekad to pronađem i u nekom restoranu ili kantini ili jednostavno u dućanu.

Nakon toga slijedi negdje oko 16 – 17 sati jedna salata koja povrća onog kojeg zateknem kući, može imati malo skute ili svježeg sira ili mesa, badema i žlica maslinovog ili lanenog ulja. To mi je mljac…
I onda još na kraju oko 7 večera koja ima kao osnovu proteine, a dodatke sa zelene liste dodajem koliko me volja. Oni su i tako no limit.

I tako dan po dan, odoše njih 3 kile… sretno im bilo i ne vratile se više.
O tome kako se dogovoriti sa samim sobom oko prehrane i oko hodanja, pišem idući tjedan.
A sada idem propisno proslaviti ove -3! Propisno, a alkohol je strogo zabranjen! Ma ima načina, kako bi rekla Fadila neprehrambena nagrada je čudo.

U potrazi za izgubljenim ‘čudom’ šaljem vam pusu i čekam vas u srijedu…