Sve frendice bruje o “Dnevniku gradske cure” i savjetu – glumite da ste nemoćne. Ja pokušala. Trepćem okicama. Ne mogu otvoriti svoju teglu krastavaca. Joj, i vrata je teško gurnuti i još svašta nešto. I ne ide mi. Nisam ni mislila da ću uspjeti. Nemoguće. Toliko trošenja energije da se prikažeš nečime što nisi. Plus, zavezati jezik i biti sva medena!? Cijena “prava sitnica“, dobila sam tikove!
No, da se ja vratim u pravi smjer i da piskaranje ima nekakva smisla – doista postoje žene kojima to ide. Ona je divna, za nju “dečki“ i “stričeki“ uvijek kažu kako je “draga“. Pridjev koji meni ni tata nikad nije izgovorio, jer jesam sve osim “drage“ curice. Ona i u tridesetima sjedi, baca pogled na pod, vrti prstom pramen kose. Nevjerojatno, ali dok sjedimo s nekim od “frajerčina“ na kavi, ručku, večeri, u stanju je toliko treptati da na tren pomislim kako imam posla s idiotkinjom. U stanju ga je gledati kao malo božanstvo i diviti se svakoj izgovorenoj riječi kao da se radi o “Gospodinu koji je konačno izvukao Hrvatsku iz krize“. A da ne kažem kako mi se zna dogoditi da me u svojim nevinim, dječjim packicama, zna oprati biranim riječima.
Ne pitajte…
Nikad nisam znala spajati ljude. Ono, čemu biti kriv za nečiji “promašaj“? Znam kako to s njom ide i koliko su svi krasni onih 5 minuta dok je u centru pažnje. Naravno, nakon par dana, kada se Gospodin ne javi, krene monolog. Monodrama. Ne postoji izraz “monotragedija“, ali tako nekako.
Ali, znam da sam blesava i da me nekad njene gluposti zabave, a ostatak našeg malog svijeta ne zna zašto se još družim s njom. Za njih je ona totalni promašaj.
Nakon dugo vremena nađem se s kolegom iz bivše firme i eto, slobodan je, povedem i nju. Ne znam zašto, ne pitajte. Pomislila sam kako bi se mogli nekako normalno družiti. Pa znamo se godinama, on i ja. A ona, neka se malo makne iz svoga kruga “svi su idioti“. Dok se trudim ubaciti je u razgovor, misleći da je jadna zablokirala u još jednoj od zabluda kako joj se “frajerčina“ sviđa, pecnu me izjavom, dok ga gleda ispod trepavica: “Znaš, Drama Queen je uvijek tako bučna. Ja nisam. Mi smo ti tako suprotne.“ I onda opet, trep, trep, trep. Poput pljuske. Dječje nevino. Vrteći pramen kose. Naravno, ja sam uvijek ona grozna, direktna i agresivna…
You must be logged in to post a comment Login