Pitam se gdje i kako slobodne žene ili muškarci srednjih godina mogu ili upoznaju potencijalne partnere za vezu, brak? Znam da u našim životima nema pravila te je svakom od nas ucrtan vlastiti životni put u svim segmentima pa tako i put pronalaženja partnera.
Netko se upozna na izletu, netko na planinarenju, drugi pak sasvim slučajno u trgovačkom centru ili slično. Jedino je pravilo da pravila nema! Sve opcije su otvorene. Nudi nam se velika i šarena lepeza načina upoznavanja partnera.
„Vrtuljak ljubavi“
Ekipa srednjih godina vjerojatno se sjeća davnog i već zaboravljenog tjednika “Arena” u kojoj je bila cijela strana oglasa gdje je netko tražio nekog. Cijela strana usamljenih i nesretnih duša u pokušajima spajanja. Nikad to neću zaboraviti, ali baš nikad. Onomad se napisao oglas u kojem nešto okvirno, ali bitno napišeš o sebi, napišeš što tražiš i kakvu osobu želiš upoznati i na kraju bi se napisala šifra na koju bi se zainteresirani javljali.
Tada, pisalo se rukom ili eventualno na pisaćem stroju. Pisalo se o sebi, svojim interesima. Kupila bi se kuverta, stavilo pismo unutra, zalijepila marka, bacilo u sandučić i napeto bi se čekao odgovor, koji bi nekad doša,o a nekad i ne.
Hoćeš – nećeš u cijeli taj proces morao si uložiti trud, vrijeme, nije bilo samo da se riješim. Stvarno je trebalo uložiti vrijeme jer napisanim pismo šalješ prvu sliku o sebi, a bitno je ostaviti što bolji dojam.
Danas su nekad davnu i dobru staru papirnatu “Arenu” zamijenile aplikacije za upoznavanje.
Aplikacije za upoznavanje!?
Hm, što reći o njima? Ma, što uopće misliti o njima?
Koliko sam upućena, iskustva su zaista različita, od sretnih i ispunjenih veza, velikih ljubavi do usputnih i neobaveznih seks relacija, bez puno pitanja i ikakvih obaveza, do beskonačno puno suptilnih laži, manipulacija i lažnog predstavljanja sebe kako bi došli do konačnog nam cilja.
Iz vlastite radoznalosti nekoliko puta sam se i sama pridružila na aplikaciju za upoznavanje i to je jedino za što mogu odgovorno tvrditi da više nikad neću učiniti. To nije moj svijet, tako ne živim, ne rezoniram s njima ni djelićem sebe. Malo je reći da sam bila razočarana.
Često su aplikacije mjesto na kojem sam shvatila da je današnje vrijeme kao i nekolicina ljudi – vrlo izopačena. Također sam shvatila da su aplikacije često mjesto gdje uglavnom nema kulture, nema bontona, ali ima laži na izvoz, finih i perfidnih.
Mjesto, gdje ako u hipu ne dobiješ ono što želiš od suprotne strane, možeš samo nestati, bez riječi, bez pozdrava, bez ikakvog objašnjenja i ideš dalje do sljedeće osobe – dovoljan je samo klik.
Apsurd!
Kao da živiš u nekom paralelnom svemiru gdje je jedini red taj da reda ustvari nema i gdje svatko radi upravo što i kako hoće bez imalo obzira i poštovanja prema onom iza drugog ekrana. Nije bitno što je nepoznat.
Dakako, ima iskrenih ljudi, koji su tamo jer pod blještavim svjetlima užurbanog i divljeg života iskreno žele upoznati neku srodnu dušu i aplikacije su im moguće jedini način, iako mislim da je tamo takvih malo.
I to malo iskrenih i stvarnih proguta masa lažnih i neiskrenih.
I na kraju više nikom ništa ne vjeruješ, ni kada ti kaže: „Dobar dan!“
Strašno čega sam se sve naslušala i nagledala putem aplikacija za upoznavanje. Malo je reći da sam ostajala bez teksta s mnogo upitnika iznad glave.
Istodobno, vrlo dobro svjesna da je sve to preslika današnjeg društva i vremena u kojem živimo, možda samo na mrvicu jednoj većoj potenciji od realnog života, jer ipak iza ekrana možeš biti upravo sve i svašta, to je mjesto gdje i mali miš postane ogroman strašni lav….
