Melamin je opasna tvar koja se ne smije dodavati u hranu, jer izaziva stvaranje netopivih kristala u bubrezima. Rastući krisali oštećuju bubrege do te mjere da prestaje njihov rad. Razlog dodavnja melamina u hranu je namjerno krivotvorenje bjelančevina hrane spojem koji analitički daje privid kako je sastav hrane bogat bjelančevinama.
– Iako predstavlja potencijalni rizik, potrošačima u Hrvatskoj ne prijeti izravna opasnost od melamina, sintetskog kemijskog spoja koji se koristi u različitim industrijama plastičnih masa i premaza, tvarima za čišćenje i za proizvodnju pesticida .Prema najnovijim istraživanjima, puno je opasniji glicidamid koji nastaje prirodnim putem iz akrilamida, prženjem i pečenjem krumpira i proizvoda, ali i druge hrane koja je bogata asparaginskom kiselinom i ugljikohidratima, rekao je za She.hr mr. sc. Marijan Katalenić, voditelj odjela za zdravstvenu ispravnost hrane Službe za zdravstvenu ekologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Dodaje da je akrilamid nađen u hrani tijekom ispitivanja radnog okoliša jedne institucije koja se bavi proizvodnjom plastičnih masa na osnovi akrilamida u Švedskoj, 2002. godine. Iznenađenje je u tome što je akrilamid nastao pri pripremi hrane. Asparaginska kiselina i ugljikohirati iz hrane na temeperaturi višoj od 120 stupnjeva Celzijevih, stvaraju akrilamid.
Glicidamid, pak, nastaje iz stvorenog akrilamida pod određenim uvjetima pripreme hrane, a izaziva mutagene promjene na stanicama sisavaca. Promjene se razlikuju od vrste do vrste pa se ne može danas sa sigurnošću procjeniti rizik po čovjeka. Mutagene promjene na nivou stanica sisavaca mogu dovesti i do karcinoma.
Glicidamid nastaje prirodnim putem
Primjerice, krumpiri prženi u suncokretovu ulju sadrže od 300 do 600 mikrograma akrilamida, odnosno 0,3 do 1,5 mikrograma glicidamida. Dakle, kako ističe Katalenić, za razliku od melamina koji je namjerno dodavan u hranu, glicidamid je tvar koja nastaje prirodnim putem i njeno otkriće stvara nelagodu, jer su ljudi stoljećima pripremali određenu hranu na način koji je vodio do stvaranja kancerogenog glicidamida.
Hrana bogata asparaginskom kiselinom i ugljikohidratima pripada u bazu piramide pravilne prehrane i vjekovima je bila osnovno jelo na jelovniku. Danas su posebno preporučene integralne žitarice i njihove klice kao osnova zdrave prehrane, mada one najviše sadrže asparaginsku kiselinu .
Inače, kriza s melaminom datira iz sredine 2007. godine i bila je vezana za životinje. U određenu hranu za pse i mačke dodavalo se mlijeko koje je bilo razrijeđeno, a proteinska komponenta nadomještena je s melaminom.
Vijest o pojavi namjerno dodanog melamina u mlijeko u prahu za dojenčad u Kini sredinom rujna 2008. godine uzburkala je duhove, četvero djece je umrlo, a više od 10000 oboljelo.
Smanjenje toksičnosti ili zabrana?
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) smatra kako unošenje malih količina kratkoročno ne predstavlja rizik, ali vrijeme kroz koje su se te male količine unosile predstavlja opasnost.
– Na temelju poznatih podataka smatra se da količina od 0,35 do 0, 5 mikrograma/kilogramu tjelesne težine dnevno unesena kroz cijeli život neće uzrokovati posljedice po zdravlje. Uzme li se u obzir da je najveća količina nađena u mlijeku iznosila 2,5 grama /kilogramu mlijeka, tada bi bio unos između 100 mg – 67 mg kontaminiranog mlijeka bio dovoljan da se unese dnevna količina koja neće ostaviti posljedice na zdravlje. Dakako, ta količina unosa za djecu koja se hrane mlijekom desetak je puta manja, objasnio je Katalenić.
Ipak, melamin i akrilamid odnosno glicidamid ne smijemo miješati, jer je rizik i opasnost za melamin poznata, ocijenjena i u fazi uklanjanja, dok se za glicidamid tek čeka procjena rizika za ljude, opasnost koja prijeti i mogućnost izbjegavanja.
Izvjesno je da određene vrste tradicionalne hrane na osnovi žitarica i krumpira moraju doživjeti promjene u pripremi na način da se količina glicidamida smanji ispod toksične doze ili će takvi proizvodi biti zabranjeni kao potencijalni rizik za zdravlje.
– Iako predstavlja potencijalni rizik, potrošačima u Hrvatskoj ne prijeti izravna opasnost od melamina, sintetskog kemijskog spoja koji se koristi u različitim industrijama plastičnih masa i premaza, tvarima za čišćenje i za proizvodnju pesticida .Prema najnovijim istraživanjima, puno je opasniji glicidamid koji nastaje prirodnim putem iz akrilamida, prženjem i pečenjem krumpira i proizvoda, ali i druge hrane koja je bogata asparaginskom kiselinom i ugljikohidratima, rekao je za She.hr mr. sc. Marijan Katalenić, voditelj odjela za zdravstvenu ispravnost hrane Službe za zdravstvenu ekologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Dodaje da je akrilamid nađen u hrani tijekom ispitivanja radnog okoliša jedne institucije koja se bavi proizvodnjom plastičnih masa na osnovi akrilamida u Švedskoj, 2002. godine. Iznenađenje je u tome što je akrilamid nastao pri pripremi hrane. Asparaginska kiselina i ugljikohirati iz hrane na temeperaturi višoj od 120 stupnjeva Celzijevih, stvaraju akrilamid.
Glicidamid, pak, nastaje iz stvorenog akrilamida pod određenim uvjetima pripreme hrane, a izaziva mutagene promjene na stanicama sisavaca. Promjene se razlikuju od vrste do vrste pa se ne može danas sa sigurnošću procjeniti rizik po čovjeka. Mutagene promjene na nivou stanica sisavaca mogu dovesti i do karcinoma.
Glicidamid nastaje prirodnim putem
Primjerice, krumpiri prženi u suncokretovu ulju sadrže od 300 do 600 mikrograma akrilamida, odnosno 0,3 do 1,5 mikrograma glicidamida. Dakle, kako ističe Katalenić, za razliku od melamina koji je namjerno dodavan u hranu, glicidamid je tvar koja nastaje prirodnim putem i njeno otkriće stvara nelagodu, jer su ljudi stoljećima pripremali određenu hranu na način koji je vodio do stvaranja kancerogenog glicidamida.
Hrana bogata asparaginskom kiselinom i ugljikohidratima pripada u bazu piramide pravilne prehrane i vjekovima je bila osnovno jelo na jelovniku. Danas su posebno preporučene integralne žitarice i njihove klice kao osnova zdrave prehrane, mada one najviše sadrže asparaginsku kiselinu .
Inače, kriza s melaminom datira iz sredine 2007. godine i bila je vezana za životinje. U određenu hranu za pse i mačke dodavalo se mlijeko koje je bilo razrijeđeno, a proteinska komponenta nadomještena je s melaminom.
Vijest o pojavi namjerno dodanog melamina u mlijeko u prahu za dojenčad u Kini sredinom rujna 2008. godine uzburkala je duhove, četvero djece je umrlo, a više od 10000 oboljelo.
Smanjenje toksičnosti ili zabrana?
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) smatra kako unošenje malih količina kratkoročno ne predstavlja rizik, ali vrijeme kroz koje su se te male količine unosile predstavlja opasnost.
– Na temelju poznatih podataka smatra se da količina od 0,35 do 0, 5 mikrograma/kilogramu tjelesne težine dnevno unesena kroz cijeli život neće uzrokovati posljedice po zdravlje. Uzme li se u obzir da je najveća količina nađena u mlijeku iznosila 2,5 grama /kilogramu mlijeka, tada bi bio unos između 100 mg – 67 mg kontaminiranog mlijeka bio dovoljan da se unese dnevna količina koja neće ostaviti posljedice na zdravlje. Dakako, ta količina unosa za djecu koja se hrane mlijekom desetak je puta manja, objasnio je Katalenić.
Ipak, melamin i akrilamid odnosno glicidamid ne smijemo miješati, jer je rizik i opasnost za melamin poznata, ocijenjena i u fazi uklanjanja, dok se za glicidamid tek čeka procjena rizika za ljude, opasnost koja prijeti i mogućnost izbjegavanja.
Izvjesno je da određene vrste tradicionalne hrane na osnovi žitarica i krumpira moraju doživjeti promjene u pripremi na način da se količina glicidamida smanji ispod toksične doze ili će takvi proizvodi biti zabranjeni kao potencijalni rizik za zdravlje.
You must be logged in to post a comment Login