Da li i kada djetetu dati pristup Internetu, kompjutor u sobi? Kako kontrolirati mailove, blogove, chatove? Dozvoliti mu da otvori stranicu na Facebooku?
U istraživanju koje su proveli Hrabri telefon i Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, na uzorku od 2700 djece osnovnih i srednjih škola iz većih gradova Hrvatske, njih 91 posto izjasnilo se kao korisnici Interneta. Njih 49 posto koristi Internet svaki dan, a najčešće koriste za komunikaciju s odabranim prijateljima (63 posto), za skidanje različitog sadržaja (61 posto), traženje sadržaja za školu i učenje (47 posto).
Umjesto zabrane, nadzor roditelja
– Bez obzira na roditeljske preferencije, djeca dolaze u susret s računalnom i komunikacijskom tehnologijom. Moguće je da danas djeca o modernoj tehnologiji znaju više od svojih roditelja, međutim roditelji sigurno znaju više o životu i odgovorni su za odgoj djece,– pojašnjava psihologinja Martina Mladić iz Hrabrog telefona.
Prema podacima iz istraživanja, 40 posto djece navodi da razgovara s roditeljima o aktivnostima na Internetu, a njih 60 posto da ih roditelji poučavaju o opasnostima vezanim uz Internet i načine zaštite, međutim, trećina djece (36 posto) smatra da njihove roditelje ne zanima što oni rade na Internetu. Roditeljima se savjetuje da djeci najprije predoče pozitivne strane Interneta i kako ga sigurno koristiti, a potom i na što trebaju obratiti pozornost, koje su moguće opasnosti.
Djecu treba educirati kako koristiti Internet na za njih siguran način, podučiti ih načinima samozaštite te osigurati nadzor roditelja u trenucima kada se koriste Internetom, preporuka je psihologa.
Kompjutor u dnevnoj sobi
Primjerice, kompjutor s pristupom Internetu treba biti u dnevnoj sobi ili blagovaonici, kako bi roditelji mogli zajedno sudjelovati u djetetovim on-line aktinostima, biti upućeni na koje stranice dijete odlazi. Roditelji trebaju razgovarati sa svojom djecom o kompjutorskoj etici, dogovoriti pravila ponašanja na internetu i, kao najvažnije, definirati posljedice kršenja tih pravila. Trebaju poučiti djecu da se ne svađaju i ne ponašaju nasilno na internetu. Važno je upozoriti dijete da nikad ne pokazuju svoje lozinke, ne daju osobne podatke, ni fotografije na internetu te da ne dogovaraju susrete s nepoznatim ljudima. Ako se dijete ipak želi susresti s osobom koju je upoznalo preko interneta, onda to mora biti na javnom mjestu i u prisutnosti roditelja ili druge odrasle osobe u koju dijete ima povjerenja.
Prema podacima iz istraživanja Hrabrog telefona, 14 posto djece koja redovito komuniciraju s drugima putem Interneta navode da su otišli na sastanak i upoznavanje s on-line prijateljem kojeg do tada nisu poznavali uživo. Njih 37 posto izjasnilo se da su na sastanak išli sami, a 49 posto djece učili su to u društvu prijatelja.
Zamjena stvarnog života virtualnim
Za komunikaciju s drugima 81 posto ispitane djece i mladih navodi da koriste Internet. Najveći broj komunicira putem msn-a, icq-a ili skyp-a (82 posto), a 27 posto njih piše vlastiti blog ili komentira tuđe. Profil na nekoj od stranica specijaliziranih za druženje (npr. Facebook) ima 20 posto ispitanih, 41posto djece u internetskoj komunikaciji sudjeluje svaki dan, a kao najčešće teme razgovora putem interneta djeca navode zezanje (65 posto), prijateljstvo i ljubav (64 posto), razgovor o hobijima i specifičnim interesima (44 posto), o školi i zadaći (28 posto).
– Ovakav način komunikacije olakšava druženje s vršnjacima i ljudima u različitim dijelovima svijeta. Puno je lakše pričati nekome o svojim osjećajima kad si „nevidljiv“, kroz chat, forum ili pisati svoj blog na Internetu. Primjerice, mnogo je tema za tinejdžere gdje oni, „zaštićeni anonimnošću„ otvoreno pišu o svojim problemima. Neka su djeca otvorila svoj weblog, internetski dnevnik, kakav su ljudi nekoć vodili držeći ga pod ključićem ispod jastuka. Kako pisana riječ ima veću snagu od usmene, tako su ti komentari puno razornije snage nego uživo – kazuje prof. Mladić.
Na pitanje o tome koliko vremena treba djetetu dopustiti da bude na internetu, nema jednoznačnog odgovora – onoliko koliko to ne ometa druge djetetove obaveze i aktivnosti i toliko da mu virtualno druženje ne zamijeni komunikaciju uživo. Dobro je uvesti jasna pravila, primjerice nema računala prije škole, prije spavanja, za vrijeme obroka ili prije nego što je napravljena zadaća… I ne odustati od tih pravila.
U istraživanju koje su proveli Hrabri telefon i Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, na uzorku od 2700 djece osnovnih i srednjih škola iz većih gradova Hrvatske, njih 91 posto izjasnilo se kao korisnici Interneta. Njih 49 posto koristi Internet svaki dan, a najčešće koriste za komunikaciju s odabranim prijateljima (63 posto), za skidanje različitog sadržaja (61 posto), traženje sadržaja za školu i učenje (47 posto).
Umjesto zabrane, nadzor roditelja
– Bez obzira na roditeljske preferencije, djeca dolaze u susret s računalnom i komunikacijskom tehnologijom. Moguće je da danas djeca o modernoj tehnologiji znaju više od svojih roditelja, međutim roditelji sigurno znaju više o životu i odgovorni su za odgoj djece,– pojašnjava psihologinja Martina Mladić iz Hrabrog telefona.
Prema podacima iz istraživanja, 40 posto djece navodi da razgovara s roditeljima o aktivnostima na Internetu, a njih 60 posto da ih roditelji poučavaju o opasnostima vezanim uz Internet i načine zaštite, međutim, trećina djece (36 posto) smatra da njihove roditelje ne zanima što oni rade na Internetu. Roditeljima se savjetuje da djeci najprije predoče pozitivne strane Interneta i kako ga sigurno koristiti, a potom i na što trebaju obratiti pozornost, koje su moguće opasnosti.Djecu treba educirati kako koristiti Internet na za njih siguran način, podučiti ih načinima samozaštite te osigurati nadzor roditelja u trenucima kada se koriste Internetom, preporuka je psihologa.
Kompjutor u dnevnoj sobi
Primjerice, kompjutor s pristupom Internetu treba biti u dnevnoj sobi ili blagovaonici, kako bi roditelji mogli zajedno sudjelovati u djetetovim on-line aktinostima, biti upućeni na koje stranice dijete odlazi. Roditelji trebaju razgovarati sa svojom djecom o kompjutorskoj etici, dogovoriti pravila ponašanja na internetu i, kao najvažnije, definirati posljedice kršenja tih pravila. Trebaju poučiti djecu da se ne svađaju i ne ponašaju nasilno na internetu. Važno je upozoriti dijete da nikad ne pokazuju svoje lozinke, ne daju osobne podatke, ni fotografije na internetu te da ne dogovaraju susrete s nepoznatim ljudima. Ako se dijete ipak želi susresti s osobom koju je upoznalo preko interneta, onda to mora biti na javnom mjestu i u prisutnosti roditelja ili druge odrasle osobe u koju dijete ima povjerenja.
Prema podacima iz istraživanja Hrabrog telefona, 14 posto djece koja redovito komuniciraju s drugima putem Interneta navode da su otišli na sastanak i upoznavanje s on-line prijateljem kojeg do tada nisu poznavali uživo. Njih 37 posto izjasnilo se da su na sastanak išli sami, a 49 posto djece učili su to u društvu prijatelja.
Zamjena stvarnog života virtualnim
Za komunikaciju s drugima 81 posto ispitane djece i mladih navodi da koriste Internet. Najveći broj komunicira putem msn-a, icq-a ili skyp-a (82 posto), a 27 posto njih piše vlastiti blog ili komentira tuđe. Profil na nekoj od stranica specijaliziranih za druženje (npr. Facebook) ima 20 posto ispitanih, 41posto djece u internetskoj komunikaciji sudjeluje svaki dan, a kao najčešće teme razgovora putem interneta djeca navode zezanje (65 posto), prijateljstvo i ljubav (64 posto), razgovor o hobijima i specifičnim interesima (44 posto), o školi i zadaći (28 posto).
– Ovakav način komunikacije olakšava druženje s vršnjacima i ljudima u različitim dijelovima svijeta. Puno je lakše pričati nekome o svojim osjećajima kad si „nevidljiv“, kroz chat, forum ili pisati svoj blog na Internetu. Primjerice, mnogo je tema za tinejdžere gdje oni, „zaštićeni anonimnošću„ otvoreno pišu o svojim problemima. Neka su djeca otvorila svoj weblog, internetski dnevnik, kakav su ljudi nekoć vodili držeći ga pod ključićem ispod jastuka. Kako pisana riječ ima veću snagu od usmene, tako su ti komentari puno razornije snage nego uživo – kazuje prof. Mladić.
Na pitanje o tome koliko vremena treba djetetu dopustiti da bude na internetu, nema jednoznačnog odgovora – onoliko koliko to ne ometa druge djetetove obaveze i aktivnosti i toliko da mu virtualno druženje ne zamijeni komunikaciju uživo. Dobro je uvesti jasna pravila, primjerice nema računala prije škole, prije spavanja, za vrijeme obroka ili prije nego što je napravljena zadaća… I ne odustati od tih pravila.
You must be logged in to post a comment Login