Iva Sabolek: Zbog opsjednutosti nije mogao jesti

Prijateljica me zamolila da li bih mogla napraviti terapiju s njenim ocem. Već godinu dana nije mogao progutati hranu kada jede. Mršav, visok čovjek, blagog pogleda u očima kao da netko upravlja njegovim životom, pogledavši ga na prvi pogled vidjelo se da je bespomoćan s tim svojim problemom.

Čim sam krenula raditi s njim, osjetila sam bol u zadnjem dijelu glave i ta glavobolja nije prestajala do kraja terapije, ali nisam obraćala pažnju na to dok se nije ponovilo s još nekim klijentima i onda sam shvatila o čemu se radi!

On je bio jedna od onih osoba koja uđe u hipnozu doslovno na zvuk mojih prstiju. Glava mu je klonula i počela je curiti voda iz usta i nosa na njegovu plavu košulju. Ali nisam znala da ću razgovarati tijekom terapije i s nekim njegovim entitetom.

Svatko od nas ima sretan događaj iz djetinjstva pa sam i njega vratila na jedan. ‘Nalazim se na željezničkoj stanici, imam 4 godine, mama i tata su tu, ispraćamo Josipa Broza Tita. Sve je puno cvijeća, vlak je okićen, ljudi su ponosni i veseli, vlak putuje u Kumrovec. Jako sam ponosan i sretan, gledam i ostale oko sebe kako svi veselo mašu, drže cvijeće u rukama, puno je ljudi, mama me gleda da vidi jesam li kraj nje da se ne bih izgubio.’

Dozvolio je ljudima da unesu u njegovo život stres i uznemirenost te je bolest ušla na zadnja vrata u njegovo tijelo, a tijelo mu je pokazalo i reklo da nešto nije u redu tako da je reagiralo na način što nije mogao progutati zalogaj hrane.
Ali to nije bio jedini uzrok…

Vratila sam ga na jedan od događaja gdje sjedi za stolom. Ali i dalje nisam razgovarala samo s njim nego je iz njega govorio netko drugi…izgledalo je zastrašujuće.

‘Kod sestre sam u kući punoj ljudi, proslava je šogorovog odlaska u mirovinu. Sjedim s njima za stolom, sestra me nudi, ne mogu, ne mogu…jednostavno ne mogu progutati taj komad janjetine, a tako je sigurno ukusan, ne mogu jednostavno…stavio sam ga u maramicu…(plač).’, rekao je.

Htjela sam znati što se dešava u njegovoj podsvijesti sada taj tren. ‘Osjećam se teško, volio sam jesti, a sad ne mogu…želim pojesti taj komad janjetine.’

Pitala sam ga što još voli jesti. ‘Suho kuhano meso. Osjećam se bijedno, svi oko mene mogu jesti, a ja ne mogu. Boli me. U prsima. Imam osjećaj kada progutam hranu kao da mi je klin u prsima.’

Postoji još nešto zašto ne može progutati hranu i uživati u jelu, znala sam to i na kratko ga povela do toga.
Vratio se na događaj gdje je bio s bratićem, sjedili su skupa i uživali u jelu, dok je bio živ, a njega sada nema. Razmišlja o tome i boji se, njega sada nema… (plač). Želi jesti, sve mu miriše.

Podsvijest je našla razlog zašto da ta osoba ne jede, ali ‘kopanje’ nije dio mojih prvih terapija.
Ponovo sam ga pitala da li želi normalno jesti, moći progutati hranu i uživati u jelu? Da, naravno da želim, odgovorio je.

Posjela sam ga u njegovim mislima za stol, prepun hrane, sve što voli jesti na tom je stolu, nema nikoga oko njega, osjeća se opušteno, sigurno, smireno. Na stolu je kuhana šunka, hren, kobasice, kolači, mladi luk, kruh, kolači…

Objasnila sam mu da nam je Stvoritelj dao hranu da uživamo u njoj. I rekla da uzme bilo što s tog stola. Uzeo je šunku i hren, pomirisao je i osjetio miris šunke, kada je stavio u usta, čulo se ugodno mmmmmmm iz njegovog grla, a kada je stavio hren izraz njegovog lica je odao da je osjetio njegovu jačinu. Čovjek je punih usta zadovoljno žvakao i mrmljao dok je sjedio na mom naslonjaču.

Pitao me da li smije uzeti kruha i luka? Ponovila sam da je sva hrana dana od Stvoritelja da on u njoj uživa i tako je svaki dan od sada pa na dalje te dok je on tako žvakao tu hranu u svojim ustima, govorila sam mu da tako svaki puta polako žvače i uživa u hrani, da mora biti svjestan da se ta hrana usitnila i da lako prolazi dalje njegovim probavnim sustavom, puna je vitamina, minerala i svega onoga što mu je potrebno za život te da je sve to zaslužio. Nakon što sam ga pustila da prožvače kako treba objašnjavajući mu da je to potrebno zbog probave koja počinje u ustima, samo sam odjednom pucnula prstima i rekla da proguta taj zalogaj. Dok je gutao taj zalogaj hrane obratila sam mu pažnju kako lako i bez problema guta taj zalogaj hrane i da će od sada pa na dalje tako i biti te da će uživati u jelu, smireno i polako žvakati svaki zalogaj, uživajući u njegovom okusu i mirisu. Dok sam ja tako pričala, vidjela sam i dalje da i dalje nastavio s jelom.

Sve što radite od sada na dalje radite mirno, opušteno, uvijek u bilo kojoj situaciji vašeg života ostajete smireni i možete svladati sve poteškoće, osjećate snagu kojom možete prebroditi sve teškoće. ‘Ja mogu živjeti normalno, uživati u životu, hrani, zaslužio sam jesti, uživam u svakom obroku bez problema, svaki puta kada pojedem ono što želim, moja probava je uredna i normalna, probava mi počinje u ustima i uvijek od sada pa nadalje kada jedem sretan sam i zadovoljan, uživam u svakom zalogaju, osjećam ga u ustima, gutam hranu lagano s užitkom bez ikakvog razmišljanja i tako se moja uredna probava nastavlja dalje. U svakom pogledu se osjećam dobro. Sretan i zadovoljan, odlučujem – svakim danom sam sve zdraviji i zdraviji, moj organizam funkcionira savršeno.’

Prijateljica me nakon toga nazvala i pitala što sam to učinila njenom ocu jer je odmah otišao u dućan i kupio šunku, hren, luk, kruh i dvije kremšnite koje je odmah kod nje slasno pojeo što nije učinio već godinu dana! Bio je to prvi nedjeljni ručak nakon dugo vremena u kojem je uživao.

I bilo bi super da je priča tako završila! Je, za njega, on je dalje nastavio normalno uživati u hrani i jelu.

Sljedeći dan za ručkom, ja nisam mogla progutati zalogaj hrane, ali nisam tome obraćala previše pozornosti. Pa se isto desilo i drugi dan. Treći dan kada se to ponovilo, shvatila sam da nešto nije u redu i u meditaciji taj tren shvatila sam što se desilo. Preuzela sam njegove simptome na sebe! Nazvala sam svoju prijateljicu koja je također završila Theta iscjeljivanje, objasnila mi je da sam tu terapiju odradila na šamanski način i da nisam završila proces preuzimanja simptoma. Pa nisam ni znala kako se to radi niti sam to radila tako, samo sam radila hipnoterapiju! Nakon čišćenja i meditacije nestali su simptomi i kod mene.

Netko je rekao da nisam smjela naređivati entitetu da ostavi tog čovjeka, netko da je nakon toga ušao u mene pa sam imala te simptome, netko mi objašnjavao da kada se radi srcem da se snose i posljedice…

Kako god bilo – svi zaslužujemo uživati i to ne samo u nedjeljnom ručku, nego u hrani i u životu u svemu!

www.hipnoza-hipnoterapija.com.hr