U Hrvatskoj svake godine oboli oko 150 djece od neke maligne bolesti, a taj broj i dalje raste. Nakon nesreća i katastrofa, tumori su drugi uzrok smrtnosti djece.
Liječenje u prosjeku traje oko godinu dana. Od troje oboljele djece dvoje ih se uspješno izliječi.
Jedna od prvih stvari koja je potrebna u tom slučaju i djetetu ali i roditeljima je psihološka pomoć. Naime, maligne bolesti često čitavu obitelj dovode na rub materijalnih, fizičkih i psihičkih snaga. Zato je iznimno bitna podrška koju mogu dobiti u Krijesnici, udruzi za pomoć djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima.
Promjena načina života
Osim čitavog niza aktivnosti, poput informacija, savjeta i organiziranja besplatnog smještaja za obitelji koje žive izvan Zagreba, Udruga Krijesnica osigurava savjetovališta: za roditelje oboljele djece, osobe koji i sami boluju od neke maligne bolesti, te one koji su izgubili nekog bliskog zbog maligne bolesti.
Savjetovališta vode stručnjaci psihoonkologije Irena Bezić, psihologinja-psihoterapeutkinja i Jadran Morović, psihijatar–psihoterapeut.
– Roditelj čije se dijete liječi od neke onkološke bolesti suočen je s nizom poteškoća jer bolest djeteta svima promijeni način života. Sva događanja u obitelji promatraju se u odnosu na bolesno dijete i njegovo liječenje. Bolest zahtijeva veliku promjenu, a obično nitko u obitelji za takvo što nije odmah spreman. Osim toga u kriznim situacijama javlja se gomila poteškoća koje su totalno iznenađenje, objasnila je Irena Bezić.
Važnost komunikacije s djecom
Kad se nađu u takvoj situaciji, roditelji se obično pitaju: gdje ćemo moći prespavati što bliže bolnici, koji će liječnik preuzeti brigu o liječenju, kako će nabaviti skupe lijekove i slično. Sve to je napeto stanje koje ako potraje izaziva novi šok.
K tome, većina je usmjerena na one stvari koje treba odmah rješavati. Pritom se naglašava psihologinja izgubi komunikacija između djeteta i roditelja, te s braćom i sestrama, kao i između samih roditelja.
Dakle, ako se ne radi na svim aspektima situacije, dolazi do iscrpljivanja roditelja i time do njihovih manjih mogućnosti za konstruktivniju podršku svom djetetu.
– Roditeljima je važno da budu stalno uz dijete ali pritom mnogi ne znaju što bi u tom vremenu radili, niti se ne znaju igrati s njim dok je ono u krevetu. Razgovor će svima u tom smislu pomoći da prevladaju strahove, neizvjesnost. S djetetom se posebno priča o tome kako se nositi s teškom bolešću jer je izbačeno iz normalnog života. A pati i zbog nemogućnosti odlaska u školu, ispričala je psihologinja koja ističe da je jako važan svakodnevni kontakt.
Crtanje kao terapija
K tome, od djece se očekuje da stoički podnose vrlo agresivne terapije, a za razgovore treba osigurati vrijeme i mjesto.
Tako primjerice psiholog s manjom djecom to obavlja putem crteža, a kod starijih klasičnim razgovorom u vidu pitanja i odgovora. Naime, djeca imaju bezbroj pitanja poput: „Hoće li mi ispasti kosa?“, „Hoće li me jako boljeti?“, „Što će mi sve raditi doktori?“, „Hoću li izgubiti godinu?“. Problem odvojenosti od prijatelja javlja se tek kasnije.
– Tijekom jednosatnog razgovora dijete izbacuje svoje emocije poput ljutnje, tuge, žalosti, bespomoćnosti koji su obično prisutni. Jako je korisna i grupna podrška koja traje oko dva do tri sata, završila je Bezić.
Liječenje u prosjeku traje oko godinu dana. Od troje oboljele djece dvoje ih se uspješno izliječi.
Jedna od prvih stvari koja je potrebna u tom slučaju i djetetu ali i roditeljima je psihološka pomoć. Naime, maligne bolesti često čitavu obitelj dovode na rub materijalnih, fizičkih i psihičkih snaga. Zato je iznimno bitna podrška koju mogu dobiti u Krijesnici, udruzi za pomoć djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima.
Promjena načina života
Osim čitavog niza aktivnosti, poput informacija, savjeta i organiziranja besplatnog smještaja za obitelji koje žive izvan Zagreba, Udruga Krijesnica osigurava savjetovališta: za roditelje oboljele djece, osobe koji i sami boluju od neke maligne bolesti, te one koji su izgubili nekog bliskog zbog maligne bolesti.
Savjetovališta vode stručnjaci psihoonkologije Irena Bezić, psihologinja-psihoterapeutkinja i Jadran Morović, psihijatar–psihoterapeut.
– Roditelj čije se dijete liječi od neke onkološke bolesti suočen je s nizom poteškoća jer bolest djeteta svima promijeni način života. Sva događanja u obitelji promatraju se u odnosu na bolesno dijete i njegovo liječenje. Bolest zahtijeva veliku promjenu, a obično nitko u obitelji za takvo što nije odmah spreman. Osim toga u kriznim situacijama javlja se gomila poteškoća koje su totalno iznenađenje, objasnila je Irena Bezić.
Važnost komunikacije s djecom
Kad se nađu u takvoj situaciji, roditelji se obično pitaju: gdje ćemo moći prespavati što bliže bolnici, koji će liječnik preuzeti brigu o liječenju, kako će nabaviti skupe lijekove i slično. Sve to je napeto stanje koje ako potraje izaziva novi šok.
K tome, većina je usmjerena na one stvari koje treba odmah rješavati. Pritom se naglašava psihologinja izgubi komunikacija između djeteta i roditelja, te s braćom i sestrama, kao i između samih roditelja.
Dakle, ako se ne radi na svim aspektima situacije, dolazi do iscrpljivanja roditelja i time do njihovih manjih mogućnosti za konstruktivniju podršku svom djetetu.
– Roditeljima je važno da budu stalno uz dijete ali pritom mnogi ne znaju što bi u tom vremenu radili, niti se ne znaju igrati s njim dok je ono u krevetu. Razgovor će svima u tom smislu pomoći da prevladaju strahove, neizvjesnost. S djetetom se posebno priča o tome kako se nositi s teškom bolešću jer je izbačeno iz normalnog života. A pati i zbog nemogućnosti odlaska u školu, ispričala je psihologinja koja ističe da je jako važan svakodnevni kontakt.
Crtanje kao terapija
K tome, od djece se očekuje da stoički podnose vrlo agresivne terapije, a za razgovore treba osigurati vrijeme i mjesto.
Tako primjerice psiholog s manjom djecom to obavlja putem crteža, a kod starijih klasičnim razgovorom u vidu pitanja i odgovora. Naime, djeca imaju bezbroj pitanja poput: „Hoće li mi ispasti kosa?“, „Hoće li me jako boljeti?“, „Što će mi sve raditi doktori?“, „Hoću li izgubiti godinu?“. Problem odvojenosti od prijatelja javlja se tek kasnije.
– Tijekom jednosatnog razgovora dijete izbacuje svoje emocije poput ljutnje, tuge, žalosti, bespomoćnosti koji su obično prisutni. Jako je korisna i grupna podrška koja traje oko dva do tri sata, završila je Bezić.
You must be logged in to post a comment Login