Spojite se s nama

Bok, što tražiš?

SheShe
žena
žena

Obitelj

Jesam li ja uopće sretna?

Kraj dođe zaista prebrzo, vrijeme leti i jednom ćeš stvarno stati i zapitati se – kvragu, jesam li zaista ono iskreno bila sretna?

Svaka žena se u svom životu susreće svaki dan s onim famoznim – ovo moram, ovo moram i ovo moram. I tako svaki dan i tako u nedogled. Nema kraja, sve nešto moram.

Moram skuhati ručak, moram ići na posao, moram opeglati robu, mora mi kuća biti čista, moram biti svima na raspolaganju kada se to kome hoće, moram biti ljubazna, moram biti nasmiješena, moram slušati kukanja svojih prijateljica, moram gledati nadrkanog šefa, moram, moram skupiti robu svog muža po kući jer on to ne zna sam. Opet ono – sve moram. Sve su to neki fenomenalni programi koje su nam usadili kako odgojem tako i nekim društvenim normama.

I onda tako iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu tog silnog moranja nečeg jedno jutro se probudiš, pogledaš se u ogledalo i zapitaš samu sebe: jesam li ja uopće sretna? Je li mi itko ikad rekao da moram biti sretna?

Ne, nitko nas nikad nije naučio biti sretnima. Nitko nam nikada nije rekao da moramo biti sretni, taj program se ne uči. Uči se samo program biti uslužan i uvijek na raspolaganju svima oko nas po mogućnosti još i s osmijehom na licu.

Iz vlastitog primjera, od svog tog silnog moram ovo, moram ono, čovjek se pogubi, izgubi sebe jer počne živjeti po nekim tuđim pravilima i u nekom drugom životu koji je sve samo nije naš vlastiti.

Danas je sreća rijetkost, a crnilo spada pod normalno

Sasvim spontano počneš živjeti neki drugi život. Život koji je stalno ili bar većinu vremena u grču, bez osmjeha, bez radosti, bez trunke one prave i iskonske unutarnje sreće, one sreće koju osjećaš u grudima i intezivno proživljavaš svaki njen trenutak. Da, trenuci sreće postaju rijetkost, a trenuci crnila nešto što je normalno – nažalost.

Uvijek kažem da je sreća stvar izbora, stvar odluke, nažalost u današnje vrijeme rekla bih i da je sreća – vještina. Biti sretan u ovom stoljeću u kojem živimo i s ovim tempom života je nešto što se uči. Danas se sreća vježba.

Ne treba gubiti vrijeme jer ono nestaje i curi poput pijeska u pješčanom satu, treba stati odmah i sada i početi vježbati sreću jer jednom će doći kraj i ono vrijeme kad podvučeš crtu i napraviš račun svog života, doći će vrijeme kad ćeš se zapitati: ok, cijeli život sam bila divna i krasna prema drugima, ali jesam li bila divna prema sebi?

Što sam u ovom životu učinila za svoju vlastitu sreću, onu sreću samo moju? Koliko sam bila dobra prema sebi?

I tada jednom kad dođe taj famozni kraj shvatit ćeš da nije bilo nužno odraditi baš sve što je bilo na popisu pod “moram”, jer neće svijet stati ako ponekad i ne odradimo to nešto pod “moram”. Nitko, ali baš nitko neće umrijeti ako jedan dan nema ručka, nitko neće umrijeti ako roba nije opeglana jer se to tebi baš sada neda, neće svijet stati ako je baš taj dan stan u totalnom kaosu. Apsolutno se ništa neće dogoditi ako se ponekad i nešto ne odradi i ako mi u tom trenu baš odlučimo malo stati, odmoriti i pročitati koji list knjige kako bi napunili vlastitu dušu.

Nikad svijet radi takvih stvari nije stao, a mi smo u tim malim trenucima napunili sebe, dozvolili smo si biti sretni jer radimo ono što želimo, a ne ono što moramo.

Potrebno je voljeti sebe, biti nježan prema sebi, udovoljiti sebi i dati si one trenutke koji su samo moji za mene jer su potrebni, jednostavno, kako nam je potrebna voda, tako su nam potrebni i takvi trenuci, oni trenuci koji nas čine sretnima i ispunjenima.

happy

U životu treba i uživati

Treba naći svaki dan, ali svaki dan jedan trenutak u kojem ćeš guštati, u kojem ćeš uživati, u kojem ćeš sve ovo vrijeme svijeta posvetiti samo i isključivo sebi i konačno shvatiti da ima popriličan broj stvari koje baš ne moraš sada, stvari koje se mogu riješiti i sutra i prekosutra, sasvim nebitno, ali malo udovoljiti sebi. Svatko na svoj način treba svaki dan jer takvi trenuci su oni koji nas nose, koji nas ispunjavaju i čine nas neizmjerno sretnima.

I nema tu izgovora nemam vremena, nema, to je samo izgovor, ako se u danu može naći vrijeme za sve i svakoga, ali baš za sve onda je potrebno naći i vremena za sebe, pa na bilo koji način ga iskoristili, svatko na svoj način, svakog od nas druge stvari čine sretnima, ali ga je potrebno naći i reći sam sebi: ovo je moje vrijeme za mene i sad radim nešto za moju vlastitu dušu, za moju vlastitu sreću.

Jer kraj dođe zaista prebrzo, vrijeme leti i jednom ćeš stvarno stati i zapitati se – kvragu, jesam li zaista ono iskreno bila sretna?

Autor: Sophia – blogerica s bloga Suncokreti na oblacima

Foto: Pixabay

Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Više

She Book Club

Autor smatra da se najveća zabluda današnjice skriva iza misli da nas samo drugi mogu usrećiti.

Horoskop

Tijekom lipnja bit ćemo pod utjecajima mnogih planeta i njihovih kretanja. Retrogradni Merkur i dalje traje, sve do 3. lipnja!

Drama Queen

Postoji ogroman broj sekti, društava, udruženja, stranki u koja se čovjek ponekad mora, a nekad poželi učlaniti.

Drama Queen

Ne znam što je normalno i gdje su te granice normalnih ponašanja, budući da smo često licemjerni.

Advertisement

Impressum


Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.