Živimo u digitalnom dobu gdje tehnologija igra ključnu ulogu u svakodnevnom životu ljudi, posebno mladih i djece. Tehnologija oblikuje načine na koji mladi pristupaju informacijama, komuniciraju i razvijaju svoje stavove prema raznim temama, pa tako i seksualnosti.
Kada je u pitanju seksualno obrazovanje, digitalna je tehnologija postala možda i najvažniji alat u svijetu koji koriste mladi za obrazovanje.
Internet kao glavni izvor seksualnog obrazovanja
UNESCO ističe da više od 71% mladih u svijetu u dobi od 15 do 24 godine, okreće se digitalnim izvorima informacije o seksualnosti. „Sveobuhvatno seksualno obrazovanje ostaje kamen temeljac za poboljšanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja mladih. Sveobuhvatno seksualno obrazovanje može se pružiti kroz niz modela, kako u školi tako i u neformalnom okruženju. U kontekstu digitalne transformacije COVID-19, istražujući potencijal tehnologije i digitalnih platformi za seksualno obrazovanje, tehnologija je postala možda važnije nego ikad. Mnogi obrazovni sustavi nastali nakon pandemije, nadopunjavanje tradicionalne razredne pedagogije digitalnim učenjem”, piše na stranicama UNESCO-a.
Pauline Oosterhoff, Catherine Muller i Kelly Shephard, u svom članku za Institute of Development Studies, ‘Introduction: Sex Education in the Digital Era‘, ističu kako su u mnogim zemljama tradicionalni kulturni oblici organiziranog spolnog odgoja nestali ili postali komercijalizirani. Ako su informacije o seksu dostupne, dolaze prekasno ili u nedostupnim formatima. Suvremeno seksualno obrazovanje prečesto se fokusira isključivo na upozorenja o rizicima. Rijetko nudi bilo kakve praktične prijedloge o tome što mladi zapravo žele znati. Primjerice, kako pružati i primati zadovoljstvo i kako se upuštati u seksualne odnose na načine koji ih čine sretnima.
U tom kontekstu, internet i digitalna tehnologija pružaju lako dostupne alternative za traženje odgovora o seksualnosti. Za mnoge mlade ljude diljem svijeta, uključujući sela u Bangladešu, Etiopiji ili Ugandi, pornografija je primarni izvor informacija o seksu. Pokušaji da se ograniči pristup pornografiji čine se uzaludnim kada više od 52% svjetske populacije i 41% onih u zemljama s niskim primanjima ima pristup internetu.
Prednosti seksualnog obrazovanja u digitalnom dobu
Društvene mreže i razne aplikacije omogućuju mladima lak pristup mnoštvu informacija. Bilo da su to edukativne stranice, Google pretraživač, društvene mreže koje su i svojevrsni forum za razmjenu informacija. Ne samo da se mladi putem interneta mogu pronaći neko seksualno obrazovanje, već su tu teme i kontracepcije, LGBTQIA+ zajednice i sl.
Ono što digitalne platforme čini još boljima jest anonimnost. Velika je to prednost kod sramežljivijih ili kod onih kojima je neugodno javno postavljati pitanja o seksualnosti. Postoje stranice i platforme koje su kreirane specifično za edukaciju mladih o seksualnosti. Nude razne tekstove, kvizove, interaktivne programe koji mladima pomažu dobiti što bolju i realnu sliku o seksualnosti.
Možda jedna od najvažnijih prednosti koju mladi mogu pronaći u digitalnom svijetu jest podrška i savjetovanje. Mnogi ne žele razgovarati uživo s terapeutima ili psiholozima, a digitalne platforme omogućuju savjetovanje i podršku uz anonimnost.
Rizici s kojima se mladi susreću na digitalnim platformama
Seksualni sadržaj putem raznih internetskih platformi i aplikacija dopire do milijuna ljudi, međutim mladi često ne mogu raspoznati pouzdane informacije. Inače je vrlo lako proširiti dezinformacije putem interneta, društvenih mreža i drugih aplikacija te se upravo zbog toga mlade mora educirati kako prepoznati istinit i edukativan seksualni sadržaj.
S druge strane, ne smijemo zaboraviti na još važniji problem – cyberbullying. Internet je zaslužan za rast nasilja među djecom i mladima budući da se većina skriva iza anonimnih profila. Stoga je cyberbullying ozbiljan problem koji može uzrokovati emocionalnu traumu, narušiti samopouzdanje i imati dugoročne posljedice na mentalno zdravlje.
Osim toga, tu je i smanjenje socijalne interakcije i ovisnost o tehnologiji. Kao i psihološki pritisak od strane vršnjaka da se uspoređuju s drugima na digitalnim platformama. To može dovesti do stresa, anksioznosti, depresije.
Veliki rizik su i online predatorstvo i nedostatak privatnosti jer mladi često nisu svjesni potencijalnih rizika kada dijele previše osobnih informacija. Mladi su uvelike podložni online predatorima koji koriste društvene mreže i digitalne platforme, najčešće se pretvarajući da su njihovi vršnjaci, kako bi iskoristili njihovu naivnost i ranjivost za seksualno zlostavljanje, eksploataciju i ucjenu.
Zaključno možemo reći kako je digitalna transformacije uvelike doprinijela educiranju mladih o seksualnosti, međutim još uvijek su svi podložni velikim negativnim rizicima koji za sobom ostavljanju posljedice.
Stoga, kako bi se mladi zaštitili, prijeko je potrebna edukacija o digitalnoj pismenosti te nikad veće involviranje roditelja, edukatora, nastavnih i psihologa u seksualno (i digitalno) obrazovanje djece i mladih.
