Savršenstvo je bez dvojbe riječ kojom se bez pretjerivanja može opisati karijera prof.dr.sc. Ive Dekaris, medicinske direktorice oftalmološke poliklinike Svjetlost. Ova 41-godišnja Zagrepčanka na svom poslovnom putu nije činila propuste niti je gubila vrijeme. Medicinski je fakultet završila u roku s prosječnom ocjenom 4,7, odmah potom upisala je poslijediplomski studij i počela raditi kao znanstveni novak na oftalmologiji, sa ambicijom da postane očni kirurg.
– Od samog početka studija medicine više mi se svidjela kirurgija nego psihijatrija ili interna medicina, gdje nema akcije ruku. Sam proces rezanja za mene je kreativan,- kazala je nam je profesorica Dekaris tijekom razgovora kojeg smo vodili u najmodernije opremljenoj oftalmološkoj klinici u kojoj obavlja i transplantacije rožnice.
Doktorica znanosti s 30 godina
– Oftalmologija mi se svidjela kao struka čiji je kirurški dio vrlo nježan. Rekla bih da je to ženska kirurgija, iako u oftalmološkoj kirurgiji ima mnogo muškaraca. U mom poslu i rezultati su veoma brzo vidljivi, pacijentu je bolje već isti ili drugi dan nakon zahvata, a nema smrti pacijenata kao u drugim granama medicine,– pojašnjava.
Intervencijom sretne zvijezde, njena se petnaestogodišnja karijera poklopila s tehnološkim bumom u oftalmologiji. Magistrirala je na temu sepse te odmah upisala doktorat kojega je većim dijelom odradila tijekom specijalizacije u SAD-u, na Harvard medical school.
S trideset godina postala je doktoricom znanosti i specijalistica u bolnici „Sveti duh“, gdje se odmah uključila u novi projekt osnivanje prve očne banke u Hrvatskoj 1995. godine te je s prof.dr.sc. Nikicom Gabrićem počela raditi i prve transplantacije s rožnicama testiranima u toj očnoj banci. Od tada do danas prof.dr.sc. Dekaris napravila je, bilo kao asistent ili samostalno, 400 takvih operacija, a 2007. godine je izabrana za potpredsjednicu Europskog udruženja za očno bankarstvo. Riječ je o strukovnoj udruzi koja objedinjuje 81 očnu banku iz 25 zemalja. Slijedom svoga dosadašnjeg članstva u upravnom odboru, 2010. godine postat će čelnom osobom – predsjednicom cijele Europe za očno bankarstvo.
Do prelaska na mjesto medicinske direktorice u Poliklinici Svjetlost 2007. godine, pet je godina bila predstojnica Zavoda za oftalmologiju bolnice Sveti duh.
"Sestro, izmjerite mi tlak!"
– Moja je direktorska pozicija samo formalna, jer najviše radim operacije katarakte i refraktivnu kirurgiju, odnosno lasersko skidanje dioptrije i operacije mrene u osoba starije dobi. Počeli smo raditi i transplantacije rožnice, što je moja stara ljubav, a imali smo četiri takve operacije s rožnicama uvezenima iz inozemstva – kaže, a na pitanje o tome je li joj bilo teško kao ženi se probiti u svijetu kirurgije odgovara: – Bilo je vrlo teško, jer je to svijet uglavnom rezerviran za muškarce. Ženskog kirurga s rezervom prihvaćaju ne samo kirurzi nego i pacijenti. To sam prihvatila kao normalno, pogotovo dok sam bila mlađa kad su se događale situacije da mi pacijent kaže „Sestro, izmjerite mi tlak!“, a tehničaru se obrati sa „Gospodine doktore“. To naprosto treba uzimati s dozom humora. Svatko ima prepreke u svom životu, ali sve se one daju savladati ako je jaka želja da postigneš cilj.
Gradeći karijeru Iva Dekaris je postala majka relativno kasno: „Imam curicu Anu od 14 mjeseci, a žena moje dobi mogla bi imati gimnazijalku.“ Ipak, nije joj žao. U jednoj je fazi života trebala trčati više nego sada, kada je u svakodnevnom radu daleko sigurnija i kada si može dozvoliti da njeno radno vrijeme bude „kao drugih ljudi“.
Ne bih trebala biti iznimka
Dr. Dekaris žali što u Hrvatskoj nema dovoljno žena koje su uspjele ostvariti svoje profesionalne ciljeve:
– Objektivna je činjenica da su kod nas žene manje zastupljene na odgovornim i vodećim poslovima i u politici, nego što to zaslužuju po sposobnostima i kvalifikacijama. To je ono što me ljuti. Ja sam se izborila za sebe, ali bilo je tu i sretnih okolnosti. No ne bih trebala biti iznimka, jer neke žene koje su sposobne kao ja i koje su uložile isto toliko truda, nisu uspjele. To treba promijeniti.
– Od samog početka studija medicine više mi se svidjela kirurgija nego psihijatrija ili interna medicina, gdje nema akcije ruku. Sam proces rezanja za mene je kreativan,- kazala je nam je profesorica Dekaris tijekom razgovora kojeg smo vodili u najmodernije opremljenoj oftalmološkoj klinici u kojoj obavlja i transplantacije rožnice.
Doktorica znanosti s 30 godina
– Oftalmologija mi se svidjela kao struka čiji je kirurški dio vrlo nježan. Rekla bih da je to ženska kirurgija, iako u oftalmološkoj kirurgiji ima mnogo muškaraca. U mom poslu i rezultati su veoma brzo vidljivi, pacijentu je bolje već isti ili drugi dan nakon zahvata, a nema smrti pacijenata kao u drugim granama medicine,– pojašnjava.
Intervencijom sretne zvijezde, njena se petnaestogodišnja karijera poklopila s tehnološkim bumom u oftalmologiji. Magistrirala je na temu sepse te odmah upisala doktorat kojega je većim dijelom odradila tijekom specijalizacije u SAD-u, na Harvard medical school.
S trideset godina postala je doktoricom znanosti i specijalistica u bolnici „Sveti duh“, gdje se odmah uključila u novi projekt osnivanje prve očne banke u Hrvatskoj 1995. godine te je s prof.dr.sc. Nikicom Gabrićem počela raditi i prve transplantacije s rožnicama testiranima u toj očnoj banci. Od tada do danas prof.dr.sc. Dekaris napravila je, bilo kao asistent ili samostalno, 400 takvih operacija, a 2007. godine je izabrana za potpredsjednicu Europskog udruženja za očno bankarstvo. Riječ je o strukovnoj udruzi koja objedinjuje 81 očnu banku iz 25 zemalja. Slijedom svoga dosadašnjeg članstva u upravnom odboru, 2010. godine postat će čelnom osobom – predsjednicom cijele Europe za očno bankarstvo.
Do prelaska na mjesto medicinske direktorice u Poliklinici Svjetlost 2007. godine, pet je godina bila predstojnica Zavoda za oftalmologiju bolnice Sveti duh.
"Sestro, izmjerite mi tlak!"
– Moja je direktorska pozicija samo formalna, jer najviše radim operacije katarakte i refraktivnu kirurgiju, odnosno lasersko skidanje dioptrije i operacije mrene u osoba starije dobi. Počeli smo raditi i transplantacije rožnice, što je moja stara ljubav, a imali smo četiri takve operacije s rožnicama uvezenima iz inozemstva – kaže, a na pitanje o tome je li joj bilo teško kao ženi se probiti u svijetu kirurgije odgovara: – Bilo je vrlo teško, jer je to svijet uglavnom rezerviran za muškarce. Ženskog kirurga s rezervom prihvaćaju ne samo kirurzi nego i pacijenti. To sam prihvatila kao normalno, pogotovo dok sam bila mlađa kad su se događale situacije da mi pacijent kaže „Sestro, izmjerite mi tlak!“, a tehničaru se obrati sa „Gospodine doktore“. To naprosto treba uzimati s dozom humora. Svatko ima prepreke u svom životu, ali sve se one daju savladati ako je jaka želja da postigneš cilj.
Gradeći karijeru Iva Dekaris je postala majka relativno kasno: „Imam curicu Anu od 14 mjeseci, a žena moje dobi mogla bi imati gimnazijalku.“ Ipak, nije joj žao. U jednoj je fazi života trebala trčati više nego sada, kada je u svakodnevnom radu daleko sigurnija i kada si može dozvoliti da njeno radno vrijeme bude „kao drugih ljudi“.
Ne bih trebala biti iznimka
Dr. Dekaris žali što u Hrvatskoj nema dovoljno žena koje su uspjele ostvariti svoje profesionalne ciljeve:
– Objektivna je činjenica da su kod nas žene manje zastupljene na odgovornim i vodećim poslovima i u politici, nego što to zaslužuju po sposobnostima i kvalifikacijama. To je ono što me ljuti. Ja sam se izborila za sebe, ali bilo je tu i sretnih okolnosti. No ne bih trebala biti iznimka, jer neke žene koje su sposobne kao ja i koje su uložile isto toliko truda, nisu uspjele. To treba promijeniti.
You must be logged in to post a comment Login