Kanokogi koja je primila odlikovanje japanske vlade za promociju ženskog juda, Međunarodnog judo saveza i Međunarodne ženske kuće slavnih, oduzeta je medalja na tunriru YMCA jer je otkriveno da je ona žena.
"To se ne smije više nikada dogoditi nekoj ženi u sportu", rekla je Kanokogi o bijesu kojeg je osjećala 1959.
Kanokogi se počela baviti borilačkim vještinama u kasnim 50-tima kada je ženama bilo zabranjeno natjecati se u judo športu. Često je bila jedina žena na treningu u klubovima u New Yorku. Kada se prvi puta prijavila na natjecanje na zahtjev svog trenera prerušila se u muškarca kako bi zamijenila ozlijeđenog judaša, ali otkrivanjem njenog identiteta službenici su joj poništili pobjede i oduzeli medalje.
"To je bilo dosta negativno neko vrijeme, a onda sam ja to preokrenula u pozitivno. Počela sam djelovati za priznavanje ženskog juda i u drugim sportovima. Zapravo je to bio poticaj", kazala je sada 74-godišnja Kanokogi.
"Da mi nije bila oduzeta medalja tko zna? Možda bi ženski judo još uvijek čekao da uđe na olimpijske igre", dodala je.
Kanokogi je rekla da iako pravila nisu točno navodila da natjecatelji moraju biti samo muškarci ona se svejedno maskirala. Međutim, direktor turnira se suočio s njom na kraju inzistirajući da se žene ne smiju natjecati i da mora vratiti medalju inače će njena ekipa biti diskvalificirana.
Kanakogi je 1962 otputovala u Tokio gdje je postala prva žena koja je pozvana na trening sa muškarcima. Nakon prekida aktivnog natjecanja u Americi 1976., bila je četiri godine trenerica nacionalne vrste i posvetila se zalaganju nastupa žena na natjecanjima. Organizirala je u New Yorku prvo Svjetsko prvenstvo za žene 1980. Nakon niza organizacije nacionalnih ženskih mečeva, Kanokogi je nastavila vršiti pritisak na Međunarodni olimpijski odbor da se i žene uključe u program olimpijskih judo arena. Dok je muški judo postao službeni sport na olimpijskim igrama 1964, judašice su, zahvaljujući Kanokogi imale priliku demonstrirati sport na ljetnim olimpijskim igrama u Seoulu 1988., da bi sport postao sl.užbeni sport olimpisjkih igara četiri godine kasnije u Barceloni.
Kanokogi sada vodi bitku za vlastiti život. Boluje od multipla mijeloma, oblika raka koštane srži koji je uzrokovao zatajenje njenih bubrega zbog čega je prisiljena ići na dijalizu.
(Hina)
"To se ne smije više nikada dogoditi nekoj ženi u sportu", rekla je Kanokogi o bijesu kojeg je osjećala 1959.
Kanokogi se počela baviti borilačkim vještinama u kasnim 50-tima kada je ženama bilo zabranjeno natjecati se u judo športu. Često je bila jedina žena na treningu u klubovima u New Yorku. Kada se prvi puta prijavila na natjecanje na zahtjev svog trenera prerušila se u muškarca kako bi zamijenila ozlijeđenog judaša, ali otkrivanjem njenog identiteta službenici su joj poništili pobjede i oduzeli medalje.
"To je bilo dosta negativno neko vrijeme, a onda sam ja to preokrenula u pozitivno. Počela sam djelovati za priznavanje ženskog juda i u drugim sportovima. Zapravo je to bio poticaj", kazala je sada 74-godišnja Kanokogi.
"Da mi nije bila oduzeta medalja tko zna? Možda bi ženski judo još uvijek čekao da uđe na olimpijske igre", dodala je.
Kanokogi je rekla da iako pravila nisu točno navodila da natjecatelji moraju biti samo muškarci ona se svejedno maskirala. Međutim, direktor turnira se suočio s njom na kraju inzistirajući da se žene ne smiju natjecati i da mora vratiti medalju inače će njena ekipa biti diskvalificirana.
Kanakogi je 1962 otputovala u Tokio gdje je postala prva žena koja je pozvana na trening sa muškarcima. Nakon prekida aktivnog natjecanja u Americi 1976., bila je četiri godine trenerica nacionalne vrste i posvetila se zalaganju nastupa žena na natjecanjima. Organizirala je u New Yorku prvo Svjetsko prvenstvo za žene 1980. Nakon niza organizacije nacionalnih ženskih mečeva, Kanokogi je nastavila vršiti pritisak na Međunarodni olimpijski odbor da se i žene uključe u program olimpijskih judo arena. Dok je muški judo postao službeni sport na olimpijskim igrama 1964, judašice su, zahvaljujući Kanokogi imale priliku demonstrirati sport na ljetnim olimpijskim igrama u Seoulu 1988., da bi sport postao sl.užbeni sport olimpisjkih igara četiri godine kasnije u Barceloni.
Kanokogi sada vodi bitku za vlastiti život. Boluje od multipla mijeloma, oblika raka koštane srži koji je uzrokovao zatajenje njenih bubrega zbog čega je prisiljena ići na dijalizu.
(Hina)
In this article:
Click to comment
You must be logged in to post a comment Login