– Bavim se suvremenom umjetnošću, najčešće koristeći medij filma i videa te videoinstalacija, ali nisu su mi strane ni fotografije, crteži,- tim riječima Renata Poljak ukratko je opisala svoje desetogodišnje stvaranje.
Izlagala je u galerijama suvremene umjetnosti, non profit art prostorima, muzejima, ali se njezini filmovi i video radovi prikazuju i na festivalima kratkog filma i videa.
– Dosta se radova nanizalo u tih 10 godina, a zajedničko im je što želim sačuvati začudnost i prenijeti je publici. Djela uglavnom nastaju kroz propitivanja i analizu, neprihvaćanja situacija "zdravo za gotovo", jer postavljam pitanja, analiziram i društvo i osobu koja se u njemu formira,- kaže Poljak.
Vidi se odakle sam
Osobitu privlačnost za Renatu Poljak imaju radovi s tzv. otvorenim krajem, u kojima se odgovor ili poruka može očitati, premda nije do kraja izrečena.
Većinu svog radnog vremena Renata Poljak provodi izvan Hrvatske, a ljudi primjećuju da je „izvana“ samo po „malom“ akcentu u izgovoru.
– U mojim radovima to je također vidljivo: kontekst socijalni i kulturološki odakle dolazim i koji me oblikuje. To ne percipiram kako nešto negativno, to je više problem u aplikacijama za novac, u projektima u kojima se podržavaju "svoji", a ne stranci.
Kad se upali lampica
– Najveće zadovoljstvo je u trenutku, kada nakon mjeseci razmišljanja i pisanja o nekoj temi ili problemu, posložim sve elemente. U tom jednom trenu sve postane savršeno jasno. Čini se tako evidentno da ne mogu vjerovat kako sam provela mjesece razmišljajući i nisam „vidjela“ ono što je „samo po sebi razumljivo“; od forme kakva treba biti (medija kojeg trebam upotrijebiti) pa nadalje. Poslije još ide nadogradnja, mijenja se projekt, ali ideja vodilja mi je jasna od tog trenutka i to mi je najveće zadovoljstvo u mom radu,- kaže priznaje umjetnica.
Za razliku od kolega zaposlenih u institucijama, Renata Poljak kao "slobodna umjetnica" nema opterećujući svakodnevni izravan kontakt s nadređenima.
– Moja radna iskustva pri organiziranju izložbi u Hrvatskoj su potpuno pozitivna i nisam se nikada osjetila diskriminiranom sto sam žena. Međutim, nažalost, bila sam u jednom ili dva navrata u društvima koje od tada izbjegavam gdje su visokopozicionirani muškarci davali gnjusne komentare o na temu muško-žensko. Bilo mi je potpuno nevjerojatno i prvi puta sam se osjetila potpuno diskriminirano, bez osnovnog poštovanja osobe. Srećom, kratko je trajalo i, nadam se, bilo je zadnji puta,- prisjetila se Renata.
New York, Milano…
Renata Poljak ovaj mjesec sudjeluje na skupnoj izložbi u New Yorku s filmom „Velika Očekivanja“.
– Upravo pripremam samostalnu izložbu u Milanu čije će otvorenje biti 12. ožujka. Nazvala sam je „I need You to Believe in Something“. Do tada će biti gotov 20-minutni video na kojem su mi oko zvuka pomogli Dubravka Premar i Pavle Miholjević te Jura Ferina iz grupe „Svadbas“,- najavila je Renata Poljak.
Izlagala je u galerijama suvremene umjetnosti, non profit art prostorima, muzejima, ali se njezini filmovi i video radovi prikazuju i na festivalima kratkog filma i videa.
– Dosta se radova nanizalo u tih 10 godina, a zajedničko im je što želim sačuvati začudnost i prenijeti je publici. Djela uglavnom nastaju kroz propitivanja i analizu, neprihvaćanja situacija "zdravo za gotovo", jer postavljam pitanja, analiziram i društvo i osobu koja se u njemu formira,- kaže Poljak.
Vidi se odakle sam
Osobitu privlačnost za Renatu Poljak imaju radovi s tzv. otvorenim krajem, u kojima se odgovor ili poruka može očitati, premda nije do kraja izrečena.
Većinu svog radnog vremena Renata Poljak provodi izvan Hrvatske, a ljudi primjećuju da je „izvana“ samo po „malom“ akcentu u izgovoru.
– U mojim radovima to je također vidljivo: kontekst socijalni i kulturološki odakle dolazim i koji me oblikuje. To ne percipiram kako nešto negativno, to je više problem u aplikacijama za novac, u projektima u kojima se podržavaju "svoji", a ne stranci.
Kad se upali lampica
– Najveće zadovoljstvo je u trenutku, kada nakon mjeseci razmišljanja i pisanja o nekoj temi ili problemu, posložim sve elemente. U tom jednom trenu sve postane savršeno jasno. Čini se tako evidentno da ne mogu vjerovat kako sam provela mjesece razmišljajući i nisam „vidjela“ ono što je „samo po sebi razumljivo“; od forme kakva treba biti (medija kojeg trebam upotrijebiti) pa nadalje. Poslije još ide nadogradnja, mijenja se projekt, ali ideja vodilja mi je jasna od tog trenutka i to mi je najveće zadovoljstvo u mom radu,- kaže priznaje umjetnica.
Za razliku od kolega zaposlenih u institucijama, Renata Poljak kao "slobodna umjetnica" nema opterećujući svakodnevni izravan kontakt s nadređenima.
– Moja radna iskustva pri organiziranju izložbi u Hrvatskoj su potpuno pozitivna i nisam se nikada osjetila diskriminiranom sto sam žena. Međutim, nažalost, bila sam u jednom ili dva navrata u društvima koje od tada izbjegavam gdje su visokopozicionirani muškarci davali gnjusne komentare o na temu muško-žensko. Bilo mi je potpuno nevjerojatno i prvi puta sam se osjetila potpuno diskriminirano, bez osnovnog poštovanja osobe. Srećom, kratko je trajalo i, nadam se, bilo je zadnji puta,- prisjetila se Renata.
New York, Milano…
Renata Poljak ovaj mjesec sudjeluje na skupnoj izložbi u New Yorku s filmom „Velika Očekivanja“.
– Upravo pripremam samostalnu izložbu u Milanu čije će otvorenje biti 12. ožujka. Nazvala sam je „I need You to Believe in Something“. Do tada će biti gotov 20-minutni video na kojem su mi oko zvuka pomogli Dubravka Premar i Pavle Miholjević te Jura Ferina iz grupe „Svadbas“,- najavila je Renata Poljak.
You must be logged in to post a comment Login