Išle smo u jedan najIN lounge-club na Connecticut Avenue u centru Washington DC. Rekla bih, pandan zagrebačkoj Khali samo s puno manje ljudi koji imaju profil u dosjeu. Red pred vratima, ali mi smo na popisu tako da nema čekanja. Brzi ulazak jedino usporava obvezno pregledavanje osobnih iskaznica jer prema strogom zakonu apsolutno nitko ispod 21 godinu ne smije ući u klubove gdje se nudi alkohol.
Već na prvi pogled bar je vrlo internacionalan i vlada pozitivna zajednička atmosfera bez obzira odakle ste. Postoje tri levela do VIP tepiha i konopca.
Na gazdinom rođendanu
Prvo ulazite u prizemlje, to je inače restoran koji se nakon 22 sata pretvara u klub, tamo se zabavljaju oni što stoje u redu pred ulaznim vratima ne bi li ušli. U Americi je sasvim normalno stajati u redu za ući u klub. Ispred vas može biti i 20-tak ljudi.
Ako ste među odabranima koji mogu na drugi nivo, ogroman tip u crnom odijelu koji stoji pored širokih stepenica će vam se elegantno pomaknuti tako da možete proći. Gore je već manja gužva. Još jedan bar, a preko puta njega s druge strane dugi konop i red stolova izdignutih za stepenicu i tepih, naravno. To je najVIP dio.
Taj put sam bila s društvom koje je gazda kluba pozvao na svoj rođendan. Ne morate dvaput pogađati u kojem smo dijelu bili.
Narudžbe dugonogim manekenkama
Sljedeća interesantna stvar je to što u američkim klubovima narudžbe za pića ne uzimaju živčani konobari, nego dotjerane dugonoge i polugole manekenke: uglavnom ultra-minica i kratki topić. Prema ljepoti lica i dužini nogu tih cura možete skužiti “nivo” kluba: što duže i ljepše noge, to bolji klub. Konobari nose čaše, a one spretno nose po dva-tri šampanjca i probijaju se kroz gužvu do presretnih naručioca. I tako cijelo vrijeme.
Na kraju večeri, pri izlasku obavezno morate ostaviti čašu na stolu pred vratima, tako da nigdje ispred kluba nećete vidjeti razbijene i ostavljene čaše. Općenito, vrlo su obzirni i osjetljivi na kulturno ophođenje prema zajednici i gradu.
Bez dima cigareta
Ovdje se malo ranije izlazi van. U lounge se ide oko 21.30 sati, a u noćni klub oko 11.30 sati. Svugdje je zabranjeno pušenje i toga se strogo pridržavaju tako da u klubovima svi normalno dišu te nema crvenih očiju ni razmazanih maskara od dima. A možete namirisati i vlastiti parfem. Taj nepušački zakon mi se jako sviđa.
Ljudi su vrlo srdačni i rado će popričati s vama, predstavit će vam se i pitat vas odakle ste. Oduševljavaju se na spomen Hrvatske, uglavnom svi znaju gdje je i planiraju tamo ići ili su čak već bili. Vrlo brzo će vam dati primjereni kompliment. Nema onih hladnih dugih pogleda kao kod nas. Jednostavno, svi su izašli da se malo zabave i upoznaju nekog novog.
U tome i jest sva filozofija izlazaka, a problemi i frustracije ostavljaju se za sutradan.
Već na prvi pogled bar je vrlo internacionalan i vlada pozitivna zajednička atmosfera bez obzira odakle ste. Postoje tri levela do VIP tepiha i konopca.
Na gazdinom rođendanu
Prvo ulazite u prizemlje, to je inače restoran koji se nakon 22 sata pretvara u klub, tamo se zabavljaju oni što stoje u redu pred ulaznim vratima ne bi li ušli. U Americi je sasvim normalno stajati u redu za ući u klub. Ispred vas može biti i 20-tak ljudi.
Ako ste među odabranima koji mogu na drugi nivo, ogroman tip u crnom odijelu koji stoji pored širokih stepenica će vam se elegantno pomaknuti tako da možete proći. Gore je već manja gužva. Još jedan bar, a preko puta njega s druge strane dugi konop i red stolova izdignutih za stepenicu i tepih, naravno. To je najVIP dio.
Taj put sam bila s društvom koje je gazda kluba pozvao na svoj rođendan. Ne morate dvaput pogađati u kojem smo dijelu bili.
Narudžbe dugonogim manekenkama
Sljedeća interesantna stvar je to što u američkim klubovima narudžbe za pića ne uzimaju živčani konobari, nego dotjerane dugonoge i polugole manekenke: uglavnom ultra-minica i kratki topić. Prema ljepoti lica i dužini nogu tih cura možete skužiti “nivo” kluba: što duže i ljepše noge, to bolji klub. Konobari nose čaše, a one spretno nose po dva-tri šampanjca i probijaju se kroz gužvu do presretnih naručioca. I tako cijelo vrijeme.Na kraju večeri, pri izlasku obavezno morate ostaviti čašu na stolu pred vratima, tako da nigdje ispred kluba nećete vidjeti razbijene i ostavljene čaše. Općenito, vrlo su obzirni i osjetljivi na kulturno ophođenje prema zajednici i gradu.
Bez dima cigareta
Ovdje se malo ranije izlazi van. U lounge se ide oko 21.30 sati, a u noćni klub oko 11.30 sati. Svugdje je zabranjeno pušenje i toga se strogo pridržavaju tako da u klubovima svi normalno dišu te nema crvenih očiju ni razmazanih maskara od dima. A možete namirisati i vlastiti parfem. Taj nepušački zakon mi se jako sviđa.
Ljudi su vrlo srdačni i rado će popričati s vama, predstavit će vam se i pitat vas odakle ste. Oduševljavaju se na spomen Hrvatske, uglavnom svi znaju gdje je i planiraju tamo ići ili su čak već bili. Vrlo brzo će vam dati primjereni kompliment. Nema onih hladnih dugih pogleda kao kod nas. Jednostavno, svi su izašli da se malo zabave i upoznaju nekog novog.
U tome i jest sva filozofija izlazaka, a problemi i frustracije ostavljaju se za sutradan.
You must be logged in to post a comment Login