Vjeran Malenica, diplomirani pravnik, zaljubljenik u putovanja napravio je samostalnu izložbu fotografija snimljenih na Bliskom Istoku, putujući kroz Egipat (2006.), Jordan (2008.) i Tursku (2009.). Izložba prikazuje trenutke, skice i vlastita fotografska putopisna zapažanja i skitanja.
Malenica je odlučio podijeliti sa čitateljicama i čitateljima She.hr zašto voli putovati.
Uzbuđenje.Ispunjenje.Pokret.
Mislim da većina ljudi koji putuju, rade to iz sličnih pobuda. Vjerujem da ni ja nisam previše različit u tom smislu. Sloboda, upoznavanje novih sredina, običaja, ljudi, krajeva. Uzbuđenje. Ispunjenje. Pokret.
Ne volim putovanja i odmor na istoj lokaciji. Uvijek izabirem ture, a ne fiksirane lokacije, planiram, pripremam se, čitam, razmišljam što bih sve mogao vidjeti, obići, iskušati.
Kvalitetna priprema je važna. Uštedjet će vam vrijeme i novac, ali nemojte se zavaravati, ture nisu lagane. Zna se dogoditi da s odmora dođem još umorniji nego prije.
Imam u pravilu od 7 do 14 dana za posjet zemlji ili zemljama koju sam odabrao. Ustaješ rano, jurcaš po cijele dane. Moraš se pomiriti s time da ne možeš sve obići i vidjeti. Jednostavno, trebaš se opustiti i uživati u putovanju i ne misliti toliko koji je sljedeći grad, lokacija…
Najbolje je ako možeš negdje i neplanski produljiti svoj boravak za koji dan, ako ti se tamo svidi. S vremenom sam shvatio da je ponekad bolje stati, upiti atmosferu, popričati sa lokalnim ljudima, otići daleko od mase turista i uobičajenih mjesta za naslikavanje. U takvim odvojenim sredinama nastaju i moje najbolje fotografije. Ovdje dodatno trebaš biti na oprezu, ne poznaješ do kraja ljude, običaje, sredinu, pravila ponašanja. Sigurnost je uvijek bitna. Neki ljudi i ne vole kad ih fotografiraš. Često ih priupitam jesu li voljni stati pred kameru. Takve stvari ne mogu ići silom.
Ne volim turističke zone uz tipizirane suvenire i sveprisutnu masovnost. Ipak, ni to ne možeš zaobići.
Fotografija kao hobi
Putujem i zato jer volim fotografirati, zabilježiti uspomene na taj način, uhvatiti trenutak. Uz takve fotke te vežu sjajne uspomene. I uvijek ostaju. Svako putovanje nosi svoje i drugačije uspomene, i zato putujem. Nikada neću zaboraviti te kadrove, obrise, ljude, mirise, pejzaže…
Danas se otvara samostalna izložba fotografija Vjerana Malenice „Na granici Europe, Afrike i Azije – skitanja po Bliskom Istoku: Turska, Egipat i Jordan“ koja će se nalaziti u Izložbenom prostoru Zagrebačkog foto kino saveza (Trg žrtava fašizma 14). Izložba će biti otvorena do 30. svibnja, a moći će se razgledati svakim danom od 8 do 20 sati.
Prvo putovanje
Sjećam se svog prvog većeg samostalnog putovanja po Istočnoj i Zapadnoj obali SAD-a. Radio sam kao student preko ljeta u ljetnom kampu, a poslije smo s ruksacima putovali po obali, gradovima i spavali u hostelima.
Dočekao sam zoru ispod Golden Gate-a u San Franciscu, gledao ljude kako u kineskoj četvrti New Yorka vježbaju Tai-chi u parku, slušao totalno otkačeni i anonimni band u studentskoj četvrti Washingtona, dok je do mene sjedila šarolika ekipa – Rus koji je „profulao“ vlak za Boston, Japanac je nervozno vrtio plan grada, „škvadra“ iz Irske se smijala i pjevala sa bendom.
Egzotika
Vozio sam se brzim gliserom do Phi Phi otoka do prekrasnih plaža Tajlanda, razgovarao sam s budističkim redovnikom na granici Burme i Tajlanda, te se vozio rikšom.
Poseban dojam na mene je ostavio i Peru, magična meditacija na Machu Picchu, pogled na jezero Titicaca uz otoke od trske i snježne vrhove ogromnih planina koji se protežu i pet tisuća u visinu koje gledaš u daljini, razgovor sa peruanskom obitelji u dvanaest satnoj vožnji vlakom od Cusca do Puna.
Za mene su sve to razlozi zašto putujem i inspiracije za neka nova putovanja i neistražena područja.
Malenica je odlučio podijeliti sa čitateljicama i čitateljima She.hr zašto voli putovati.
Uzbuđenje.Ispunjenje.Pokret.
Mislim da većina ljudi koji putuju, rade to iz sličnih pobuda. Vjerujem da ni ja nisam previše različit u tom smislu. Sloboda, upoznavanje novih sredina, običaja, ljudi, krajeva. Uzbuđenje. Ispunjenje. Pokret.
Ne volim putovanja i odmor na istoj lokaciji. Uvijek izabirem ture, a ne fiksirane lokacije, planiram, pripremam se, čitam, razmišljam što bih sve mogao vidjeti, obići, iskušati.
Kvalitetna priprema je važna. Uštedjet će vam vrijeme i novac, ali nemojte se zavaravati, ture nisu lagane. Zna se dogoditi da s odmora dođem još umorniji nego prije. Imam u pravilu od 7 do 14 dana za posjet zemlji ili zemljama koju sam odabrao. Ustaješ rano, jurcaš po cijele dane. Moraš se pomiriti s time da ne možeš sve obići i vidjeti. Jednostavno, trebaš se opustiti i uživati u putovanju i ne misliti toliko koji je sljedeći grad, lokacija…
Najbolje je ako možeš negdje i neplanski produljiti svoj boravak za koji dan, ako ti se tamo svidi. S vremenom sam shvatio da je ponekad bolje stati, upiti atmosferu, popričati sa lokalnim ljudima, otići daleko od mase turista i uobičajenih mjesta za naslikavanje. U takvim odvojenim sredinama nastaju i moje najbolje fotografije. Ovdje dodatno trebaš biti na oprezu, ne poznaješ do kraja ljude, običaje, sredinu, pravila ponašanja. Sigurnost je uvijek bitna. Neki ljudi i ne vole kad ih fotografiraš. Često ih priupitam jesu li voljni stati pred kameru. Takve stvari ne mogu ići silom.
Ne volim turističke zone uz tipizirane suvenire i sveprisutnu masovnost. Ipak, ni to ne možeš zaobići.
Fotografija kao hobi
Putujem i zato jer volim fotografirati, zabilježiti uspomene na taj način, uhvatiti trenutak. Uz takve fotke te vežu sjajne uspomene. I uvijek ostaju. Svako putovanje nosi svoje i drugačije uspomene, i zato putujem. Nikada neću zaboraviti te kadrove, obrise, ljude, mirise, pejzaže…
Danas se otvara samostalna izložba fotografija Vjerana Malenice „Na granici Europe, Afrike i Azije – skitanja po Bliskom Istoku: Turska, Egipat i Jordan“ koja će se nalaziti u Izložbenom prostoru Zagrebačkog foto kino saveza (Trg žrtava fašizma 14). Izložba će biti otvorena do 30. svibnja, a moći će se razgledati svakim danom od 8 do 20 sati.
Prvo putovanje
Sjećam se svog prvog većeg samostalnog putovanja po Istočnoj i Zapadnoj obali SAD-a. Radio sam kao student preko ljeta u ljetnom kampu, a poslije smo s ruksacima putovali po obali, gradovima i spavali u hostelima.
Dočekao sam zoru ispod Golden Gate-a u San Franciscu, gledao ljude kako u kineskoj četvrti New Yorka vježbaju Tai-chi u parku, slušao totalno otkačeni i anonimni band u studentskoj četvrti Washingtona, dok je do mene sjedila šarolika ekipa – Rus koji je „profulao“ vlak za Boston, Japanac je nervozno vrtio plan grada, „škvadra“ iz Irske se smijala i pjevala sa bendom.
Egzotika Vozio sam se brzim gliserom do Phi Phi otoka do prekrasnih plaža Tajlanda, razgovarao sam s budističkim redovnikom na granici Burme i Tajlanda, te se vozio rikšom.
Poseban dojam na mene je ostavio i Peru, magična meditacija na Machu Picchu, pogled na jezero Titicaca uz otoke od trske i snježne vrhove ogromnih planina koji se protežu i pet tisuća u visinu koje gledaš u daljini, razgovor sa peruanskom obitelji u dvanaest satnoj vožnji vlakom od Cusca do Puna.
Za mene su sve to razlozi zašto putujem i inspiracije za neka nova putovanja i neistražena područja.
You must be logged in to post a comment Login