Zabavna, optimistična i uvijek nasmijana, riječi su kojima možemo najbolje opisati zagrebačku vozačicu taksija, Mirjanu Milić. Mirjana je jedna od devet žena u Zagrebu koje voze taksi, a s jednom od kolegica ujutro započinje svoj radni dan.
– Skoro svako jutro započinjemo s kavom na Malešnici. Nakon toga, svaka kreće svojim putem. Nisam previše vezana samo uz jedno stajalište, već se dosta „selim“, ovisno kako gdje ima posla. Kada bih izdvojila dio grada koji mi je najdraži, onda je to svakako zapad i centar,- kaže Mirjana.
Život je zadao smjer
Vožnjom taksija se počela baviti prije pet godina kada je ostala bez posla. Kako joj je brat bio taksist, već prije 20 godina je o tome razmišljala, ali se odlučila tek 2003. godine.
– Takva je bila situacija. Razmišljala sam kako dalje i na pamet mi je pala ideja o vožnji taksija. U tome pronalazim užitak, a i rado susrećem nove ljude i stječem nova poznanstva,- priča naša taksistica.
Kada je imala stariji automobil i sama je znala zasukati rukave i nešto popraviti pa joj mehanika nije strana. Bez problema je mogla napraviti „ generalku“. Ali, danas je situacija drugačija i po automobilu se ne smije „ prčkati“. Želite li zadržati jamstvo, morate ga odvesti u ovlašteni servis gdje se sve obavlja kompjutorski.
Prije nekoliko godina taksistica Mirjana Milić još je osjećala čuđenje ljudi kada su je ugledali za volanom, no situacija se promijenila.
– Vožnjom dokazujem svoje kvalitete pa su mušterije na kraju zadovoljne. Najviše nas vole starije generacije koje traže isključivo ženu, nekako se ugodnije s nama osjećaju,- kaže Mirjana.
"Jesi svjesna svoje nesvijesti"
Do sada je imala samo nekoliko opasnih i neugodnih situacija. Za doček 2008. godine u taksi je ušao čovjek koji je u njoj probudio strah.
– Ušao je u automobil, sjeo straga i počeo mi zatezati pojas oko vrata, govoreći: „Jesi svjesna svoje nesvijesti“. U tom trenutku smogla sam dodatnu snagu. Izašla sam van, došla do zadnjih vrata i izbacila putnika napolje. Po noći je drugi profil klijenata. Većinom su to mlađi ljudi koji traže da malo poglasnim glazbu, a ponekad uđu toliko pijani da ni ne znaju gdje žive, kamo da ih vozim. Ipak, osjećam sigurno, optimist sam i uvijek kažem da dobrim ljudima dolaze samo dobri ljudi,- kroz smijeh kaže Mirjana.
Na pitanje kakve su žene vozačice Mirjana je najprije dobro razmislila, a zatim odgovorila:
– Vozačice postaju sve bolje i bolje. Najviše se to odnosi na mlađe koje od samih početaka voze same. Starije generacije su malo lošije, ali to morate promatrati kroz to da su prije 20-tak godina u obitelji vozili isključivo muškarci. Malo je nerealno očekivati da netko tko nije vozio niz godina odmah oduševi svojim vozačkim sposobnostima.
– Skoro svako jutro započinjemo s kavom na Malešnici. Nakon toga, svaka kreće svojim putem. Nisam previše vezana samo uz jedno stajalište, već se dosta „selim“, ovisno kako gdje ima posla. Kada bih izdvojila dio grada koji mi je najdraži, onda je to svakako zapad i centar,- kaže Mirjana.
Život je zadao smjer
Vožnjom taksija se počela baviti prije pet godina kada je ostala bez posla. Kako joj je brat bio taksist, već prije 20 godina je o tome razmišljala, ali se odlučila tek 2003. godine.
– Takva je bila situacija. Razmišljala sam kako dalje i na pamet mi je pala ideja o vožnji taksija. U tome pronalazim užitak, a i rado susrećem nove ljude i stječem nova poznanstva,- priča naša taksistica.
Kada je imala stariji automobil i sama je znala zasukati rukave i nešto popraviti pa joj mehanika nije strana. Bez problema je mogla napraviti „ generalku“. Ali, danas je situacija drugačija i po automobilu se ne smije „ prčkati“. Želite li zadržati jamstvo, morate ga odvesti u ovlašteni servis gdje se sve obavlja kompjutorski.
Prije nekoliko godina taksistica Mirjana Milić još je osjećala čuđenje ljudi kada su je ugledali za volanom, no situacija se promijenila.
– Vožnjom dokazujem svoje kvalitete pa su mušterije na kraju zadovoljne. Najviše nas vole starije generacije koje traže isključivo ženu, nekako se ugodnije s nama osjećaju,- kaže Mirjana.
"Jesi svjesna svoje nesvijesti"
Do sada je imala samo nekoliko opasnih i neugodnih situacija. Za doček 2008. godine u taksi je ušao čovjek koji je u njoj probudio strah.
– Ušao je u automobil, sjeo straga i počeo mi zatezati pojas oko vrata, govoreći: „Jesi svjesna svoje nesvijesti“. U tom trenutku smogla sam dodatnu snagu. Izašla sam van, došla do zadnjih vrata i izbacila putnika napolje. Po noći je drugi profil klijenata. Većinom su to mlađi ljudi koji traže da malo poglasnim glazbu, a ponekad uđu toliko pijani da ni ne znaju gdje žive, kamo da ih vozim. Ipak, osjećam sigurno, optimist sam i uvijek kažem da dobrim ljudima dolaze samo dobri ljudi,- kroz smijeh kaže Mirjana.
Na pitanje kakve su žene vozačice Mirjana je najprije dobro razmislila, a zatim odgovorila:
– Vozačice postaju sve bolje i bolje. Najviše se to odnosi na mlađe koje od samih početaka voze same. Starije generacije su malo lošije, ali to morate promatrati kroz to da su prije 20-tak godina u obitelji vozili isključivo muškarci. Malo je nerealno očekivati da netko tko nije vozio niz godina odmah oduševi svojim vozačkim sposobnostima.
You must be logged in to post a comment Login